Sudac Višeg suda u Valjevu Dragan Obradović donio je u petak rješenje kojim je usvojen zahtjev za rehabilitaciju Nikole Kalabića, nekadašnjeg četničkog zapovjednika Gorske garde tzv. Jugoslavenske vojske u otadžbini i suradnika njemačkog okupatora tijekom Drugog svjetskog rata
Rješenjem o rehabilitaciji sud je utvrdio da se od trenutka donošenja ništavim smatra sedam odluka Državne komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača tijekom Drugog svjetskog rata, a koje su donese od ožujka do rujna 1945., prenosi agencija Beta.
Sud je oglasio ništavim i četiri odluke Zemaljske komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača tijekom Drugog svjetskog rata donesene od travnja do listopada 1945. koje se odnose na zloglasnog četničkog zapovjednika Nikolu Kalabića.
vezane vijesti
Ništavim se smatra i rješenje lokalnog suda u Mionici od 11. rujna 1946. kojim je Kalabiću oduzeta sva nepokretna imovina.
Ništave su i sve pravne posljedice ovih odluka, konstatirano je u rješenju Višeg suda u Valjevu i navedeno da se rehabilitirani Nikola Kalabić smatra neosuđivanim.
Zahtjev za rehabilitaciju prije pet godina podnijela je Kalabićeva unuka Vesna Dragojević iz Valjeva, koja je tijekom ovog postupka vratila obiteljsko prezime i sada se preziva Kalabić.
Rješenje o rehabilitaciji Kalabića je prvostupanjsko, a protiv njega se može izjaviti žalba Prizivnom sudu u Beogradu u roku od 30 dana.
Viši tužitelj u Valjevu rekao je agenciji Beta kako će se svakako žaliti Prizivnom sudu.
Kalabić je tijekom rata bio jedan od najistaknutijih četničkih zapovjednika, kojem se stavlja odgovornost za više masakara koji su počinili pripadnici Korpusa Gorske garde na području Kosmaja, Smedereva i Aranđelovca tijekom druge polovice 1943. i prve polovice 1944..
Prema prihvaćenoj verziji, Kalabića su poslije rata zarobili pripadnici Ozne te je on prihvatio surađivati u operaciji pronalaska i privođenja Dragoljuba Draže Mihailovića.
Postupak pred Višim sudom trajao je pet godina, a prethodio mu je postupak pred Osnovnim sudom u Valjevu, kojim je utvrđeno, uz pomoć relevantnih svjedoka iz poratnog vremena, kako je Kalabić ubijen u jednoj pećini u klisuri rijeke Gradac kod Valjeva i da prema tome nije mogao izdati Mihailovića.
Nakon rata pojavile su se glasine o tome kako je Kalabiću ipak pošteđen život te da je živio još dvadeset godina pod novim imenom. Navodilo se i da je 60-ih poginuo u insceniranoj prometnoj nesreći u Beogradu, odnosno da je ubijen u kavanskoj tuči, kada se napio i otkrio svoj identitet, kao i da ga je prepoznala jedna od preživjelih žrtava četničkog terora.
