Sama činjenica da se predsjednica Kolinda Grabar Kitarović pojavila na televiziji N1 Nikolinu Borčić je iznenadila, ali i oduševila. 'Pritom ona dolazi u studio, ne dolazi studio njoj. Možemo to smatrati donekle populistički odaslanom porukom, no poruka je poslana - 'ista sam kao i ostali gosti, posebni uvjeti nisu mi potrebni'.'

Borčić smatra da je stav predsjednice ključan u vremenima u kojima se slučaj ploče nameće kao najvažniji. 'Velik dio javnosti može čuti poruku samo od 'svojih', stoga političari danas uistinu ne smiju bježati od svoje odgovornosti. Živimo u vremenu u kojem se komunikacijom (kako govorom, tako i vizualima) potiču emocije velikih podjela, netolerancije prema drugima, potiče se nepreuzimanje odgovornosti (jer nije do nas, oni su krivi). To je naravno učinkovit retorički mehanizam koji možda ima svrhu pomaknuti javni diskurs, pa tako i pažnju ljudi od važnih i životnih tema. Jer tko zna rade li išta po pitanju njihova rješavanja. Ovako primjerice broj liječnika koji namjeravaju napustiti našu zemlju postaje gotovo nevažna informacija jer se mi bavimo – brkovima. Godine 2017.', smatra Borčić.

U tom kontekstu Kolinda Grabar Kitarović je, kaže Borčić, jasno rekla da je krivo graditi politički imidž na ideologiji u odnosu na totalitarne režime.

'Nije teško govoriti o povijesnim ideološkim temama – odnosno vrtjeti stalno nekoliko istih rečenica. Politička komunikacija bila bi ipak znatno zahtjevnije štivo za pripremu kada bismo makar katkad od naših političara tražili izjave o konkretnim rezultatima njihova rada. Dobro razumijemo brojke, pa bi nam mogli pokazati i brojčano mjerljive pokazatelje. No kako to ne tražimo, povijesne teme su na vrhu top ljestvice. Zato smatram da je predsjednica jučer dobro poentirala. Svoj stav o prošlosti argumentirala je navodeći iskustvo drugih država koje primjerice oblikuju ideologije oko gospodarskih pitanja, a simbole totalitarnih režima koriste kao turističke suvenire. Ponovila je potom načelno svoj stav o pozdravu ZDS, no i izbjegla direktan odgovor o povijesnom izvoru – temeljem kojeg smatra da je ZDS stari hrvatski pozdrav. U tom je trenutku vješto usmjerila argumentaciju k onima koji se tom temom trebaju baviti. Povjesničari i pravnici. Nadalje, ukazala je na to kako je argument pravne države danas zapravo jedini valjani - kada je riječ o sadržaju HOS-ove ploče. HOS-ov statut je legaliziran. I to je to. Neovisno o tome kome se bude kakve emocije, to je pitanje za povjesničare i pravnike, a nas mogu i trebaju izvijestiti o rezultatima', kaže Borčić.

U intervjuu se Grabar Kitarović dotakla i premijera spomenuvši mladića koji je zaradio prijavu zbog vikanja 'HDZ - lopovi'.

Suptilna poruka premijeru 

'Već od samog početka intervjua, slušajući argumentaciju kojom brani svoje mišljenje, stekla sam dojam da je ovaj intervju zapravo njezina prilika da se komunikacijski pozicionira u odnosu na premijera. Suptilno, gotovo nevidljivo. Bez direktnih kritika i prozivanja. Sugerirajući taj dojam, no bez jasne potvrde. Naime, govoreći o pozdravu ZDS, naglasila je kako je ona općenito protiv zabrana. Argument – zabrane ne donose najbolje rezultate. Kao potporanj argumentu navela je slučaj mladića iz Umaga, koji dobiva sudski poziv jer je 'izvikivao nekakve povike'. Pretpostavljam da se radi o Marku Starčiću, koji je tijekom premijerova posjeta Istri vikao 'HDZ, lopovi'. Nema dokaza, ali previše je podudarnosti. Dakle, ukoliko sam točno demistificirala o kome se radi, predsjednica je potpuno suptilno stavila premijera u negativan interpretacijski okvir. Onome koji ga poveže pak uvijek može reći – 'naravno da nisam mislila na taj slučaj'', kaže Borčić.

