Mnoga od njih susreću se s različitim oblicima isključenosti i diskriminacije iako su vlade širom svijeta preuzele odgovornost da sva djeca, bez obzira na sposobnosti ili teškoće u razvoju, uživaju svoja prava bez prepreka. Stoji to u UNICEF-ovom godišnjem Izvješću o stanju djece u svijetu koje je ove godine posvećeno djeci s teškoćama u razvoju. Izvješće je danas predstavljeno u Osnovnoj školi „Marija Jurić Zagorka“, jednoj od prvih škola u Hrvatskoj s programom integracije djece s teškoćama u razvoju u redovno obrazovanje. Na predstavljanju je prikazan i film školske filmske družine „Brašnići“ koji govori o uspješnoj praksi integracije u školi.

Izvješće donosi brojne preporuke za poboljšanje života djece s teškoćama u razvoju i njihovih zajednica. Osnovna poruka Izvješća je da djeca s teškoćama u razvoju nisu problem, već ogroman društveni potencijal koji se može ostvariti kroz inkluziju. Podcjenjivanje potencijala djece i odraslih s invaliditetom jedna je od glavnih prepreka njihovom punom uključivanju u živote svojih zajednica. Raširene predrasude u društvima širom svijeta dodatno sprječavaju ostvarivanje prava djece s teškoćama u razvoju. U Izvješću se poručuje: životi djece s teškoćama u razvoju neće se promijeniti ako se ne promijene stavovi njihovih zajednica i onih koji odlučuju o njihovoj dobrobiti.

Živote djece s teškoćama u razvoju i njihovih obitelji dodatno otežavaju viši troškovi zdravstvene skrbi, manje obrazovne šanse, propuštena zarada roditelja koji zbog brige o djetetu s teškoćama i nedostatka sustavne podrške nerijetko ostaju kod kuće. Procjene dodatnih troškova brige o djeci s teškoćama u razvoju u obitelji kreću se od 9 posto prihoda u Vijetnamu do između 11 i 69 posto u Velikoj Britaniji. Zbog svega toga, a potvrdila su to istraživanja provedena u 14 zemalja u razvoju, kod djece s teškoćama u razvoju postoji veća vjerojatnost da će iskusiti siromaštvo nego kod onih bez teškoća u razvoju.
Da društvena zaštita djece s teškoćama i njihovih obitelji treba dodatnu pažnju, potvrdilo je i UNICEF-ovo istraživanje „Kako roditelji i zajednice brinu o djeci najmlađe dobi u Hrvatskoj“ koje je pokazalo da je zbog većeg financijskog, psihološkog i radnog tereta koji nose, roditeljima djece s teškoćama u razvoju ugroženo i zdravlje i egzistencija, a u nedostatku rane intervencije i usluga u zajednici često su prepušteni sami sebi.

U Hrvatskoj, prema Izvješću o osobama s invaliditetom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, živi 33 852 djece s invaliditetom i teškoćama u razvoju, od čega 36 posto živi u Gradu Zagrebu i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Čak 40 posto djece s teškoćama u razvoju ima višestruke teškoće. Prema dostupnim podacima 22 396 djece je u nekom obliku prilagođenog školovanja, no mnogima od njih uskraćeno je pravo na obrazovanje jer još uvijek nisu uklonjene prepreke za inkluziju.

Također, procjenjuje se da više od 920 djece s teškoćama u razvoju živi u institucijama koje unatoč brizi osoblja, ne mogu zamijeniti život u okrilju obitelji. Prema UNICEF-ovim podacima prikupljenima u 35 ustanova, više od jedne trećine djece u instituciji boravi duže od 10 godina. Razlozi za smještanje djece s teškoćama u institucije su višestruki: nedostatak usluga u zajednici i podrške obiteljima, uključivanje u odgojno – obrazovne programe specijaliziranih ustanova, zlostavljanje i zanemarivanje djeteta u obitelji, nepostojanje alternativnih oblika smještaja djeteta, ili je dijete napušteno još u rodilištu.

„Isključenost djeci s teškoćama u razvoju uskraćuje koristi koje im obrazovanje pruža za cijeli život: bolji posao, socijalnu i ekonomsku sigurnost, kao i mogućnosti za puno sudjelovanje u društvu. Nasuprot tome, ulaganje u obrazovanje djece s teškoćama u razvoju može doprinijeti njihovoj budućoj efikasnosti kao radne snage. Naime, potencijalni prihod neke osobe može se povećati čak i za 10 posto sa svakom dodatnom godinom obrazovanja.

Uz to, svi imaju koristi od inkluzije. Primjerice, kod obrazovanja – rampe i široka vrata mogu unaprijediti pristup i sigurnost za svu djecu, nastavnike, roditelje i posjetitelje škole, ne samo za one koji koriste kolica. Osim toga, djeca koja odrastaju u inkluzivnom okruženju najbolji su učitelji društva za smanjenje nejednakosti“, istaknula je v.d. predstojnice Ureda UNICEF-a Đurđica Ivković.

Na konferenciji za novinare o programu integracije djece s teškoćama u razvoju u Osnovnoj školi „Marija Jurić Zagorka“ govorili su i ravnatelj Željko Kelava, školska defektologinja Ana Novina i učiteljica Vesna Rajić, a o izazovima s kojima se suočavaju roditelji djece s teškoćama u razvoju u našoj zemlji govorila je Vesna Farkaš, majka djevojčice s višestrukim teškoćama u razvoju.