Izvješće je, po riječima tog izvora, vrlo iscrpno, a u njemu je navedeno cjelokupno kretanje Mladića od donošenja Zakona o suradnji s Haaškim tribunalom u svibnju 2002., pa do uhićenja u svibnju 2011.

Mladić se, kako se navodi, skrivao u vojnim objektima do usvajanja tog zakona, zahvaljujući zapovjedniku ondašnje Prve armijske oblasti, s kojom je bio upoznat načelnik Glavnog stožera ondašnje Vojske Jugoslavije Nebojša Pavković.

Glavni tužitelj Brammertz u svibnju je tijekom boravka u Beogradu ponovio kako je važno utvrđivanje činjenica o mreži pomagača u skrivanju haaških optuženika, naglasivši da je važno utvrditi kako su se haaški optuženici mogli skrivati tako dugo. Istaknuo je kako je vrlo važno znati jesu li oni koji su pomagali bjeguncima bili iz javnih službi ili iz obiteljskog okruženja, te napomenuo da istraga o mreži pomagača nije u izravnoj vezi sa suđenjima koja se vode u Tribunalu i da to nije u nadležnosti ICTY-a.

Mladić je uhićen potkraj svibnja 2011. u selu Lazarevu kod srbijanskog grada Zrenjanina. Nekadašnjega vojnog zapovjednika bosanskih Srba ICTY tereti za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, uključujući i optužnicu za genocid.

Rođak Ratka Mladića, Branislav Mladić, u čijoj se kući u Lazarevu Mladić skrivao, nije htio ni demantirati ni potvrditi informaciju da je sa srbijanskim Tužiteljstvom za ratne zločine postigao sporazum o priznavanju krivnje, po kojem tužiteljstvo za njega predlaže kaznu od godinu dana zatvora, odnosno tri godine uvjetno, pišu beogradske "Večernje novosti".

"Ne mirim se s krivnjom koja mi je pripisana, ali ja protiv svoje države ne mogu.. Kažem: ne mirim se, ali zbog njega ću podnijeti sve. On je moj i ne odričem ga se", kazao je Branislav Mladić u razgovoru za taj list.