Posjet crnogorskog predsjednika Mile Đukanovića Hrvatskoj na poziv predsjednika Zorana Milanovića, neposredno nakon cetinjskih sukoba, vidi kao potvrdu dobrih odnosa dviju država. Milanović je prilikom posjeta podržao Đukanovićevu politiku, poručivši da će skrenuti pažnju zapadnim partnerima na krizu u Crnoj Gori, nastalu nakon ustoličenja mitropolita Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Cetinju, unatoč prosvjedima.

Govoreći o događanjima u Crnoj Gori, Mesić je kazao da ona jesu njeno unutrašnje pitanje, ali ima i drugih implikacija. Konkretno smatra da je riječ o uplitanju Srpske pravoslavne crkve, vrha pravoslavne crkve iz Beograda, u vjerska pitanja, ali i državne poslove Crne Gore.

'Onda se to može gledati i sa šireg aspekta jer nije dobro da se crkva miješa u državne poslove', kazao je Mesić i dodao da se ni država ne bi trebala miješati u crkvene poslove niti crkva u državne.

Nekadašnji hrvatski predsjednik kazao je da ima onih krugova u Srbiji koji žive u iluziji da se putem SPC-a može promijeniti pozicija Crne Gore u svijetu, da se može na neki način kroz crkvenu politiku privesti Crna Gora u krug 'srpskog svijeta'.

'To su priče iluzionista. Od toga nema ništa', mišljenja je Mesić. Komentirao je i kako vidi trenutnu politiku Srbije na području jugoistoka Europe. Mesić je kazao da svi koji se bave politikom znaju da smo mogli proći bez rata.

'Sasvim je jasno da je Titova Jugoslavija imala tri glavna integrativna faktora. Jedan je bio Tito i njegova karizma, kao ratni pobjednik nakon Drugog svjetskog rata. Drugo, kao jedan od najvećih političara samim formiranjem Pokreta nesvrstanih svrstao se u velike ili najveće državnike jer je okupio preko 150 država i preko tog pokreta komunicirao sa zaraćenima u Hladnom ratu između Istoka i Zapada', kazao je Mesić.

Drugi faktor bio je Savez komunista Jugoslavije, razbijen voljom Slobodana Miloševića i Saveza komunista Srbije, a treći faktor bila je Jugoslavenska armija jer je praktično prestala biti jugoslavenska kad su iz nje izašli Slovenci, Albanci, Hrvati i Bošnjaci.

Ona se pretvarala u srpsku armiju i Milošević je bio uvjeren da s tom armijom može ostvariti političke ciljeve. Milošević je varao svijet da se bori za Jugoslaviju, a varao je i Srbe. Varao ih je jer je tvrdio 'živjeli ste u jednoj državi, živjet ćete i dalje u jednoj državi', kazao je Mesić za RSE.

'On tu nije mislio na Jugoslaviju, jer je nju razarao svim sredstvima. On je njima poručio: 'Morate donijeti miraz velikoj Srbiji u teritorijama.' To je bila njegova politika - 65 posto Bosne i Hercegovine, a od drugih što se otme. Na Sloveniju nije računao. U Sloveniji nema autohtonog srpskog stanovništva', kazao je Mesić. Zbog toga što su, naveo je, nestali integrativni faktori trebalo je ići na novi politički dogovor.

'To je ono što nismo uspjeli. Ja, kao član Predsjedništva Jugoslavije, a kasnije i predsjednik Predsjedništva, pokušavao sam na sve načine da nađemo novi politički dogovor. A to je konfederacija. Da smo to uspjeli, izbjegli bismo rat jer bismo se dogovorili. Oročili bismo konfederaciju na tri, pet ili osam godina, koliko se dogovorimo. Da se dogovorimo koji će biti konfederalni poslovi, a koji poslovi se prenose na novoosnovane države. Konstitutivni elementi bi se osamostalili i potpisali bismo konfederalni sporazum', prisjetio se Mesić dana raspada Jugoslavije. Ovako smo dobili 'komadanje' Jugoslavije izazvanim ratom, što je Milošević priželjkivao.

'Tu je našao suradnika, predsjednika Hrvatske Franju Tuđmana jer je i on pomislio da bi malo mogao proširiti hrvatske granice. Dakle pokušaj dogovora o podjeli Bosne pravi je uzrok rata', mišljenja je drugi hrvatski predsjednik. Naveo je i da smo imali 100 tisuća mrtvih, a granica se nije promijenila ni milimetar.

'Vraćamo se na one poruke 'srpskog svijeta', koje je slao Ilija Garašanin, poput 'ujedinjenje zemalja gdje god žive Srbi', potom Stevana Moljevića, člana štaba Draže Mihailovića, koji je plasirao ideje o proširenju srpskih granica. Imamo opet te pokušaje jer neki nikako ne mogu prihvatiti to da se granice ne mogu mijenjati, da su granice zadane, arhitektura Europe je završena i prema tome i arhitektura granica Srbije i prema Crnoj Gori i prema Kosovu', poručio je. Govorio je i o velikodržavnim aspiracijama u današnjim procesima u regiji.

'Očito da se netko ne može osloboditi svojih velikodržavnih ciljeva. Umjesto da se bori u svojoj zemlji za što veća građanska prava, za što veći životni standard, za što veće zapošljavanje, što veću suradnju između zemalja u regiji, opet se sanjaju veliki zahvati na granicama. Ali zahvata na granicama nema. Ako nisu mogle biti moguće promjene granica u našoj regiji uz 100.000 žrtava, toliko oružja i vojske, pa kakva mora biti ta budaletina koja pomišlja da sada može to ostvariti? Cijeli svijet, a prije svega Europa, protiv je bilo kakvog zadiranja u granice koje danas postoje', naveo je Mesić.

Smatra da se događanja iz Crne Gore neće preliti na ostatak regije, ali dobro bi bilo da se u Crnoj Gori ljudi osvijeste i da shvate da nema promjene granica jer je ovo pokušaj Srbije da kroz vjeru izvrši ono što nije mogla učiniti državnom politikom.

'To je posljednji pokušaj nekih krugova, ne optužujem sve, koji misle da se to može ostvariti. To su iluzije i to se neće dogoditi', naveo je.

Stava je da je problem ove regije to što Srbija, kao društvo, nije uspjela ono što su Nijemci shvatili poslije Drugog svjetskog rata. 'Nisu shvatili da su krenuli za idejama koje su neostvarive. Nijemci su doživjeli katarzu. Išli su za Hitlerom, najveći dio njih podržavao je Hitlera, iza kojeg su ostale milijunske žrtve', zaključio je.