Na Marsu je snimljen golemi monstrum – vanzemaljski rak! Izgleda kao da se skriva od kamera, ali i da ga NASA skriva od nas! Neka agencija vrati rover nazad da se stvar razjasni!
Tako bi se otprilike mogli sažeti nebrojeni komentari fanova vanzemaljaca koji su se ovih dana proširili internetom uz viralnu fotografiju koju je na Crvenom planetu u srpnju snimio Curiosity. Na stranici na Faceboku 'Journey to the Surface of the Mars', neki su formaciju nazvali čuvarem pećine.
I zaista, kada se dovoljno poveća detalj stijena koje je na svojoj misiji onako usput zabilježilo NASA-ino robotizirano vozilo, čini se da nema dvojbe – jasno se vidi ljuštura golemog raka s pravilno raspoređenim nogama i štipaljkama oko nje.
Kako to objasniti?
Stručnjaci ističu da tradicija otkrivanja vanzemaljskih organizama, misterioznih predmeta i inteligentnih tvorevina na susjednom planetu traje već 40-ak godina, još od dana kada su s njega na Zemlju počele stizati prve kvalitetnije snimke.
Prvo su bili veliki pravilni kanali za navodnjavanje, pa je bila golema glava, pa razne baze, Yetiji itd.
Prema najpoznatijem tragaču za vanzemaljcima na svijetu, direktoru programa Search for extraterrestrial intelligence (SETI) Sethu Shostaku, kojem je zasigurno jako stalo da se u svemiru otkriju tragovi života, misteriozna snimka raka, baš kao i brojne druge prije nje, ima logično objašnjenje koje se zove pareidolija. Shostak kaže da svaki tjedan dobiva slične slike i uvijek ima sličan odgovor na njih.
'Oni koji mi ih šalju prilično uzbuđeno tvrde da prikazuju NEŠTO što se ne očekuje u hrđavoj prašini Crvenog planeta. Obično je to neka životinja, no ponekad su čak čudni dijelovi automobila. Možda misle da na Marsu ima automobila', šali se Shostak.
'Pareidolija nije defekt vida; ona je vrlo važna za preživljavanje, primjerice kada morate brzo prepoznati predatore u džungli', ističe američki astronom.
Evolucijski važna sklonost
Što je zapravo pareidolija? To je sklonost mozga da u nasumičnim šarama prepoznaje uzorke. Primjerice djeca će u oblacima vidjeti razne životinje.
Poznato je da je Leonardo da Vinci u svojim zabilješkama o njoj pisao kao o tehnici vježbe korisnoj za umjetnike.
'Ako se zagledate u neki zid prošaran različitim mrljama ili mješavinom različitih kamenčića, pa želite zamisliti neki prizor, moći ćete u njemu vidjeti različite pejzaže s planinama, rijekama, kamenjem, drvećem, dolinama, širokim ravnicama i skupinama brežuljaka. Također ćete moći vidjeti borbe ronilaca, figure u brzom kretanju, čudnovate izraze lica, neobične kostime i nebrojene druge stvari koje potom možete reducirati u izdvojene, dobro zamišljene oblike', zapisao je talijanski majstor.
Pareidolija je također poznata u religijama. U povijesti su zabilježeni brojni slučajevi viđenja vjerskih prizora poput Isusa, Marije, riječi Alah i sl. Ponekad na nebu, a ponekad u reš pečenom tostu.
Ova duboko ukorijenjena sklonost ljudskog mozga pomaže djeci da se usredotoče i prepoznaju lica roditelja, a ljudima je kroz evolucijsku povijest omogućavala preživljavanje. U većini slučajeva uzbuna zbog neke zmije, divlje životinje ili sjene mogućeg neprijatelja bit će lažna, no u onom jednom kada je opravdana spasit će nam život.
U jednoj studiji objavljenoj 2012. u časopisu Proceedings of the Royal Society znanstvenici su magnetskom rezonancijom snimali mozak kako bi utvrdili gdje se nalazi sjedište pareidolije. Fotografije su pokazale da to dio poznat kao fuziformni girus. Lijeva strana mozga reagirat će prva na prizor i desnoj strani poslati pitanje 'što je ovo'. Desna će potom pokušati utvrditi je li to stvarno lice, a statistika pokazuje da će, sigurnosti radi, broj pogrešaka biti dobrano na strani potvrdnog odgovora. Lijeva će nakon toga utrošiti još nekoliko mikrosekundi kako bi razmotrila kontekst prizora prije nego što će obustaviti alarm. No desna se neće nužno opustiti čak ni ako se uzbuna obustavi. Često će nastaviti procesuirati mrlju kao lice, zmiju ili neku drugu životinju i tako nas nepotrebno držati u strahu. No bolje je biti siguran, makar i preplašen!
Da li NASA nešto krije
Neki osobito zagriženi fanovi NLO-a i teorija zavjera postavit će pitanje, i jesu, zašto im NASA, ako nema što skrivati, jednostavno ne udovolji i ne vrati vozilo do spornog objekta?
U ovoj priči dobro je podsjetiti se da su do sada uglavnom sva navodna vanzemaljska bića i njihove kreacije, kada su bili zabilježeni iz nekih drugih uglova, jednostavno nestali. Budući da je tome tako, bilo bi prilično pretjerano očekivati da će NASA svaki puta kada netko nešto čudno prepozna na Crvenom planetu skretati svoje rovere s važnih misija da istražuju i razotkrivaju pareidolije.
