'Ajde da kupiš, nije skupo. Original je Versace, majke mi', uvjeravao me švercer parfemima nigdje drugdje nego u Kumrovcu, samo pedesetak metara od rodne kuće Josipa Broza Tita na proslavi njegova 131. rođendana.

'Ne treba', odgovorio sam mu i gotovo iste sekunde požalio što sam se na tren uopće zaustavio preko puta njegova plastičnog stola s robom upitne kvalitete da vidim koja je taktika prodaje nečega što s Titom veze nema. Ako ste ikad zastali kod takvih trgovaca, vjerojatno znate da je razgovor s njima najbolje uopće ne započinjati jer uvučete li se u njega, tek tada vas krenu obrađivati.

'Kako ne treba. Svakom parfem treba. Ni'ko ne voli da smrdi', bio je uporan.

'Ma ne treba mi, posebno ne ženski', uzvratio sam, a onda je uslijedio šah-mat.

'Pa nisam ni mislio za tebe nego da kupiš za svoju drugaricu, pa da miriše k'o Jovanka', ustvrdio je prodavač i šeretski se nasmijao, a i ja s njim.

Uz parfem nekoliko tisuća okupljenih, a prema podacima organizatora bilo ih je čak deset tisuća, iako se ta brojka čini malo nategnutom, mogli su kupiti partizanski grah bez kobasice ili 'obični' s kobasicom, med iz Bosiljeva, magnete, torbe, šalice, kape i majice i sve Brozovim likom. Za one koji su htjeli drugačiju uspomenu, dao se naći dres Luke Modrića ili Christiana Ronalda, a u ponudi je bilo i ŠČ odjevnih predmeta.

'Di su sad Penava i njegovi'

I sve se dobro prodavalo, a najviše ćevapi. Za koje nitko nije tvrdio da su služeni na Brijunima ili u vili na Dedinju u Beogradu. Kad zakrulji želucu, svejedno je. Red za njih je bio na svakom koraku. Kao i za fotografiranje ispred spomenika 'najvećeg sina svih naroda i narodnosti'. Onog kojeg su prošlog tjedna članovi Domovinskog pokreta prekrili ceradom. Da se ne bi nešto slično ponovilo, pratilo je budno oko policije. Skriveni iz klipova kukuruza na balkonu kuće iza spomenika, sve su snimali kamerom i fotografirali.

'Di su sad Penava i oni njegovi bezveznjaci', moglo se čuti iz mase dok je podno Augustinčićeva spomenika delegacija BiH antifašista iz Bihaća polagala vijenac.

'Ne bi on sada smio doći ovdje jer zna da se ne bi dobro proveo', nadovezao se drugi, a masa fotoreportera je pohrlila ne bi li uhvatila bosanskohercegovačku delegaciju u kojoj je bila i Sandra Džemaili, 22-godišnja predsjednica sekcije mladih antifašista iz Bihaća u BiH.

Iako rođena u 21. stoljeću, kada ni Tita ni Jugoslavije više nije bilo, a tekovine revolucije međuvremenu natopljene su krvlju nekad bratskih naroda, Džemaili ističe da Titovo lik i djelo itekako živi u BiH.

'Svi znaju tko je Tito i što je on značio i što je napravio. Njegovi lik i djelo žive i danas, a nas je devet punih autobusa došlo iz Unsko-sanskog kantona', govorila je Džemaili spremno pozirajući s partizanskom kapom punom odlikovanja.

Prilikom ulaska u područje Etno muzeja Staro selo policija je od nje zatražila ju skine. I nije bila jedina. Jer vojna obilježja i uniforme nisu bili preporučljivi.

'Jadnici ništa ne znaju'

Registarske oznake na autobusima i automobilima sugerirale su da su ljudi stigli iz svih država nekadašnje Jugoslavije, ali dominirale su registracije Slovenije i Hrvatske.

Jakov Jukić (96) iz Zadra u Kumrovec, kako nam je rekao, dolazi od 1995. godine. 'Ja sam bio sudionik Drugog svjetskog rata kao petnaestogodišnji dječak. Je li vi to možete zamisliti? Prošao sam cijelu Dalmaciju, Liku i dio Bosne. Teško je ljudima opisati kakav je to rat bio. A od 1990. naovamo to se pokušava poništiti i pisati neka nova povijest. Pa mi smo se borili za slobodu kao što se naša djeca borila u Domovinskom ratu. Sramotno je da se danas krivce pokušava prikazati pravednicima. A i ovi jadnici što su spomenik prekrili nekidan. Ti ništa ne znaju', pričao nam je Jukić dok je u pozadini veselo društvo uz harmoniku plesalo na Bella ciao.

Upitan kako danas s odmakom gleda na ono što se dogodilo nakon rata, prije svega Bleiburg i Goli otok, kazao je da se neke stvari nisu smjele dogoditi i da nevine žrtve nisu smjele stradati.

'Stari, vrati nam penzije'

Harmonika iz pozadine je utihnula, s razglasa je zasvirala Bilećanka, a Sonja Stanovnik i Jože Ribič iz Trebnja sjeli su predahnuti. Ona je u Kumrovcu prvi put, a Joža koji je prevalio 93 godine kaže da više i ne broji. Slabije čuje, pa nam je komunikacija otežana. Pokušavam nadglasati muziku s razglasa, a uz to Sonja sve prevodi na slovenski pa i ona viče.

