Kad se gladni političari i njihovi marketinški žreci udruže u zajedničkom prevarantskom poduhvatu, posljedice su ubitačne – i često samoubilačke. Svi smo već na internetu vidjeli heroizam Aleksandra Vučića koji u okolici Feketića u Bačkoj iz snježnih nanosa junački spašava neko dijete tako što ga u snažnim rukama nosi par metara, sve klizajući se i bez kape, da bi ga predao u sigurne ruke nekog vojnika. Tu je snimku prvi program Radio televizije Srbije satima emitirao nemontiranu (breaking news!) čim je stigla helikopterom. Onda su zgađeni duhoviti ljudi od toga napravili sprdnju i satiru na YouTubeu, a dežurna služba internetske policije Vučićeve stranke počela ju je skidati s Facebooka i drugih mreža. Nije im pomoglo: srbijanski i drugi korisnici već su savladali vještinu trenutnog skidanja i ponovnog postavljanja raznih delikatnih stvari na internet. Ako ima neke koristi od svega toga, onda je to uvjerljiva potvrda stare priče o caru Trajanu i kozjim ušesima.

Snimka Vučića-spasitelja ipak se ponovno počela pojavljivati na YouTubeu

Priča je zapravo jednostavna: u jednome trenutku (subota oko devet sati, kada drama sa snježnim nanosima u Bačkoj već uvelike traje), netko je pomislio da je pravi trenutak za predizborni hit; Vučić se ukrcao u helikopter MI-8 i – naravno – poveo TV ekipu RTS da predstojeći podvig ovjekovječi. Kasnije smo doznali da je evakuacija dijela zavijanih putnika koju je Crveni križ Subotice već bio pripremio bila odložena dok se Vučić ne pojavi i ne odigra svoju točku u drami. Cijela je priča očito neukusna, odvratna i 'moralno nakazna' (Teofil Pančić). Sve to podsjeća na onog sjevernokorejskog Kim Il Sunga (to je djed ovog sadašnjeg nesretnika): 'Pod mudrim rukovodstvom Velikog Vođe, druga Kim Il Sunga, jučer je ugašen požar u osnovnoj školi u Pjongjangu' i slično. Stvar postaje ozbiljna, čim Aleksandar Vučić može sebi priuštiti da bude arbitar i akter u svemu: nema više tog radničkog prosvjeda i blokiranja prometnica, a da ne traže razgovor s Vučićem; njega se pita za sve i od njega se očekuje sve. Problem je u tome što Vučić to dopušta i dapače ohrabruje; inače ne bi bio nasjeo na tu blesavu ideju spašavanja djece iz snježnih nanosa – za TV kamere.

Posao prvog potpredsjednika vlade nije da se gura i da smeta inače sposobne, požrtvovane i kompetentne spasioce, vatrogasce, policajce, vojnike i cestare dok rade svoj posao. Bilo bi svima bolje da je sjedio u vladi i koordinirao napore nadležnih službi, olakšavao pomoć i intervenirao za više ljudstva i tehnike na ugroženom području. Ali Vučić tipično radikalski nije odolio iskušenju eksploatiranja drame.

Kad je odmah počela sprdnja na internetu i kad je operativna grupa Vučićeve stranke za kontrolu interneta krenula u akciju, Vučić je shvatio da se okliznuo: sada se ti sporni satirični klipovi mogu naći na Vučićevu vlastitom Facebook profilu, nakon što su obrisani gdje god se moglo. Neka korist od toga gafa bila je u tome što je konačno razotkrivena ta operativna grupa Srpske napredne stranke za internet. Ispostavilo se da je riječ o dobro organiziranoj skupini hakera koja upute prima preko zatvorenog Facebook profila stranke. Taj profil provaljen je nakon ovoga skandala i sve upute objavljene su. U te upute spadaju: organiziranje 'botova', detaljne instrukcije kako reagirati na što, organiziranje dežurstava po općinskim odborima SNS radi zasićivanja sajtova i blogova stranačkim stavovima itd. To je dobro; pitanje je, međutim, koliko internet može utjecati na ishod izvanrednih izbora, unatoč stavu operativne grupe SNS za internet da 'korisnici društvenih mreža imaju velik utjecaj na javnost'. Činjenica je da Srbija ima veoma visok postotak članstva u društvenim mrežama na internetu (u odnosu na broj stanovnika); ali to teško da je dovoljno za pobjedu, mada svaki glas vrijedi.

