Posebno je istaknuo ekonomske teškoće u Španjolskoj i Grčkoj, 'zemljama u depresiji iz koje se ne vidi nikakav izlaz'. Da bi se izašlo iz krize eurozone, američki ekonomist odbacuje ideju fiskalnog pakta, a smatra da otkup državnih obveznica Europske središnje banke može biti tek 'privremeno olakšanje'. 'Ako ECB nastavi s politikama štednje kao uvjetima za financiranje, to bi za posljedicu moglo samo otežati stanje bolesnika'. Stoga u 2013. ne isključuje nove turbulencije u eurozoni.

Najnovija, nevesela prognoza koja otvara 2013. više-manje skladno se uklapa u matricu ekonomskih analiza koja prate zbivanja eurozone. Iako se toj istoj eurozoni često i redovito predviđao rasap još u minuloj godini, to se ipak nije dogodilo. I najveći euroskeptici će priznati da je monetarna unija odoljela raspadanju, no to ne znači da je čeka kakav brzi uzlet. Zbog daljnjeg provođenja mjera štednje, iole značajniji rast ne može se još očekivati, a recesija bi mogla značajnije zahvatiti i najjače karike eurozone, prije svega Njemačku, koja bi mogla zabilježiti tendenciju negativnog rasta već nakon prvog tromjesečja.

Rast bi se mogao zabilježiti tek krajem godine, i to putem iz SAD-a, pod uvjetom da SAD riješi vlastite fiskalne probleme. Nakon što je Grčka bila u najužem interesu europskih čelnika zbog očuvanja integriteta monetarne zone, u 2013. zemlja koja bi trebala biti u središtu pažnje jest Španjolska, smatra većina analitičara.

Tako drže da španjolska vlada odugovlači s traženjem financijske pomoći te da ne može održati obećane ciljeve redukcije deficita i smanjenja nezaposlenosti. Među ostalim, brojnim dvojbama ekonomskih analitičara za 2013. su i one o tome hoće li se Irska i Portugal uspjeti vratiti samostalno na financijska tržišta i riješiti se europske pomoći, hoće li najavljena Berlusconijeva kandidatura ozbiljno naškoditi započetim reformama u Italiji, kolika je stabilnost vlade koja provodi rezove u Grčkoj i po kojim uvjetima će Cipar posuđivati. Navedena lista potencijalnih problema tek je okvirna.