'Napiši da je Tito bio pozitivna ličnost. Da nije bilo njega, ne bi bilo ni slobode', kaže nam Jože dok se bradom naslanja na štap, a Sonja kima glavom.

U tom trenutku netko je preko razglasa okupljene pozdravio sa 'smrt fašizmu', a Kumrovcem je odjeknulo – 'sloboda narodu'.

Dok šetamo kroz masu, nemoguće je ne primijetiti da je veliki broj ljudi u crvenim majicama s Titovim likom, ali i različitim porukama. 'Stari, vrati nam penzije', 'Otkad nema Jože – lopovi se množe'... Kod središnje pozornice nalazimo jednog od 'krivaca'.

Drago Ignjatić iz Banje Luke rastvorio je kufer i prodaje majice, upaljače, kalendare. I ne pitamo ga kako ide posao jer euri mu ispadaju iz ruku, a narod kupuje.

'Nisam ponio puno, sve će otići. Majice su 10 eura, upaljači dva, kalendari po 1,50 euro i odlično idu iako je prošlo već pet mjeseci od ove godine, govori nam.

Kad ne trguje duhovima prošlosti, Drago se bavi kalifornijskim glistama. Daje nam vizitku sa svojim core biznisom - 'Farma kalifornijskih glista Igi'.

Dragina trgovačka turneja

'Inače se tim bavim. Ovo je kad ima posla', pojašnjava.

Kad je to, pitamo ga, a on rafalno ispaljuje: 'zadnja subota u januaru je Igmanski marš, pa krajem februara oslobođenje Mostara. Onda je malo zatišje do maja pa onda ide Dan pobjede u Jablanici, potom desant na Drvar, pa Kumrovec. Nakon toga Tjentište u junu, pa opet zatišje do jedanaestog mjeseca u Mrkonjić Gradu i na kraju proslava Dana Republike u Jajcu. Ima poslije toga i Rudo, ali to je manje okupljanje', brifira nas o svojoj trgovačkoj turneji.

I taman kad nas se razgovor zahuktao prišli su općinski redari. Nema prodaje u krugu etno sela, ali za Dragu nema ni van njega jer nema dozvolu. Tito je biznis. U Kumrovcu su to shvatili. Još da im je uspjela prodaja bivše partijske škole kineskoj poduzetnici Jiang Yu. Ali nije pa od kineskog turističkog kolača zasad ništa.

Za razliku od Drage koji je dobro procijenio koliko robe ponijeti, Društvo Josip Broz Tito Hrvatske prošle godine je pretjeralo s količinom nabavljenih majica. Ili preciznije, greška je bila u tome što su na njima stavili godinu 2022. Ostalo je dosta neprodanih majica pa su za ovu godinu brojke morali prelijepiti. Ali nisu odlučili staviti 2023. kako im se ne bi ponovila greška, već samo bijelu naljepnicu.

'Ma, to smo morali platiti euro po komadu. Prodaja ide dobro jer smo najjeftiniji. Majice i kape su po 6 eura', govori nam prodavač i dodaje da je sav novac za financiranje rada društva.

Socijalistička baština u 3d printu

U moru istih ili sličnih suvenira ponuda Tadeja Anclina iz Slovenije bila je nešto posve drugačije. On se bavi 3d printanjem monumentalne socijalističke spomeničke baštine. One koja je u Hrvatskoj mahom minirana.

'Radim to od polimerne smole od koje napravim 3D print, onda to kombiniram naknadno s bojom i cementom', pojasnio nam je. Iako su mu suveniri u rasponu od 25 do 50 eura, kupaca je bilo.

U gostionici, prigodna imena 'Kod Starog', zatječemo Franju Habulina, predsjednika Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske. Kaže da je zadovoljan. Ljudi je više nego prošle godine. Na terasi gostionice veselo je društvo iz Slovenije s pionirskim maramama i kapama. Pitam ih kakav je odnos prema vlasti prema antifašizmu u Sloveniji.

'Ako je na vlasti Janša, onda je loš, a ako nije, onda je dobar', ispaljuje jedna bez premišljanja, a ostatak društva potvrđuje. Nude me nekakvom žesticom na kojoj je, a tko drugi nego maršal. Zahvaljujem i odbijam.

Malo dalje pivom iz ruksaka želi me počastiti Radislav Aleksić zvani Aco iz Samobora.

'Ajde, uzmi. Sigurno si ožednio', govori mi, ali ništa ni od toga.

Iza njega je 88 godina života. Razočaran je odnosom vlasti prema antifašizmu.

'Sve je to mazanje očiju s figom u džepu. Govoriti da je Tito među deset svjetskih ubojica. Pa to su gluposti. Da je bio takav, zar bi mu onoliko ljudi na sprovod došlo. Nema šanse', uvjeren je.

Nakon prigodnih govorancija krenuo je, kako se to naziva, kulturno-umjetnički program, u kojem je otpjevana Tvoja zemlja. Pjesma koju je proslavio Vice Vukov, kojeg su zbog prohrvatskih stavova skinuli iz etera, a ploče mu povukli iz prodaje. Pjesma je nastala 1970. u valu Hrvatskog proljeća. A njemu je presudio Tito. Danas se na to nitko nije obazirao.

'Samo ondulacija je trajna', pjevao TBF ispod natpisa 'U mladosti je radost, u radosti je mladost'. Mladosti u Kumrovcu baš i nije bilo. Radosti pak je. Neosporno.