'Smrtna kazna je barbarski anakronizam, primitivni instrument ne pravde, već osvete. Većina zemalja davno se odrekla smrtne kazna, a ova država trebala bi to učiniti sada', piše u uvodniku kolumnist Washington Posta, dobitnik Pulitzerove nagrade Eugene Robinson. 

Amerikancima je još svjež u sjećanju sablasni trenutak debate republikanskih kandidata, kada je od Ricka Perryja zatraženo da komentira to što je za desetogodišnjeg guvernerskog mandata u Teksasu svojeručno odobrio 234 smaknuća.  Na spomen te brojke, publika - sastavljena uglavnom od članova reakcionarnog pokreta Tea Party - reagirala je pljeskom i zvižducima odobrenja.

'Nikada nisam imao problema s tim', odgovorio je osokoljeni Perry, dodajući da pogubljenje utemeljeno na smrtnoj kazni za njega predstavlja 'konačnu pravdu'.

Probuđen sentiment javnosti

Prošlotjedni niz izvršenja smrtnih kazni započeo je upravo u Teksasu, gdje je u srijedu smaknut član Ku Klux Klana Lawrence Brewer.

Iste večeri u Georgiji je usmrćen Troy Davis, čija je smrt izazvala golemo zanimanje javnosti zbog sumnji u njegovu odgovornost za ubojstvo policajca prije više od 20 godina. Uz Davisov slučaj veže se i peticija s više od 650.000 potpisa za ukidanje smrtne kazne.

U četvrtak je pak pogubljen Derrick Mason zbog ubojstva radnice u prodavaonici mješovite robe u Alabami.

Navedeni slučajevi potaknuli su aktiviste za ljudska prava da se, uz percepciju o probuđenom sentimentu javnosti, okrenu novom cilju – zalaganju za što brojniji izlazak na izbore građana koji se protive smrtnoj kazni.

'Treba im reći da se uključe u politički proces jer će promjena doći kroz naš politički sustav', poručila je Helen Butler, izvršna direktorica Koalicije za građanski interes sa sjedištem u Atlanti.

Osvajanje neodlučnih birača

Butler se priključila skupini od više od 20 protivnika smrtne kazne koji su se neposredno nakon pogubljenja Derricka Masona susreli u Atlanti da bi iznašli način za ukidanje smrtne kazne – za početak u Georgiji. Okupljeni aktivisti čine tek mali dio stotina tisuća ljudi koji su se angažirali na spašavanju života Troya Davisa, uključujući poznate osobe, poput bivšeg američkog predsjednika Jimmyja Cartera i aktualnog pape Benedikta XVI.

Laura Moye iz Amnesty Internationala očekuje da će upravo pogubljenje Troya Davisa pokrenuti novi val protivnika smrtne kazne, a najavljuje da će se osobno pridružiti inicijatorima iz Georgije. 'Susrećem ljude koji nikada prije nisu govorili o smrtnoj kazni, a sada to čine. Gladni su za informacijama', kaže Moye.

Protivnici smrtne kazne osvajaju i sve više prostora u američkim medijima. U svjetlu predizborne kampanje upravo bi to osjetljivo pitanje moglo biti ključno u polarizaciji neodlučnih glasača u slučaju da republikansku nominaciju za predsjedničke izbore osvoji Rick Perry. 

'Nismo htjeli da Troy Davis postane žrtva ovog rata, ali mislim da će njegovo pogubljenje dati dodatnu snagu pokretu onih koji razumiju da države nemaju pravo na provođenje smrtne kazne', kaže svećenik Raphael Warnock koji se pokušao pred komisijom za pomilovanje izboriti za Davisov ostanak među živima.

Sve su češći apeli za uvođenje trajnih promjena u američki sustav koji omogućuje smrtnu kaznu. Jimmy Carter izjavio je da se nada da će 'ova tragedija potaknuti naciju na totalno odbacivanje smrtne kazne', a filmaš Michael Moore uputio je poziv na bojkot Georgije.

'Potičem sve koje poznajem da nikada ne putuju u Georgiju, nikada ne kupuju ništa iz Georgije, nikada ne posluju u Georgiji. Zatražit ću od svog izdavača da povuče moju knjigu iz svih knjižara u Georgiji. Ukoliko to ne učine, donirat ću svaki cent od svoje zarade iz Georgije za poraz rasista i ubojica koji vode tu državu. Pozivam sve savjesne Amerikance da se klone svega što ima veze s krvožednom državom Georgijom', poručio je Moore na službenoj internetskoj stranici.

Svećenik Al Sharpton, koji je posjećivao Davisa u zatvoru, najavljuje da će potaknuti donošenje nacionalne zabrane smrtne kazne u slučajevima koji se temelje isključivo na iskazima svjedoka. Takav zakon od 2009. postoji u Marylandu te nema razloga da mu ne pribjegnu i ostale savezne države.

'Ne smijemo samo žaliti zbog onoga što se dogodilo Troyu Davisu, već moramo poduzeti snažne mjere da se tako nešto ne ponovi', rekao je Sharpton.

Na pogubljenje čeka 3.200 zatvorenika

Prošlotjedna smaknuća došla su u vrijeme kada se smrtna kazna, u predizbornom zagrijavanju, već našla pod lupom javnosti. U posljednjem desetljeću broj smaknuća je prepolovljen, sa 98 iz 1999. godine na 46 u prošloj godini. Država Illinois ukinula je smrtnu kaznu u ožujku ove godine, a očekuje se da će se iduće godine tim primjerom povesti i neke ostale države, prvenstveno Kalifornija i Connecticut.

Prema podacima Informacijskog centra za smrtnu kaznu, izvršenje smrtne kazne trenutno čeka više od 3.200 američkih zatvorenika.

Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da je podrška javnosti smrtnoj kazni i dalje jaka. U posljednjem istraživanju CBS-a i New York Timesa, 60 posto ispitanika podržalo je pogubljenja zatvorenika osuđenih zbog ubojstva, 27 posto se usprotivilo smaknućima, a 13 posto bilo je neopredijeljeno. Gallupova istraživanja u posljednja dva desetljeća pokazuju nešto veću podršku smrtnoj kazni, iako Gallup istovremeno zaključuje da su Amerikanci gotovo pa podijeljeni kada trebaju odabrati između podrške smrtnoj kazni i doživotnoj robiji bez mogućnosti puštanja na slobodu.

Nije, međutim, jasno kako će se tisuće onih koji su prosvjedovali protiv smaknuća Troya Davisa, kao i stotine tisuća potpisnika peticije, pretočiti u političku snagu. Inicijatori iz Atlante najavili su tek nekoliko mjera, a zakonodavni prijedlozi tek se trebaju napisati.