Nazovite me posljednjom seljančurom, ali ja uvijek radije biram komoditet vlastitog kauča, blizinu frižidera i ve-ce-a, nego odlazak u kino ma koliko me miris kokica zadovoljavao na fizičkoj, a intrigantan filmski naslov na duhovnoj razini. Ipak, nedjeljni status mog Facebook prijatelja zviznuo mi je virtualni šamar, jer sam shvatila da sam baš poput tipičnog Hrvata laka na riječima, slaba na djelima.

Ono, volim ja sve što je hrvatsko, pogotovo što spada u sferu umjetničkog, jer u dubini svog bića vjerujem da nas jedino umjetnost čini drugačijim od krvoločnih beštija. Podržavam, lajkam, tapšem po leđima, ponosna sam na kvalitetno domaće stvaralaštvo valjda koliko je i majka na prvi slog svog prvorođenog, al' samo nemoj da se moram puno dizat'. No prije nego se pogubite u ovoj vama posve trivijalnoj osobnoj ispovjesti (jer moj grijeh je zaista samo moj grijeh), vraćam se na nedjeljni status svog frenda.

Pa kaže on: 'Nakon izbora, pođite u kino' i nalijepi na zid spot 'Krenimo u kino' Hrvatskog audiovizualnog centra koji je ovog vikenda premijerno prikazan na RTL Televiziji i Nova TV. Riječ je o spotu koji je osmislio Hrvoje Hribar, redatelj i čelni čovjek HAVC-a, institucije koja je prije četiri godine zamijenila ulogu Ministarstva kulture u sferi proizvodnje audiovizualnog sadržaja, u kojem se izmjenjuju kadrovi domaćih filmova uglavnom prikazanih na ovogodišnjem pulskom filmskom festivalu. Iako, nažalost, većina njih više ne igra u kinima, tih trideset sekundi dovoljno je da proizvede onaj 'feel-good' efekt i da na vrlo jednostavan način, uz malu pomoć ugodnog glasa Filipa Šovagovića u offu, pokaže kako domaća filmska industrija ima što za ponuditi i to za široke mase.

Vrijeme je za marketing

Insajderi u industriji kažu kako je spot sklepan u rekordnom roku, valjalo je iskoristiti televizijske termine do kraja godine, pa su se kao malo požurili, ali i da se spot neće prikazivati na javnoj televiziji zbog 'komplicirano je' odnosa. Potonje je paradoksalno uzme li se u obzir da je zadaća javne televizije upravo da potiče domaće audiovizualno stvaralaštvo te da i jedni i drugi 'cicaju' lovu iz iste pipe. Al' to je, skužajte, tema za sebe.

Elem, povod za HAVC-ovu kampanju zapravo je priča o strategiji donesenoj početkom ove godine, a prema kojoj bi u naredne dvije, među ostalim, udjel domaćeg filma u kinima s jedan trebao narasti na 15 posto. Okej, cilj je realan koliko je realno da će pobjednička Kukuriku koalicija uspjeti momentalno deratizirati domaće gospodarstvo, ali svakako je pohvalno uopće si nekog vraga zadati. Unatoč činjenici da taj cilj može postati ostvariv uz malu pomoć marketinga, praksa pokazuje da je upravo to najviše nedostaje domaćem filmu.

Naime, hrvatski film se (a to pokazuje i spomenuti spot) polako rješava stigme dosade, prestaje biti hermetičan, prestaje udovoljavati isključivo taštini redatelja i njihovoj potrebi da onaniraju na svoja djela, a rijetki su oni koji inspiraciju i dalje traže u momentu 'gdje si ti bio devedesetiprve'. Film kod nas može biti tražena roba samo za njega mora čuti ipak nešto više ljudi od zbrojenih članova obitelji tima koji sudjeluje u njegovom stvaranju.

Da je to tako pokazuje fantastičan uspjeh 'Koka i duhova' Daniela Kušana kod kojeg se s marketinškim aktivnostima započelo punih godinu dana prije kino-premijere (tu ne govorimo o nadrealnim budžetima). Rezultat? Najbolja posjećenost u prvom tjednu prikazivanja u posljednjih pet godina i ukupan broj od 61 tisuće gledatelja što ga je svrstalo uz bok bjelosvjetskim blockbusterima.

S druge strane, od kritike i publike hvaljena Kotlovina Tomislava Radića skupila je svega nekoliko tisuća gledatelja. Oni su se izgleda u marketingu uzdali u Božju pomoć. U svakom slučaju, ima se, al' ne zna se kako. Ako ništa možda će vas HAVC-ova kampanja, unatoč ignoranciji javne televizije, potaknuti da zaista krenete u kino. Na domaći film. Jer bez domaćeg filma nema kina. Bez kina nema višesatno zagarantiranog eskapizma, te nezamjenjive energije gledanja filma u mraku, u masi... Ako moje dupe digne s kauča i vaše će, vjerujte.