'Ako te zaboravim, Slavonijo, neka mi se osuši desna ruka!', rečenica je kojom je na sjednici Vlade premijer Zoran Milanović poručio Slavoncima da je svjestan njihovih problema još 2012. Danas, kada se Hrvatska suočava s iseljavanjem 200.000 ljudi u naponu snage, čini se da će egzodusom najviše biti pogođena upravo Slavonija
Samo tri godine nakon citiranog biblijskog psalma sudbina Slavonije je zapečaćena. Ona ne samo da je zaboravljena, ona odumire. Nekad bogatu žitnicu, koju su 40-ih godina prošlog stoljeća naseljavali ljudi iz Hercegovine, Like i Dalmacije, sada masovno napušta mlado i radno sposobno stanovništvo.
Prema riječima Dragana Vulina, zamjenika osječko-baranjskog župana, više od 6000 osoba prijavilo je iseljavanje u 2013. i 2014. 'Taj broj je puno veći jer se ne odjavljuju svi koji odlaze. Službeni podatak je da se od početka 2011. do početka 2015. ukupan broj stanovnika Osječko-baranjske županije smanjio za 13.500 osoba, pa na području Županije živi manje od 300.000 stanovnika', kaže Vulin.
Napominje da je stanje alarmantno, posebice je kritično u preostale četiri slavonske županije, a u nekima su situaciju pogoršale i prošlogodišnje poplave.
'Činjenica je da imamo masovno iseljavanje. To je teško pratiti jer ono ne podrazumijeva samo iseljavanje iz domovine, već odlazak u druge krajeve Hrvatske', dodaje Vulin.
A u potrazi za boljim životom odlazi se u sve države Europske unije, od Njemačke i Švedske do Britanije i Irske. Za Slavonce se najprihvatljivijom pokazala Irska jer je u drugim zemljama, zbog moratorija na zapošljavanje Hrvata, velik problem dobiti radnu dozvolu.
Među onima koji su odlučili potražiti svoju sreću u Irskoj je i mladi par iz Osijeka, Hrvoje i Sunčica. 'Prvih nekoliko mjeseci bilo je izuzetno teško. Spavali smo po hostelima, a paralelno tražili posao, smještaj, sređivali papire i bankovne račune. Kasnije smo dijelili sobe u stanovima i selili se svakih 20-ak dana. Danas živimo u lijepom, prostranom stanu, nedaleko od centra Dublina', kaže dvadesetdvogodišnja Sunčica Stojanović.
Prema njezinim riječima, velika irska prednost je to što sat rada ima cijenu, pa je lako izračunati zaradu. Prosječna minimalna plaća kreće se između 1100 i 1400 eura mjesečno, što je dovoljno za stanarinu od 300 do 400 eura po osobi, a da još ostane za hranu, režije i ponešto garderobe, što za hrvatske prilike zvuči nemoguće jer u Hrvatskoj čak 55.000 zaposlenih ne prima plaću.
'U godinu dana, koliko smo ovdje, nismo zaradili puno novca, ali dovoljno da si možemo priuštiti pristojan i zaslužen godišnji odmor te opušteno nastaviti živjeti u Dublinu, s riješenim pitanjem posla i smještaja, bez problema oko odobravanja slobodnih dana i odmora. Oboje vjerujemo da nakon prve godine naša priča tek kreće, a o povratku u Hrvatsku ćemo razmišljati kasnije', kaže Sunčica. Za razliku od njih, mladi kuhar Nikola Popović iz Darde uopće ne razmišlja o povratku.
'Neću se vratiti u Hrvatsku. Ovdje lijepo živim i ima posla, za razliku od Hrvatske. Uglavnom sam radio kao sezonski radnik na moru, a poslije toga nisam mogao naći posao. Zadovoljan sam, snašao sam se, upoznao sam i sadašnju djevojku te mislim da ću ovdje osnovati svoju obitelj', kaže Nikola, a u Irsku se preselio s majkom i sestrom.
Njegovo mišljenje dijeli i tridesetogodišnja Osječanka Nikolina koja već dvije godine živi u Londonu, a trenutno je menadžerica u teleoperaterskoj kompaniji. 'Ne želim se više vratiti u Hrvatsku jer nakon silnih 'borbi za egzistenciju' ovdje sam konačno pronašla posao adekvatan svom znanju i sposobnostima. Poseban je osjećaj kad vas vrednuju kao djelatnika te cijene vaš rad i trud', kaže Nikolina.
