Dva predsjednika republike, troje premijera, šest ministara unutarnjih poslova – on jedan. Gotovo vječan i uvijek ukorak s vremenom. Koristan, ali i opasan političkim moćnicima različitih vrsta. Pa ipak, nakon što mu nije pošlo za rukom i četvrti put (p)ostati glavni državni odvjetnik, iskliznula je, barem zasad, i fotelja ustavnog suca.

U suprotnosti s upražnjenim mjestima na Ustavnom sudu, mnogi se i dalje pitaju što su sve u 12 godina SDP-a i HDZ-a progutale ladice Mladena Bajića kojeg se smatralo, a možda ni danas nije daleko od toga (ili je ipak riječ o pretjerivanju?) najmoćnijim čovjekom u državi, koji je, kako to poznato zvuči, prisvajao zasluge dok je krivnja uvijek bila na nekom drugom, uz gotovo nepodijeljeno obožavanje brojnih medija i novinara. Javnost je i dalje po pitanju njegova rada podijeljena jer unatoč brojnim pokrenutim slučajevima, teško je zaboraviti okolnosti i tajming u kojemu su se zahuktavale istrage, nakon što su ponekad dugo, vrlo dugo bile u tijeku. K tome, Bajić je i dalje ostao u vrhu DORH-a postavši zamjenik glavnog državnog odvjetnika.

A ostali su i pored svih velikih zvučnih slučajeva DORH-a još možda i zvučniji predmeti koji čekaju hoće li ikada biti riješeni - ubojstvo Milana Levara, brojni slučajevi u kojima se spominje Milana Bandića, Kamensko, Hypo, Slobodna Dalmacija, prodaja Plive, Zamporion, da spomenemo tek neke, a Bajićevo ime vezano je i za neke druge mučne slučajeve poput Kulina i Lore.

'Da je Bajić ranije kukuriknuo, zasigurno bi završio u loncu', riječi su kojima je Ivo Josipović 2010. stao u obranu Mladena Bajića i njegova (ne)rada u vrijeme mandata Ive Sanadera, nakon čijega je pada, koji je ubrzao, Bajić krenuo u žustar obračun s korupcijom pod plaštom Jadranke Kosor. Ili je bilo obratno. No te su riječi ostale upamćene, baš kao i kada ga je Arsen Bauk prozvao 'stand-bajićem'.

Šutnja ovjenčana funkcijom i nagradama

Pa ipak, unatoč svim kritikama koje je dobivao na svoj rad i šutnji - ili možda baš zato, dugovječni glavni državni odvjetnik, omiljen u medijima 's razlogom' koji nije proizlazio iz njegova očekivana rada, okitio se brojnim priznanjima. Između ostalog, HHO-ovom nagradom Aleksandra Zec 2008. za izniman 'doprinos u zaštiti i promicanju ljudskih prava u Hrvatskoj, a koji nadilaze profesionalne obveze i uobičajene standarde' zbog čega je svoju nagradu vratila istaknuta novinarka Helena Puljiz.

U niski Bajićevih nagrada našla su se i četiri odlikovanja, i to Spomenicom Domovinskog rata iz 1992., Medaljom Ljeto 95, Medaljom Oluja te 'Redom Kneza Branimira s ogrlicom' iz 2014., kada ga je odlikovao Josipović, i to baš 'zbog višegodišnje zasluge stečene promicanjem međunarodnog položaja i ugleda RH u području pravosuđa I borbe protiv korupcije'. Ako se Bajić borio protiv korupcije, kako bi stanje u državi izgledalo da nije, primijetili bi nezadovoljnici, da ne kažemo zlobnici, dok su mnogi analitičari primijetili da kada je riječ o kritikama koje je Bajić dobivao – uvijek su ga 'oni na vlasti hvalili da je neovisan, a oni koji padnu s vlasti da je ovisan. O onima na vlasti'.

Podsjetimo, Bajić je postao glavni državni odvjetnik upravo na poziv SDP-ova šefa Ivice Račana, 2002. nakon smjene Radovana Ortynskog i na toj se dužnosti zadržao 12 godina da bi u predahu do stepenice prema Ustavnom sudu odmorio uz rame dojučerašnjeg bliskog suradnika iz USKOK-a Dinka Cvitana kojeg je SDP-ova vlast zarotirala na Bajićevo mjesto. O tomu to je od Bajića kao prvog čovjeka DORH-a ostalo i kakva bi mogla biti njegova budućnost, razgovarali smo s političkim analitičarom Žarkom Puhovskim koji smatra da je Bajićeva ostavština hvalevrijedna, ali da mu je kandidatura za ustavnog suca pogrešan potez.

'Bajić je pokazao da država kakva je Hrvatska može početi uvoditi reda tako da se povedu postupci protiv najviših državnih funkcionera, i to ukupno gledajući na razini koja nikada nije bio provedena u tako kratkom razdoblju bez vojnog udara. Ostao je isti politički sustav, a toliki broj funkcionera suočen je s kaznenim progonom što se drugdje nije događalo. Naravno, nije Bajić sam to učinio, nego je bio na čelu DORH-a, ali je to simbolički njegova ostavština. I to treba imati na umu kada Zoran Milanović počne govoriti kako je njegova vlast počela uvoditi red, a red je počeo uvoditi Mladen Bajić i tada vlada na čelu s Jadrankom Kosor', kaže Puhovski.

