'Istina je da je Srbija, odnosno Balkan uopće, područje koje je uz Indiju prepoznato kao drugi izvor enzima New Delhi metalo-beta-laktamaze (NDM-1)', rekla je hrvatska mikrobiologinja komentirajući vijest koja je jučer izazvala uzbunu u susjedstvu.

Naime, Blic Online, ali i neki drugi mediji u regiji i Hrvatskoj, objavili su u četvrtak da su u Srbiji zabilježeni već i smrtni slučajevi uzrokovani NDM bakterijama te da se informacija da je Srbija njihov europski rasadnik skrivala od javnosti.

'U našoj zemlji je tijekom 2011. i 2012. kod osam pacijenta identificirana superbakterija, ali to nije prava slika raširenosti NDM-1, već samo vrh ledenog brijega', rekao je za Blic dr. Branko Jovčić, docent Biološkog fakulteta.

Naša sugovornica ističe da NDM-1 nije oznaka za superbakteriju, već za enzim koji se širi među bakterijama, a čini ih otpornima na poznate antibiotike, čak i one najjače poput karbapenema.

'Poznato je da su ga za sada preuzele dvije bakterije Klebsiella i Escherichia coli. Ove bakterije su inače dobre bakterije u našem probavnom traktu. Međutim, postaju patogene kada zalutaju, primjerice u urinarni trakt. One se neće prenositi hranom, već uglavnom operacijama, kateterima i sl. Operacije su zapravo postale moguće zahvaljujući razvoju antibiotika kojima možemo liječiti infekcije koje nastaju invazivnim metodama liječenja. Kod nas spomenute bakterije još nisu postale bolničkom prijetnjom kao što je to slučaj u Srbiji. Nema razloga za paniku, ne trebamo se  bojati operacija, no trebamo biti na oprezu', rekla je prof. Tambić Andrašević.

Britanci su prije više godina prepoznali da se NDM-1 u njihovu zemlju prenosi iz Indije putem tzv. medicinskog turizma. Naime, operacije, osobito one estetske, ali i transplantacije organa, u Indiji su mnogo jeftinije nego u Velikoj Britaniji koja je pak s Indijom povijesno povezana preko Commonwealtha. Indija je također zemlja u kojoj se antibiotici mnogo proizvode, osobito generici, te nekontrolirano troše. U Europi su Srbija i Kosovo područja koja su na sličan način postala izvorom NDM-1 u bolnicama. Klebsiella i E.coli mogu biti prisutne u organizmu, a da ne izazovu infekcije, međutim u teškim slučajevima pacijenti mogu dobiti upalu pluća ili infekcije urinarnog trakta sa smrtnim ishodom.

Problem će biti kada NDM-1 preuzme neka ozbiljna bakterija

'U Hrvatskoj je prvi slučaj uvezen iz BiH, a zabilježen je 2009. Za sada nemamo alarmantan broj slučajeva iako sustavno pratimo situaciju za razliku od nekih drugih zemalja u Europi. Kod nas se godišnje otkriju jedan do dva slučaja NDM bakterija, a do danas ih je ukupno identificirano 10-ak. Taj enzim je svakako prisutan u našoj populaciji, no za sada ga još nije preuzela neka bakterija koja ima druga ključna svojstva poput epidemijskog potencijala, da bismo je mogli nazvati superbakterijom. Trebamo biti na oprezu jer je s tim enzimom u populaciji pitanje vremena kada će neka opasnija bakterija postati otporna na najjače antibiotike. Kod nas će se takav slijed događaja brže razvijati nego, primjerice, u Nizozemskoj jer je Hrvatska dvostruko veći potrošač antibiotika po glavi stanovnika. Kod nas je trenutačno opasnija Klebsiella KPC jer je u Grčkoj i Izraelu već svaka druga otporna na karbapeneme. Ona je u Hrvatsku ušla 2011. Ljudima treba preporučiti da konzumiraju manje antibiotika, odnosno da ih ne koriste nepotrebno za svaku prehladu', poručila je prof. Tambić Andrašević.

NDM-1 je enzim koji bakterije čini otpornima na cijeli niz beta laktamskih antibiotika među koje spadaju i karbapenemi, koji se obično čuvaju kao posljednja linija obrane od bakterija. Gen za NDM-1 član je skupine gena koji kodiraju enzime beta-laktamaze, a zovu se karbapenemaze. Bakterije koje stvaraju karbapenemaze u medijima se često nazivaju superbakterijama jer se upale koje one izazivaju vrlo teško liječe. Takve su bakterije obično osjetljive još samo na polimiksine i tigecikline. Kada je izbor antibiotika tako sužen, problem može postati ozbiljan jer ih neki bolesnici ne moraju dobro podnositi.