Svi naši sugovornici slažu se u jednom: mogućnosti koje im pružaju druge zemlje daleko su veće od onih koje im pruža domovina. Iako na početku rade na slabije plaćenim poslovima, uglavnom konobara, spremačica i drugih uslužnih djelatnosti, znaju da na svojim radnim mjestima mogu napredovati i biti bolje plaćeni ili, ako nisu zadovoljni, potražiti drugi posao.
Gledajući kako u 'potrazi za srećom' odlazi većina njegovih prijatelja, Alen Birtić iz Đakova odlučio im je pomoći na svoj način. Na društvenoj mreži Facebook otvorio je lanac grupa 'Idemo u', a on obuhvaća Švedsku, Njemačku, Britaniju, Irsku i druge europske zemlje.
'Osnovao sam grupe zato da se povežu naši ljudi ovdje i iseljenici, da razmijene informacije i iskustva te pomognu jedni drugima. Od onih koji su otišli u te zemlje čak 80 posto je našlo smještaj i posao preko grupa 'Idemo u' na fejsu, a najjače su nam grupe za Irsku i Njemačku. Drago mi je što se otvaranje grupa pokazalo korisnijim nego što sam očekivao', kaže Alen, a on se još nije odlučio na odlazak, iako razmišlja o tome.
Ako se iseljavanje nastavi ovim tempom, Hrvatska će ostati bez svojih građana, upozorio je ekonomski analitičar Guste Santini u intervjuu za Cro Express, portal za hrvatsko iseljeništvo. Prema njegovim riječima, mladi ljudi se pripremaju za tržište rada odvojeno od stanja u Hrvatskoj. 'Izvršene su privatizacija i destrukcija privredne strukture. Prodate Inu, a MOL ne gradi, ne obnavlja proizvodnju nafte. Naravno da nam inženjeri nafte više ne trebaju', smatra Santini.
Loše gospodarsko stanje i velika nezaposlenost, odnosno mali broj zaposlenih, glavni su razlozi egzodusa, misli Dragan Vulin, zamjenik osječko-baranjskog župana. 'Prema podacima iz 2013, samo je 35.000 zaposlenih na području cijele Županije - malo više od 10 posto, što je poražavajući podatak', kaže Vulin.
U Vukovarsko-srijemskoj županiji evidentirano je preko 18.000 nezaposlenih, 4000 osoba manje nego prošle godine. No razlog ne leži u zapošljavanju, već u odlasku s tog područja.
Ali na to župani i drugi predstavnici regionalne i lokalne samouprave ne mogu utjecati jer imaju male zakonske ovlasti u području gospodarstva, a njihove jedinice samouprave financijski su preslabe.
Ubrizgavanje sredstava iz europskih fondova, posebice u poljoprivredu i ruralni razvoj, za što se planira povući 2,4 milijarde eura, slavonskim županijama značilo bi spas. No Vulin upozorava da se bez strategije razvoja poljoprivrede, bitne ne samo za ruralni, već i urbani kraj, neće napredovati. Podsjeća na katastrofalno stanje OPG-ova i farmi muznih krava, koje su nikle na poticaj države, a sada je 1077 njih blokirano s dugom od 447 milijuna kuna.
'Moramo povezivati prehrambenu i prerađivačku industriju da dođemo do novih vrijednosti, a ne da budemo samo sirovinska baza, gdje je profit od toga najmanji', smatra Vulin. Tek kad se stvore takvi uvjeti zaustavit će se i iseljavanje stanovništva, a onda se može očekivati i povratak, mišljenja je osječko-baranjski dožupan.
U samo 150 godina, od sredine 19. pa do početka 21. stoljeća, iz Hrvatske se iselilo čak 1,3 milijuna građana, od kojih 130.000 u samo desetak godina, od 1991. do 2001, podaci su iz knjige 'Iseljena Hrvatska'.
Ne reagira li se na vrijeme, u Hrvatsku ćemo uskoro 'uvoziti' Rumunje i Bugare, upozorava Santini.