'Ni revolucionar, niti hazarder, nego vrstan pravni taktičar'

No Bajić se, i to je jedan od najčešćih mu prigovora, nije baš bavio ljudima nego leševima u političkom smislu govoreći, kada više ne bi imali političko zaleđe. Puhovski, međutim, kaže da to nije posve točno: 'Bajić, DORH s Bajićem na čelu pred sud je doveo niz ljudi još dok su bili zastupnici u Saboru. Sanader je bio saborski zastupnik i čovjek koji je imao ozbiljnu ulogu u vodećoj stranci koliko god ona bila protivna tadašnjoj predsjednici. Doveo je dva aktivna generala pred sud i naprosto je neistina da se bavio samo političkim leševima i ono što se događa je da ljudi koji su šutjeli i ulizivali se Sanaderu preko novina i drugih medija, sad traže još, a šest mjeseci prije toga objavljivali su ulizivački intervju sa Sanaderom.'

'Bajić je vrstan pravni taktičar i kao takav je znao u svojem poslu žrtvovati pijune u smislu nekog procesa da bi skakačem ugrozio kraljicu, i upravo zato se jer je vješto igrao i jest uspio održati i na kraju šah-matirati primjerice bivšeg premijera', šahovskim se rječnikom poslužio politički analitičar Tihomir Cipek.

'Bajić je oprezan čovjek, nije revolucionar, ni hazarder', kaže Puhovski koji smatra da ovdje i nije riječ o Bajićevoj osobnoj karijeri, a za nas je interesantno ono što je učinio. 'Uveo je red što je jako dobro i važno, ali i opasno jer se pojavio strah u kostima kod ljudi koji nisu kriminalci i s obzirom na to da nije bilo jasno u kojem smjeru ide djelovanje pa se govorilo da je riječ o političkim obračunima.'

'Tako se i sad govori da je kod Mamića riječ o političkim obračunima, a nitko ne zna reći po čemu je to politički obračun ili da je riječ o predizbornoj kampanji, a do izbora ima još šest mjeseci. Dotad se već zaboravi sve, zaboravilo bi se da su ih našli s krvavim noževima iznad leševa', grubo je slikovit Puhovski koji 'nije ni mislio da bi Bajić mogao proći za ustavnog suca, bez obzira na njegov imidž, nego zbog toga što premijer Milanović i vođa najveće oporbene stranke Karamarko nisu u stanju komunicirati, biti barem jednom tjedno makar u površnom kontaktu kako bi se vidjelo ima li što oko čega se treba usuglašavati, a što se inače radi'.

'Aktualna vlast to je postala zahvaljujući i onome što je učinio DORH i naravno da su shvatili kako ne bi željeli da se i njima nešto slično dogodi, a počelo je progonom SDP-ovih Sabe, Merzel što je krenulo u doba Bajića pa su ga maknuli u nadi da će se njegov nasljednik pokazati manje aktivan što se nije dogodilo', navodi Puhovski dodajući da Bajić nije čovjek političkih simpatija i sumnja da je pri glasanju dobio sve SDP-ove glasove. Cipek, pak, podsjeća: 'Mjesto ustavnog suca je političko mjesto i teško ćete postati ustavni sudac ako nemate političku podršku svih relevantnih strana'.

Što se tiče njegove daljnje karijere, Bajić će ostati zamjenik državnog odvjetnika, smatra Puhovski dodajući da bi 'tu mogao biti jako vrijedan ako su u stanju iskoristiti njegovo veliko iskustvo jer prihvaćajući riječi dijela ljudi iz SDP-a, pa i HDZ-a, ali prvenstveno SDP-a da se mogu međusobno dogovoriti, kandidatura za suca Ustavnog suda nije bila ništa drugo, nego - pogrešan potez'.

'U slučaju Bajića, kandidatura za suca Vrhovnog ili Ustavnog suda je logičan nastavak njegove karijere i mislim da će se on ponovno kandidirati', smatra Cipek i dodaje da će Bajić 'krenuti u proces pregovaranja i pokušati doći do nekog kompromisnog rješenja. Ipak je on bio 12 godina na čelu Državnog odvjetništva 'preživjevši' mjene političara i vlasti, bio njezinim osloncem i da postane ustavni sudac, bila bi to kruna njegove karijere'.

Tko će i kako popuniti Ustavni sud?

U međuvremenu, Ustavni sud, koji bi prema zakonu trebao imati 13 sudaca, zbog nemogućnosti dogovora SDP-a i HDZ-a, već godinama ima tek 12 sudaca, a osim suca Davora Krapca, kojemu je mandat istekao prije koji dan te se sada i biralo njegova 'nasljednika', krajem ove godine isteknut će i osmogodišnji mandati predsjednice suda Jasne Omejec te sutkinje Snježane Bagić i sudaca Marka Babića, Ivana Matije i Alde Radolovića.

Nakon isteka mandata, doduše, suci mogu obnašati dužnost još dodatnih šest mjeseci, ali ako Sabor u tom roku ne izabere nove suce, najblaže rečeno upitno je kako bi to Ustavni sud, kojemu fali više od polovice članova mogao odlučivati o ičemu?

Je li za nekoliko mjeseci na pomolu ustavnopravna kriza?

340444, 318237, 314356, 87479