'Gledamo vremensku prognozu i nadamo se da će Vakula reći da će biti južina, a ne debeli minusi. Jer ako budu, opet ćemo morati obući pet slojeva robe na sebe. Eto, tako nam je. Nemamo tople vode ni grijanja od potresa', ispričala je za tportal Verica Martinić Jerčić, umirovljenica koja sa suprugom živi u središtu Zagreba, u Šenoinoj 32.

Potres je zgradu u kojoj žive prodrmamo toliko da su prvotno dobili crvenu, da bi desetak dana kasnije dobili narančastu naljepnicu. Potres je urušio dimnjak, plinara je isključila plin, došao je natječaj za kondenzacijske bojlere za grijanje i pripremu tople vode, a dio stanara prijavio se na taj natječaj i prošao. Oni koji imaju fasadne plinske bojlere odlučili su da ih neće mijenjati i da im postojeći dimnjaci, srušeni u potresu, nisu potrebni te da su suglasni da ih se ukloni do tavana i zatvori poklopcima.

Angažirani su stručnjaci, da bi im početkom studenog bilo rečeno da se mora postaviti metalna konstrukcija u koju bi se stavili potrebni elementi za kondenzacijske bojlere. Ispostavilo se, međutim, da na računu zgrade nemaju ni lipe.

A nemaju jer im Grad Zagreb već osam mjeseci ne vraća novac od kredita koji su podignuli prije potresa za obnovu fasade, prema kojoj su oni trebali platiti 20, a Grad 80 posto. Zadužili su se kod banke za 700 tisuća kuna na 15 godina još 2019. godine.

'Došao je potres i Grad je raskinuo ugovor s tvrtkom koja je trebala raditi fasadu. Iznos pričuve nam je narastao, plaćamo rate kredita, a na računu nemamo sredstava za sanaciju dimnjaka. Tražili smo, pitali, ali na telefone se nitko ne javlja ili to stalno prebacuju na nekog drugog. Kombinacija Gradskog stambeno-komunalnog (GSKG) i Grada je najgora. Žalosno i jadno. Eto, tako se osjećam', ispričala nam je gospođa Verica.

Pitamo je kako se snalaze i kako obavljaju osnovne higijenske potrebe.

'A što da vam kažem, imamo mali petolitarski bojler na struju. Zagrijemo ga pa se polijevamo vodom. Po starinski. Meni je malo teže jer imam dužu kosu, ali nekako se snalazimo', pojasnila je.

Da im nije termopeći iz 1984. godine, koju su odavno mislili baciti, ali srećom nisu, smrzli bi se. 'Upalimo nju u kuhinji, navučemo puno slojeva odjeće i nadamo se povoljnijoj prognozi', kazala nam je Martinić Jerčić.

Odbija se fotografirati jer, kaže, nije joj do medija iako, svjesna je toga, nije jedina s takvim problemom u centru, ali nema problema s time da ispričamo njezinu priču. Jednom kad im novac bude vraćen preusmjerit će se s fasade na sanaciju štete od potresa i učvršćivanje konstrukcije...

U zgradi se nalaze i prostorije Hrvatskog saveza slijepih osoba, a Vojin Perić, glumac i ravnatelj Kazališta za slijepe i slabovidne Novi život te, što je važnije za ovu priču, gradski zastupnik iz redova stranke gradonačelnika Milana Bandića, pokušao je urgirati da se vrati novac, ali bezuspješno.

'Ugovor s onima koji su trebali raditi fasadu raskinut je još u svibnju. Novac se od tada ne vraća. Nalazi se na računu Grada. Pokušavao sam i zvao sam, ali ništa', kazao nam je Perić.

Na našu opasku da očito Grad ima malih problema s financijama kad ne vraća tuđi novac, već ga vrti, Perić se nasmijao i dodao kako je 'mali' pogrešna riječ.

'Problemi su očito veliki jer ne znam kako objasniti to da se novac ne vraća. Mi se isto smrzavamo. Kad je minus, klima-uređaj tu ne pomaže. Srećom, nama su prostorije ured, a ljudima koji žive bez grijanja i tople vode još je gore', naveo je Perić.

Nakon što smo zaključili razgovor Perić nam se javio dvadesetak minuta poslije, kazavši kako je uspio dobiti ljude u Gradu i kako mu je rečeno da bi novac na račun suvlasnika u Šenoinoj 32 trebao doći do kraja tjedna.

Nekoliko sati nakon objave ovog teksta dobili smo odgovor iz Grada u kojem navode kako je 'sektor nadležan za raskidanje ugovora zahtjev za raskid zaprimio prije nekoliko dana te je isti upućen u proceduru, nakon čega će uplaćena sredstva biti vraćena'.