Rehabilitacijom je poništena presuda od 17. srpnja 1946. godine kojom je Mihailović osuđen na smrt strijeljanjem te su mu oduzeta građanska prava.

Prvi zahtjev za rehabilitaciju podnio je Mihailovićev unuk Vojislav Mihailović 2006. godine, a pridružili su se 2009. godine Srpska liberalna stranka, s Kostom Čavoškim na čelu, Udruženje pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini, Udruženje političkih zatvorenika i žrtava komunističkog režima, profesor međunarodnog prava Smilja Avramov i drugi.

Odluka o rehabilitaciji Mihailovića je konačna i na nju ne postoji pravo žalbe.

Predlagači zahtjeva za rehabilitacijom su tijekom suđenja tvrdili da Mihailoviću nije bilo omogućeno pravo na obranu i da nije video svog odvjetnika do početka suđenja te da nije imao ni pravo na nepristran sud, a optužnica mu je uručena sedam dana prije suđenje. Dva dana od izricanja presude Mihailović je strijeljan u Beogradu. Pokopan je na tajnoj lokaciji, a Srbija je osnovala i posebnu komisiju koja traži njegove posmrtne ostatke. Hrvatska Mihailovića smatra ratnim zločincem zbog brojnih zločina koje su četničke postrojbe počinile tijekom Drugog svjetskog rata.