Što se pak tiče obrazovanja i kurikularne reforme, predsjednica je kazala kako su njezini stavovi bliži onima ministrice Blaženke Divjak. 'No kako se ne bi potpuno svrstala na stranu Divjak', predsjednica je istaknula u razgovoru i to da će njezina kći napisati pismo ministrici o nedostacima našeg obrazovanja. Nadalje, uporabom argumenta privatnog iskustva, navela je primjer uspješnog rješavanja izazova - istaknula je kako su njezina djeca 'imala predavanja o spolnom odgoju u školi u Belgiji' 'i tamo se smatra da roditelji imaju pravo na riječ, dobili smo popis literature i pozvani smo da pregledamo udžbenike i popise tema te kažemo svoje mišljenje'. Sjetimo se, upravo je tema spolnog odgoja bila često mehanizam sakupljanja lijevih i/ili desnih političkih bodova. Grabar Kitarović je jasno poslala poruku kako za svaki izazov postoji rješenje – onome koji ga želi naći. Osobno, smatram taj dio intervjua najvažnijim. Obrazovanje jest prevažna tema da bismo stajali 'izgubljeni u prijevodu' ideoloških rasprava', smatra Borčić.

Odnos premijera Plenkovića i predsjednice istaknula je i kroz temu demografije. 'Ono obećanje iz predizborne kampanje – o udarcu šakom po stolu i sazivanju sjednice. Odnos 'sebe - šake / stola - sjednice i premijera' objasnila je na temi demografije, što je ključna tema za našu budućnost. Iz odgovora smo mogli iščitati da se taj 'stol' ipak malo izmaknuo. Naime nakon isticanja važnosti te teme rekla je, govoreći o sjednici – 'bila ja nazočna ili ne'. Iz toga se ipak nazire (ne)suradnja.

Pritom, nije da predsjednica sada može baš glasno 'vikati', kao u vrijeme kada je premijer bio Zoran Milanović. Kada su premijer i predsjednik(ica) iz iste stranke, javna komunikacija kod nas uvijek predstavlja izazov ako stavovi nisu redovito usuglašavani, ako su komunikacija i suradnja nedostatne', kaže Borčić.

Predsjednica svoje stavove dominantno komunicira kroz koncepte integriteta i nužnosti zajedništva i u tome je, kaže Borčić, dosljedna.

Dosljedna u guranju zajedništva 

'Kroz temu integriteta govori o arbitražnom sporazumu. Integritet je njezin ključan argument. Jer kakva se to poruka šalje drugima ako su u redu odluke proizašle iz kompromitiranog procesa. Pritom ponovno naglašava važnost ustrajnog i strpljivog razgovora kao jedinog mehanizma mogućeg puta ka rješenju. Posebice u vrijeme zaoštrene retorike. Integritet, onaj osobni, ističe i vezano uz izjave gospodina Izetbegovića, za kojeg kaže - da stvarno ima problem s njezinim izjavama, tražio bi sastanak s njom. A ne komunicirao putem medija. To je naime čest mehanizam izgradnje političkog imidža. Putem medija, kako bi me (meni interesantna) javnost čula, pozicioniram sebe / nas u odnosu na nekog drugog. Na određeni način slično komunicira i stav vezan uz pismo majki Srebrenice. Pismo je naime samo objavljeno u medijima, nije poslano njoj osobno, što predsjednica koristi kao argument kojim ukazuje na moguću političku motivaciju. No nikako ne propušta iskazati duboko poštovanje koje osjeća prema majkama Srebrenice', poručuje Borčić.