Gunjević je u to vrijeme bio pomoćnik Vladina povjerenika za Pakrac, zadužen za segment zdravstva i socijalne skrbi. Tijekom 1991. godine bio je uhićen u dva navrata, a tom prigodom polomljena su mu tri rebra i dva su bila natučena.

Ispričao je da su ga, iz njemu nepoznatih razloga, privela dva pripadnika rezervnog sastava MUP-a te da su mu oduzela pištolj koji je legitimno posjedovao i dokumente.

'Rekli su mi da mi to ionako više neće trebati. Osjećao sam se jadno i poniženo', s grčom na licu prisjetio se Gunjević i dodao da sve to nije zaslužio jer se nije ogriješio o zakon.

Nakon premlaćivanja, kazao je, posjetio ga je Merčep, ali se nije mogao sjetiti kako je reagirao.
Premda mu je Merčep rekao da ga nitko više neće dirati, Gunjević je rekao da su maltretiranja nastavljena i da je nekima 'bilo nelogično da on kao Srbin i pravoslavac bude dužnosnik u hrvatskoj vlasti'.

'Mučili su me spojivši me na strujni induktor. Kako je tko došao, radio je što je htio', rekao je Gunjević, prisjetivši se da su zatvorenici morali pjevati hrvatsku himnu i dizati ruku na ustaški pozdrav.

Maltretiranje je trajalo sve dok nije stigao Vladin povjerenik za Pakrac Vlado Delač koji mu je osigurao propusnicu za nesmetano kretanje koju je pokazao na današnjem svjedočenju.

'Rekao mi je da sam slobodan, a tome je prisustvovao i Merčep', kazao je Gunjević i dodao da mu je oduzeti automobil naknadno vraćen, ali 20.000 njemačkih maraka, sto tisuća hrvatskih dinara i nešto franaka nikada nije jer, kako mu je Merčep rekao, 'nije bilo dokaza da su i oduzeti'.

U Pakračkoj Poljani vidio je još nekoliko zatočenih civila koji su također zlostavljani, no nije čuo da bi Merčep izdavao zapovijedi za to niti zna da je netko ubijen. Vjeruje da se za njegovo puštanje iz zatočeništva založio između ostalih i tadašnji ministar zdravstva Andrija Hebrang

Suđenje se nastavlja 11. svibnja.