...nikad, tvrde upućeni, nikad u povijesti, stanovništvo ovoga grada nije neposredno biralo svoga čelnika i prvi put kad im se dala prilika, znači prvi put nakon 1.700 godina, odabrali su što su odabrali, pa sad to izabrano prije četiri godine - Željko Kerum i prateći bend, minus Anđelka Visković - ima, navodno, ozbiljne izglede opstati na vlasti, eno i Macan je nešto pričao o tome u novinama, a on je kao stručnjak, njega se pita, on je, tvrde, zaslužan za prvu Kerumovu pobjedu, pa je, posljedično, zaslužan i za rezultate njegova rada, a oni su nemjerljivi, nevjerojatni, gradonačelnik, njegova rodbina i jarani, tj. splitska gradska vlast, uzeli su 85 milijuna gradskog novca i popločali dio rive pred njegovim hotelom, za četiri su godine popločali 600 metara obale, niti kilometar, niti jedan prokleti kilometar, 600 metara u četiri godine, znači 0,41095890411 metara dnevno, tj. oko 41 centimetar za svaka 24 sata u protekle četiri godine, tj. ni pola metra po danu, eto, to je najveći uspjeh Keruma i pratećeg benda, uspjeh plaćen zajedničkim novcem i urešen njegovom i sestrinom fotografijom na staklenim plohama nebodera hotela koji nikada neće urediti, jer su mu u međuvremenu poslovi propali, pa objekt, prigodno, pred izbore, služi kao izlog njegove i sestrine frizure, kad već ne može biti izlog njihove poduzetničke pameti, a šteta je da im glave 'nako lipe ne budu primjereno reklamirane, Nevenka ima i novu frizuru, cijela konstrukcija na njezinoj je glavi skromnija, plića, u svakom slučaju prilagođena interijeru hotela, ali eno, odmah je i braco rabio glavu, dao se fotografirati s komadom pršuta na čelu, a u glavi mu se, moglo se čuti, roje glupe budnice, RTL ga snimio dok urla onu što počinje s 'ko je mog'o zamisliti lani...', a obično bude dio kolopleta ustaških napjeva, revali su nasred Rive i on, gradonačelnik, i sestra, predsjednica Gradskog vijeća, i ostali, kako se obično kaže, uglednici, revali su dok im je propagand-majstor Mucalo smišljao slogane, a Mucalo je, da se ne bace, uzeo Titove parole, pa po radijima viče 'što je više kleveta i laži, Kerum nam je miliji i draži' te 'i poslije Keruma, Kerum', te 'tebe voli i staro i mlado, Željko Kerum, Željko Kerum, naša splitska nado', što je sasvim pravično, da nije Tita, nikad Kerum ne bi dobacio do Iraka, gdje je participirao u zlatnim godinama jugoslavenskog građevinarstva vozeći viljuškar, a i Mucalo se tih godina vinuo do prve nagrade na splitskom festivalu za pjesmu o Jugoslaviji, no vremena se mijenjaju, pa Kerum danas ne diže spomenik onome tko ga je odvukao od sela, nego Tuđmanu, što je također pravedno, jer da se taj nije pojavio, nikad se Kerum ne bi odvojio od građevinske mehanizacije i postao trgovac – u međuvremenu propali - niti bi rođak Jure postao dogradonačelnik, ni sestra Nevenka sve što je sirota postala i što bi mogla ostati, kažu ankete, pa i Cvita-nova, ali Splićani imaju ozbiljnu mogućnost izbora, nude im se još arhitekt koji ima tri stana, plus biro i tvrdi da zarađuje sedam tisuća kuna mjesečno, kako li režije plati, majko Božja, kandidat ljevice kojemu i Thompson i Dedić 'imaju dobrih pjesama', ima li ičeg poetičnijeg od pripadnika lijeve opcije zaljubljenog u Thompsonov opstipativno-fašistoidni poj, tu je i spomenuta bivša Kerumova asistentica kojoj je, onako duševan, povjerio sport i školstvo, svašta je Kerumova vlast za četiri godine uništila, a možda baš najtemeljitije sport i školstvo, Hajduk izdiše, košarka odumire, ima dijelova grada u kojima će narasti školska zgrada nekoliko godina nakon uspostave redovitih komercijalnih letova iz Dicma na mjesec, a tek ostali kandidati, ne manjka ih što s mukom i sebe drže pod kontrolom, što bi tek s gradom, sa sirotom zimmer frei provincijom uzaludne države...