Koliko si zadovoljan sadržajem koji učite u školi, a koliko opremljenošću i uvjetima rada? Samo su to neka od pitanja na koja je odgovarao 13.301 učenik iz 59 srednjih škola iz cijele Hrvatske u istraživanju što ga je proveo Institut za društvena istraživanja u Zagrebu. Evo što srednjoškolci misle o nastavnicima, razredu, školi...
Hrvatski srednjoškolci najzadovoljniji su razredom, potom ozračjem u školi, a onda nastavnicima. Ljestvicu nezadovoljstva predvodi pak opremljenost škola, slijede uvjeti rada, a posebno sadržaji koji se uče u školi. Gradivom koje uče zadovoljno je tek 3,4 posto srednjoškolaca. Pozitivnim istraživači ocjenjuju to što tek 14 posto ispitanih učenika nije zadovoljno svojim nastavnicima.
Zadovoljstvo u svim aspektima među srednjoškolcima se smanjuje kako se primiču rastanku od školske klupe. I dok su sadržajem koji uče u školi najmanje zadovoljni učenici općih i jezičnih gimnazija, najzadovoljniji su oni, gotovo 60 posto, koji pohađaju strukovne škole u području zdravstva.
'Kvalitativni dio istraživanja ukazuje da na nisku razinu zadovoljstva utječu dva čimbenika: izrazito velik broj predmeta i opseg sadržaja te posebice nepostojanje izbornosti u gimnazijskom obrazovanju. Budući da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja pod vodstvom ministrice Blaženke Divjak odbacilo Nacionalni kurikulum za gimnazijsko obrazovanje, izrađen u okviru Cjelovite kurikularne reforme, kojim je bilo predviđeno uvođenje izbornosti u višim gimnazijskim razredima, ne može se očekivati skoro povećanje zadovoljstva i motivacije učenika u ovom dijelu srednjoškolskog obrazovanja', objašnjava voditeljica istraživanja Zrinka Ristić Dedić.
Opremljenošću svoje škole najmanje su zadovoljni učenici koji pohađaju strojarske škole, dok su najzadovoljniji oni iz prirodoslovno-matematičkih gimnazija te elektrotehničkih, računarskih i zdravstvenih škola.
Razlika u zadovoljstvu hrvatskih srednjoškolaca postoji i među regijama. Ljestvicu najzadovoljnijih u svim tvrdnjama predvode učenici iz sjeverozapadne Hrvatske, dok su najmanje zadovoljni oni iz Dalmacije. Izrazite regionalne razlike postoje u zadovoljstvu opremljenošću samih škola i uvjetima rada.
'Znak za uzbunu'
Za Borisa Jokića, voditelja istraživanja, regionalne razlike u zadovoljstvu znak su za uzbunu, kako kaže, svima onima koji utječu na nacionalnu i lokalnu obrazovnu politiku, kao i znak koji će oni gotovo sigurno ignorirati. Najkritičniji su, po njemu, učenici iz Dalmacije. Jokić upozorava kakve to može imati posljedice u budućnosti.
'Izrazite su razlike u zadovoljstvu opremljenošću i uvjetima rada koje ukazuju na nejednakost obrazovanja u različitim dijelovima zemlje, što ima, a još će više imati u budućnosti, posljedice za obrazovne i životne ishode i jednakost šansi učenika iz različitih hrvatskih regija. One sredine koje na strateški način i intenzivnije ulažu u obrazovanje imaju zadovoljnije učenike. Iste te će imati i veće razvojne šanse u budućnosti. Premda vlast ima obvezu i odgovornost ujednačiti uvjete obrazovanja i podići kvalitetu u svakoj školi u Republici Hrvatskoj, već 29 godina to ne čini, što će značajno utjecati na nejednakost društvenog i ekonomskog razvoja. Posljedice navedenoga mogu biti pogubne za Hrvatsku te daljnje zaostajanje manje razvijenih hrvatskih regija', poručuje Jokić.