SPC je u priopćenju, naslovljenom 'Obraćanje državi Srbiji i srpskom narodu povodom parafiranja sporazuma u Bruxellesu', naveo da je dojam da se radi o potpunom povlačenju institucionalne nazočnosti Srbije na teritoriju njene južne pokrajine, o uspostavljanju ograničene autonomije srpske zajednice na prostoru sjeverno od mosta na Ibru u Kosovskoj Mitrovici, u okviru Thacijevog establišmenta, i, samim tim, o posrednom i prešutnom, ali ipak faktičkom priznavanju postojanja sustava državne vlasti na Kosovu i Metohiji nezavisnom o postojećem državnom ustrojstvu Srbije.

'Stvar je otežana pristankom državnog vrha Srbije na nesmetani proces eurointegracija tačijevskog Kosova (bez spomena Metohije, koja zvuči previše pravoslavno i srpski, ali i bez bilo kakvog spominjanja Srbije u tom kontekstu), a nema nikakve sumnje u to da će, poslije plaćanja ovako visoke cijene za famozni 'datum o početku pregovora', i to pregovora s nepoznatim brojem novih uvjeta i s neizvjesnim ishodom, cijena za sam eventualni ulazak u EU biti i formalno priznavanje 'nezavisnog Kosova' od strane Srbije i njena obaveza da ne smeta primanju 'Kosova' u UN', piše u priopćenju koje prenosi Blic.

'Kako izgleda, posrijedi je prije čista predaja nego li makar kakva-takva prodaja našeg vlastitog stoljetnog i, u duhovnom i povijesnom smislu, najvažnijeg teritorija, tempirana od velikih scenarista, inače naših provjerenih prijatelja i saveznika, za stotu godišnjicu oslobođenja povijesne Stare Srbije od petostoljetnog robovanja Osmanlijama (1389-1912/1913). Nama se čini da bi, u odnosu na ovakav sporazum, i podjela teritorija bila bolje, pravednije i održivije rješenje. Također se pitamo što je naša visoka državna delegacija tražila u Moskvi prije nekoliko dana ako je već bila spremna prihvatiti 'maksimum mogućeg', koji je ipak manji od 'minimuma poželjnog' sa stajališta elementarnog državnog i nacionalnog interesa Srbije.

Imajući u vidu sve ovdje rečeno, a još više neizrečeno, ali podrazumijevano, apeliramo na zastupnike u Narodnoj skupštini Srbije i na predsjednika Srbije da, pred Bogom, poviješću srpskog roda i vlastitom savješću, izmjere i odmjere svoju moralnu i povijesnu odgovornost prilikom odlučivanja o davanju ili uskraćivanju suglasnosti Srbije kao države na ovakav tekst sporazuma. Istovremeno apeliramo na srpski narod koji je opstao i ostao na svojim stoljetnim kosovsko-metohijskim ognjištima i na sav ostali srpski rod, ma gdje živio, da, kakva god bila odluka državnog vrha Srbije, ne prizna diktat sile i nepravde nego da Kosovo i Metohiju smatra, uvijek i zauvijek, svojom zemljom, ne sporeći, ni na koji način, činjenicu da je to i zemlja onih Albanaca koji u njoj stoljećima žive zajedno sa Srbima.'

'Crkva će, u svakom slučaju, ostati sa svojim narodom i u svojim svetinjama na Kosovu i Metohiji. To joj daje pravo i nameće dužnost da uputi ovaj apel', priopćio je Sinod.