PERSPEKTIVE EUROAZIJSKE UNIJE

'Sovjetolike' ideje Vladimira Putina

Bionic
Reading

Prije nekoliko dana potpisani ekonomski sporazum između Rusije, Bjelorusije i Kazahstana ponovno je aktualizirao priču o povratku sovjetskog imperija, ali s ideološko-ekonomskim 'apgrejdom' za izazove 21. stoljeća

Bez obzira na to što su Rusiji nakon dvije dekade peripetija baš ovih dana otvorena vrata WTO-a (Svjetske trgovinske organizacije), Moskva i dalje uporno radi na vezama s ćudljivim, mahom diktatorskim režimima u tradicionalnoj zoni svog utjecaja.

Još je rano za procjene jesu li Dmitrij Medvjedev, Aleksandr Lukašenko i Nursultan Nazarbajev u Moskvi utemeljili povijesni projekt koji donosi nešto bitno novo za integracije postsovjetskih država. Naime, one su već povezane kroz Zajednicu nezavisnih država (ZND), zatim Vojno-sigurnosni savez CSTO, te niz bilateralnih sporazuma poput carinske unije između Rusije i Bjelorusije.

Novi dokument stvara uvjete za jedinstveno tržište rada te protok kapitala, roba i usluga. Prema nekim interpretacijama, Euroazijska ekonomska unija temelj je za Euroazijsku uniju (EU-2, reklo bi se), koja je navodno glavni vanjskopolitički projekt Vladimira Putina planiran za njegov treći predsjednički mandat - koji će, po svemu sudeći, osvojiti nakon ožujskih izbora 2012. godine.

Sovjetolike ideje svako malo se pojavljuju otkako je Putin preuzeo Kremlj od Jeljcina, a bilo ih je i ranije. Kritičari ponavljaju teze o Putinovoj restauraciji 'sovjetskog imperijalizma', dok sam Putin priznaje da želi stvarati međudržavnu zajednicu 's najboljim karakteristikama SSSR-a'.

Uskoro i Ukrajina?

Ruski predsjednik u odlasku, Dmitrij Medvjedev, izjavio je u skladu sa svojom prozapadnom retorikom da je spomenuti sporazum odgovor postsovjetskih režima na Europsku uniju, ali 'uz uzimanje u obzir grešaka europskog projekta'. Kakve konkretne zaključke izvode ideolozi Euroazijske unije, kakve pogreške ne misle ponavljati i koje su njihove alternativne metode – nije poznato. Ako se uzme u obzir da se oko Rusije okupljaju mahom klasične srednjoazijske dikature, takva bi alijansa, doduše, bila suvremenik EU-a i nezaobilazan akter u 'multipolarnome svijetu', kako to vole reći u Kremlju. No po sistemu vlasti i procesima odlučivanja vjerojatno bi bila bliža onim SSSR-ovskim i feudalnim karakteristikama koje se u demokratskom svijetu smatraju izrazito negativnima.

Kao jedan od glavnih katalizatora ovog udruživanja spominje se drugi val svjetske krize i nužnost privlačenja investicija. Kriza je očito prisilila svojeglavog bjeloruskog diktatora Lukašenka da politički priđe bliže moskovskoj liniji zapovijedanja, a sada se sličan scenarij očekuje i za Ukrajinu, zemlju koja već godinama balansira na rubu bankrota.