Raspad oporbe

Mnogo značajnija je snaga oporbe, to jest njezina slabost. Desilo se nešto nezapamćeno: Boris Tadić, počasni predsjednik Demokratske stranke, napustio ju je i sada osniva Novu demokratsku stranku, šest tjedana pred izvanredne parlamentarne izbore. Desilo se to nakon više puta ponavljanih obećanja da će u stranci ostati, sve to u ovih godinu-dvije. Za njim su pošli i stanoviti pripadnici njegove klijentelističke skupine, poput bivše ministrice pravosuđa Snežane Malović, bivšeg državnog tajnika u istom ministarstvu Slobodana Homena i još nekih istih takvih. Tadićevo objašnjenje da zašto cijepa stranku baš sada bilo je tanko: da je on zgrožen savezom DS sa Zoranom Živkovićem, bivšim premijerom (2003. – 2004.) koji je odavno otišao i sada ima vlastitu stranku (Nova stranka). Da Zoran o Borisu nema neko visoko mišljenje, zna se oduvijek, ali teško da je to legitiman razlog za cijepanje stranke. Tadić sada pregovara s Dušanom Petrovićem, također bivšim ministrom iz DS (Zajedno za Srbiju), s Nenadom Čankom i još nekim manjim strankama o predizbornoj koaliciji. Demokratska stranka i Dragan Đilas također na brzinu pokušavaju okupiti neku koaliciju. Čeda Jovanović i njegova LDP uvrijeđeni su na sve i izlaze na izbore sami. Aca Vučić trlja ruke i sretan je – s pravom.

Da se cijela ova oporbena kompanija uspjela udružiti u jedan kompaktan blok, kao što nije, imala bi značajan postotak na izborima prema onih 45 posto trenutačnog Vučićeva rejtinga. Ali su sujete i sitničavosti prevladali, ako ne i specijalne operacije i intrige kojima je Srpska napredna stranka tako vična. Zna se da su Vučić i Miodrag Miki Rakić, Tadićev bivši šef kabineta i šef Koordinacije tajnih službi (sada je to Vučić) bliski prijatelji; zna se i da je Miki Rakić javno zastupao ideju zbližavanja Demokratke stranke i Vučićevih naprednjaka. Sada unutarnji izvori kažu novinarima da je Tadićevo napuštanje stranke možda iznenadilo DS, ali nije Vučića. Kako sada stvari stoje, usitnjena oporba savršeno odgovara Vučiću i njegovima: izborni sustav po D’Hontovu principu prelijevat će glasove jačim strankama. Tako će i Ivica Dačić očuvati svoj 'koalicijski potencijal'; možda i Mlađan Dinkić i njegovi Ujedinjeni regioni Srbije. Saša Radulović, bivši ministar gospodarstva koji je dao ostavku prije raspuštanja vlade, sada okuplja saveznike za novu stranku, ali i otkriva (u intervjuu beogradskom Vremenu) da je Vučić od njega digao ruke još prošle jeseni i da je bio sustavno sabotiran od tada, pak mu je bilo preostalo jedino da demisionira. To samo potvrđuje teoriju da je Radulović postao suvišan onoga trenutka kada je Vučić odlučio ići na izvanredne izbore: Radulovićevi nacrti bitnih zakona (o privatizaciji i stječaju) nisu bili zgodni za predizbornu kampanju; još manje za sinekurističku klijentelu koju je Radulović htio rastjerati.

Sada je očito da Vučić želi nahraniti vukove i sačuvati dovoljno ovaca – dok trave ima. Nakon izbora vidjet će se gdje su bajoslovne milijarde od arapskih šeika, gdje je 'Beograd na vodi' (tri milijarde dolara), gdje su ruski ogromni i jeftini krediti, gdje je legendarni kanal Morava - Vardar - Solun i ostale šarene laže. Važno je da 'narod iskaže svoju volju', kako je Vučić to objasnio.