Škola u Gatesheadu koju je pohađao Andy Carroll nazvana je po Josephu Swanu, lokalnom znanstveniku koji je izumio žarulju prije nego što je to, neovisno o njemu, učinio i Thomas Edison. Sedam godina nakon što je posljednji put prošao kroz vrata te škole, Carroll je čovjek u kojeg Englezi polažu nade da bi im mogao osvijetliti put kroz skupinu D na Europskom prvenstvu.

Jedini je problem što nitko nije siguran koji će se Carroll pojaviti u Ukrajini. Hoće li gledatelji diljem Europe vidjeti 191 centimetar visoko, tromo smetalo od kojeg se lopta odbija kao od drveta? Ili onog kojeg su mnogi još ne tako davno proglasili 'nezaustavljivim'? Hoće li opravdati basnoslovni novac koji je Kennny Dalglish potrošio na njega?

'Andy Carroll je vjerojatno jedan od tri najbolja igrača glavom koje sam ikada vidio', kaže Kevin Keegan, bivši Newcastleov menadžer i engleski izbornik. Iako je i na zemlji puno bolji nego što mu žele priznati - ali samo kad je u formi i pun samopouzdanja - ovaj snažni centarfor proslavio se po igri glavom. Način na koji je rasturio Johna Terryja u Liverpoolovoj pobjedi nad Chelseajem vjerojatno je uvjerio Roya Hodgsona da ga uvrsti na popis putnika za Euro.

'Kad je u vrhunskoj formi, Andy je zaista nezaustavljiv', kaže Glenn Roeder, još jedan bivši Newcastleov menadžer, pod čijim je vodstvom tada 17-godišnji dječak debitirao u utakmici Kupa Uefa protiv Palerma. 'Sjećam se kako je igrao protiv Johna Terryja ili Sola Campbella, nisu mu mogli ništa u zraku. Andy je nevjerojatno talentiran i samo se nadam da će se dovesti u red i na privatnom planu'.

Roeader aludira na činjenicu da je Carroll, barem u prošlosti, podjednako pozornosti privlačio svojim 'igrama' izvan terena kao i onima na terenu. Iako su ga roditelji pokušali držati podalje od nevolja, život lokalnoj heroja dovodio je mladića u neprilike te ponekad i probleme s policijom.

Odrastajući u Teamsu, dijelu Gatesheada koji se nalazi južno od rijeke Tyne u neposrednoj blizini puno bogatijeg, u posljednje vrijeme temeljito obnovljenog grada Newcastlea, Carroll je bio okružen vršnjacima čije su glavne zanimacije bile nogomet i alkohol, a česte razmirice rješavali su šakama.

Uzevši u obzir takvo zaleđe, ne iznenađuje da je mladi napadač rano postao pasionirani pivopija, a mogli ste ga sresti i u lokalnoj kockarnici. Ni njemu fizički okršaji nisu bili strani, najpoznatiji od tih završio je u jesen 2010. na sudu, kad je Carroll priznao krivnju za tjelesni napad i platio novčanu kaznu.

Prije toga je jednom prilikom slomio vilicu suigraču Stevenu Tayloru u tučnjavi na terenu koja je navodno nastala zbog izvjesne djevojke koju su obojica simpatizirali, a prilično ružni prekid s majkom njegove kćerkice također je urodio incidentima zbog kojih se povlačio po sudu.

A onda je, na samom kraju zimskog prijelaznog roka u siječnju 2011., Liverpool prodao Fernanda Torresa u Chelsea za 50 milijuna funti i šokirao sve investirajući 35 milijuna u Carrolla kao njegovu zamjenu. Newcastleov vlasnik Mike Ashley poslao je svoj privatni helikopter iz Londona u Newcastle, gdje je izravno s terena za trening pokupio Carrolla i prebacio ga u Liverpool.

Nije nimalo pomoglo to što je na Anfield došao s dugotrajnom ozljedom bedra, zbog čega su Redsi puna dva mjeseca čekali na njegov debi, kao ni to da je njegov novi partner u napadu bio nepredvidivi Luis Suarez. Povrh svega su stigle primjedbe tadašnjeg izbornika Fabia Capella o Andyjevom nesportskom životu; Kenny Dalglish založio se za mladića i odbio svaku insinuaciju da se ne radi o pravom profesionalcu koji je sasvim posvećen nogometu. Istini za volju, do tada je Carroll već postao pomalo 'pripitomljen'. Pronašao je novu partnericu, Stacey iz svog rodnog Newcastlea i odlučio okrenuti novi list. 'Sada samo sjedim u kući s curom i gledam televiziju', tvrdio je. 'Prošlost je prošlost. Osjetio sam da dolaskom u Liverpool moram promijeniti stil života i smiriti se'.

Međutim, na terenu mu nikako nije išlo. Vjerojatno najniža točka bila je nastup na St. James' Parku, stadionu na kojem je napravio prve profesionalne korake. 1. travnja ove godine gostovao je ondje s Liverpoolom i izgubio od Newcastlea 2:0, pri tom se još osramotivši vrlo očitim pokušajem iznuđivanja jedanaesterca. Dalglish ga je zamijenio, a nekadašnji ljubimac domaćih navijača napustio je teren psujući i sa suzama u očima, dok ga je s tribina pratilo skandiranje 'What a waste of money'.

No možda je baš to bio šok koji mu je bio potreban. Vrlo brzo poslije toga, King Carroll ponovo je rođen. U samom završetku sezone ušao je u sjajnu formu i podsjetio na velike dosege koje su mu predviđali. Njegov gol u posljednjim minutama gradskog derbija u polufinalu FA kupa odveo je Liverpool u finale, a ondje je impresionirao još jednim pogotkom i odličnom igrom, iako su Redsi izgubili. Ušao je u igru pri Chelseajevu vodstvu 2:0 i ubrzo zabio, a do kraja utakmice je kompletna obrana europskog prvaka muku mučila da bi nekako zadržala Liverpoolovu 'devetku', ali joj to nije uspijevalo - samo ju je sreća spasila od preokreta.

Svega nekoliko odličnih utakmica nakon vrlo loše sezone možda ne bi trebalo biti dovoljno da pobudi nade u Carrolla kao mogućeg spasitelja reprezentacije, ali pogotovo uzevši u obzir Rooneyevu suspenziju zbog koje će propustiti prve dvije utakmice - Engleska očajnički treba nekoga poput Carrolla i zato nitko nije prigovorio kad mu je Hodgson uputio poziv.

Može li dečko iz škole nazvane po Josephu Swanu ponovo 'izumiti' sebe i povesti Tri lava do svjetla na kraju tunela? Englezi se nadaju...