Jer iako se pregovaralo dugih pet mjeseci, početne pozicije ostale su potpuno iste: Siriza insistira da je bilo kakav program pomoći bez restrukturiranja duga ili značajnog otpisa duga, neodrživ te da se Grčka ne može spasiti nastavkom neuspjelih mjera štednje koje najviše pogađaju najslabije dijelove društva, a europske institucije i dalje smatraju da je Sirizu najbolje srušiti i za stol dovesti nekog 'ozbiljnog', odnosno, njima sklonijeg i poslušnijeg pregovarača. Bez obzira na niz sastanaka, približavanje pozicija i sklapanje reformskog paketa, ništa se značajno nije promijenilo u tim pozicijama i došlo je vrijeme da se s tim natezanjem prekine.

Da stvar bude bolja, nakon što su pregovori prekinuti, Siriza najavila referendum i propustila platiti MMF-u, a Europska središnja banka ponovo udarila svojim najmoćnijim oružjem - smanjenjem dotoka novca u grčke banke, sam MMF objavio je dokument u kojem priznaje da je grčki dug neodrživ. Prema izvještaju stručnjaka MMF-a, Grčka bi trebala na 20 godina biti oslobođena bilo kakvog vraćanja duga, a zadnje isplate ne bi trebale doći na red do 2055. godine. U novom programu pomoći Grčkoj bi trebalo 10 milijardi eura da prebrodi sljedećih nekoliko mjeseci te dodatnih 50 milijardi u razdoblju nakon toga.

'To je bila mantra naše vlade od 26. siječnja, našeg prvog dana na poslu. Točno pet mjeseci kasnije, 26. lipnja, MMF je priznao da smo u pravu - istog onog dana kad je premijer Aleksis Cipras pozvao na referendum kako bi grčki narod odbio prijedlog MMF-a koji ne nudi olakšavanje tereta duga', napisao je grčki ministar financija Janis Varufakis na svom blogu.

Prema analizi MMF-a, da bi grčki dug bio održiv, Grčka je u zacrtanom razdoblju trebala od najniže stope rasta produktivnosti u Europskoj uniji iz vremena kad je 1981. ušla u EU, stići do zemlje s jednom od najviših stopa rasta i stope zaposlenosti jednake njemačkoj. To se trebalo ostvariti toliko spominjanim strukturalnim reformama, međutim, sam izvještaj MMF-a pokazuje da su reforme tržišta rada imale negativan utjecaj na produktivnost. Bez značajnog rezanja duga, ni nakon 50 godina mjera štednje (s primarnim suficitom od 2,5 posto) dug neće biti sveden na održivu razinu, sumira Varufakis izvještaj MMF-a uz epilog da nikad do sada nije neka važna institucija zagovarala politiku koja je u žestokom sukobu s njenim vlastitim istraživanjima te kako se nikad do sada MMF nije u svojoj ekonomskoj analizi toliko slagao s vladom koju želi devastirati.

Sirizini motivi i moguće posljedice

Grčki premijer Aleksis Cipras i njegov ministar financija Janis Varufakis referendum su raspisali kako bi dobili novi mandat za odbijanje nacrta programa mjera štednje. U obraćanju javnosti te u brojnim intervjuima tvrde da će se nakon ponovljenog glasnog 'ne', europske institucije povući i u vrlo karatkom vremenu staviti na stol bolju ponudu. Pokazuje li spomenuti izvještaj MMF-a da su na dobrom tragu (odnosno je li taj izvještaj objavljen na mig SAD-a koji se plaši geostrateških posljedica europskog izoliranja Grčke), nemoguće je procijeniti. Činjenica je, međutim, da Cipras i Varufakis nisu osobno mogli postupiti drugačije, odnosno, kako je Varufakis rekao za Bloomberg, radije bi si odrezao ruku nego stavio svoj potpis na nešto protiv čega se cijelog života bori. Obojica su u intervjuima najavili ostavke ako na referendumu prođe opcija 'za'.

Osim osobnih razloga, tu je i stanje unutar Sirize. Cipras i Varufakis klasični su europski socijaldemokrati koji se zalažu za pronalaženje rješenja unutar Europske unije i eurozone (odnosno, za cijelu Europsku uniju i eurozonu), dok najmanje trećina članova Sirize otpočetka smatra da kraj mjera štednje i ostanak u eurozoni ne mogu zajedno i da Grčka mora izaći iz eurozone. Pitanje je bi li i čijim glasovima potpis na sporazum s EU prošao u grčkom parlamentu, odnosno, bi li Sirizina vlada opstala. Na ovaj način, Siriza ostaje čista obraza.

Zašto pitanje nije 'Odbijate li plan europskih kreditora uz cijenu izlaska iz eurozone?'

Varufakis objašnjava da ne postoje pravne mogućnosti za to, s obzirom na to da izlazak iz eurozone nije uopće kao mogućnost propisan ikakvim europskim pravilima (pa zato teoretski ni EU ne može izbaciti Grčku iz eurozone). Međutim, iako je ne može izbaciti, EU se može nastaviti koristiti istim sredstvom kojim se koristila i do sada - obustavom dotoka novca u banke, što bi u konačnici Grčku moglo natjerati u Grexit.

Brojni grčki, europski i američki analitičari ovih dana opredjeljuju se za 'da' ili za 'ne' u ovom grčkom referendumu. Oni koji navijaju za 'ne', naglašavaju da nastavak sadašnje politike ne vodi ničemu nego sporoj i dugoj smrti te da je bolje proći kroz težak početni period poslije kojeg će se zemlja postaviti na noge. Argumentiraju, poput Nobelovca Josepha Stiglitza, da su postojale već i ranije zemlje koje su odbile diktat plaćanja MMF-u, poput Argentine, pa su preživjele i oporavile se. Argentina je, međutim, u tom trenutku imala svoju vlastitu valutu, dok Grčka, kako je to naglasio i Varufakis, više nema ni strojeve kojima bi tiskala drahmu.

U cijeloj toj 'loše - loše' situaciji ostat će zabilježeno kako je Europska unija dala sve od sebe da sruši jednu demokratski izabranu vladu kako bi zadržala postojeći status quo u Europi, negirajući tako glavninu vrijednosti na kojima je utemeljena.