Splitski KBC ima dječjeg psihijatra, ali liječnica koja je to radila je na bolovanju, a dugogodišnji dječji psihijatar, dr. Tomislav Franić više se ne bavi djecom, već radi kao psihijatar odraslih, piše Slobodna Dalmacija. O razlozima takvog stanja Franić je ovom dnevnom listu rekao kako ne može razgovarati jer nema dozvolu ravnatelja KBC-a Split, prof. dr. sc. Julija Meštrovića.

Kako Slobodna Dalmacija neslužbeno doznaje, razlozi su u neslaganju oko vizije razvoja dječje i adolescentne psihijatrije te smjera u kojem bi ona trebala ići unutar KBC-a Split.

U splitskoj bolnici na Klinici za psihijatriju godišnje na stacionarno liječenje prime 20-ak maloljetnika.

'Nije samo u splitskoj bolnici teška situacija s dječjim i adolescentnim psihijatrima. Takvo je stanje u cijeloj Hrvatskoj. Nas, dječjih i adolescentnih psihijatara u cijeloj Hrvatskoj ima 45, a trebalo bi nas biti oko 140. Potreba za našom specijalizacijom sve je izraženija jer sve više djece ima ozbiljnih psihičkih problema.

U 2016. godini imali smo oko 36 tisuća ambulantnih pregleda djece i adolescenata, a dvije godine prije toga imali smo ih dvostruko manje', rekla je za Slobodnu Dalmaciju prof. prim. dr. sc. Katarina Dodig Ćurković, pročelnica Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC-a Osijek.

Njihovi pacijenti su i djeca iz Splita, odnosno iz Splitsko-dalmatinske županije i cijele Dalmacije. Dodig Ćurković kaže kako imaju pozive iz cijele Dalmacije.

'Ovaj tjedan imali smo pozive iz Metkovića, Splita... a nedavno smo imali malog pacijenta s jednog srednjodalmatinskog otoka, čiji su roditelji došli u Osijek kako bi obavili kompletnu medicinsku obradu djeteta jer nigdje u Dalmaciji, ni u jednoj bolnici, ma nigdje od Prevlake do Zagreba, nemate jedan jedini bolnički krevet za djecu ili adolescente kojima je potrebna pomoć psihijatra. Roditelji s tog otoka doveli su dijete u Osijek, iznajmili stan na sedam dana i mi smo ga pregledali', objašnjava Dodig Ćurković.

Istaknula je kako su imali sastanak Nacionalnog povjerenstva za dječju i adolescentnu psihijatriju pri Ministarstvu zdravstva, na kojem se moglo čuti kako je povećan dotok djece iz Splita na liječenje u Zagreb i Osijek.

'U Dalmaciji nemate nigdje mogućnost zakonskog smještaja djeteta u bolnički stacionar jer se ono mora odvojeno liječiti od odraslih osoba, ali nažalost to nije moguće - jer nigdje nemate kreveta za dijete. Roditelji zovu, mole da preko uputnice i konzultacija napišemo nalaz, promijenimo terapiju. Mi to jednostavno ne možemo napraviti jer dijete moramo vidjeti, steći impresije o njemu, a ne onako 'naslijepo' davati svoje mišljenje ili lijekove. Tada roditelji, u nemogućnosti da to naprave u Splitu ili Dalmaciji, svoju djecu vode po Hrvatskoj. Nevjerojatno je da u jednom KBC-u, kao što je splitski, roditelji nemaju mogućnost naručiti dijete na pregled', govori Dodig Ćurković.

U Osijeku postoji jedini hrvatski Zavod za dječju i adolescentnu psihijatriju, izdvojen iz okrilja psihijatrije za odrasle. U njemu godišnje imaju više od 2500 pregleda i 150 bolničkih liječenja. Zaposleno je osam liječnika specijalista, dva psihologa, logoped, radni terapeut, pedagozi, kao i medicinske sestre srednje stručne spreme.

Što djecu najviše muči, na što se žale?

'Muči ih svašta. U pitanju su razni strahovi, anksioznost, smetnje u učenju, depresija, psihotična stanja... Zbog svega toga se samoozljeđuju i pokušavaju izvršiti suicid. Nedavno smo u Slavoniji imali dva pokušaja suicida dviju dvanaestogodišnjakinja. To su strašne stvari i svi se ozbiljnije moramo uhvatiti u koštac s ovim problemom, jer djeca su naša budućnost i moramo im omogućiti normalno liječenje', zaključuje prof. prim. dr. sc. Katarina Dodig Ćurković.

Osim u KBC-u, u Splitu mali pacijenti kojima je potrebna stručna pomoć dječjeg i adolescentnog psihijatra mogu je dobiti u Poliklinici za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju, poznatijoj kao Poliklinika Meje.

'Godišnje u jednoj smjeni napravimo oko 2500 ambulantnih pregleda. Osim mene, dječjom i adolescentnom psihijatrijom u Poliklinici bavi se dr. Daniela Burazin. Kod nas se na pregled čeka između četiri i pet tjedana, ali ukoliko se radi o hitnom slučaju, oni imaju prednost.

Dnevno nam na pregled dođe oko 12 djece i adolescenata, što daje mjesečnu brojku od oko 270 mladih ljudi. Nažalost, u porastu je broj djece s težim kliničkim slikama - suicidalnost, anoreksija, depresija, psihoza... Stara je stvar to da nedostaje psihijatara za dječju i adolescentnu psihijatriju, a razloge za to treba potražiti i u činjenici kako naša edukacija, odnosno specijalizacija traje pet godina', rekao je za Slobodnu Dalmaciju dr. Zoran Vujnović, voditelj Odjela dječje i adolescentne psihijatrije Poliklinike Meje.