Dolazak brojnih stranaca u redove ISIL-a zapanjujuć je na različite načine, ali jedan od fenomena tek se nedavno počeo i znanstveno proučavati – odlazak žena iz tzv. slobodnog svijeta na područje pod kontrolom tzv. Islamske države. Koliko je žena pošlo iz zapadnih zemalja pouzdano se ne zna, a pogotovo ne postoje podaci za žene iz šire regije Bliskog istoka. Iako je tema prisutna u medijima, prva znanstvena istraživanja počela su se stidljivo pojavljivati tek ove godine i uglavnom su bazirana na saznanjima s društvenih mreža.
Ekstenzivna upotreba društvenih mreža među pristašama dala je ISIL-u vrijedno oružje za propagandu, ali je i istraživačima dala uvid u njihovu motivaciju i njihove živote na području pod kontrolom tzv. Islamske države.
O emigriranju iz Europe i životu žena u kalifatu razgovarali smo s Norvežankom Andreom Aasgaard koja na Sveučilištu Lund priprema magisterij na temu odlaska žena iz Skandinavije u tzv. Islamsku državu. Ona potvrđuje kako su izvori za istraživanja limitirani: 'Osobno ne znam nikoga tko bi imao kontakt sa ženama na području pod kontrolom ISIL-a, ali slijedim profile nekih od tih žena na društvenim mrežama. Međutim i to postaje sve teže. Twiter, recimo, zatvara polako te račune'.
Barata li s ikakvim brojkama koliko se djevojaka i žena sa Zapada ili šireg područja Bliskog istoka pridružilo ISIL-u u Siriji i Iraku?
Teško je te brojke provjeriti. Većina eruopskih zemalja ne objavljuje službene brojke onih koji su otišli u Siriju ili se vratili, a još je osjetljivije kada je riječ o ženama. Nisam vidjela nikakve službene brojke. Postoji procjena think-thanka Institute for Strategic Dialogue o 550 žena iz Europe (bez Turske i Rusije) Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Australije i Novog Zelanda, ali ona je s početka 2015, a puno ih je odonda otišlo, pa vjerujem da je broj veći. Što se tiče Skandinavije, procjene su sljedeće: 30 - 40 iz Švedske, 20 iz Danske i 10 iz Norveške. Nikakvih procjena nemam vezano uz Bliski istok, ali čitala sam kako su Marokanci poveli čitave obitelji.
Zna li se koliko ih je poginulo?
Podatke je nemoguće provjeriti, ali zna se da su neke žene iz Skandinavije poginule u zračnim napadima.
Što rade kada se dokopaju područja pod kontrolom ISIL-a?
Konzervativna interpretacija islama zabranjuje ženama da zauzmu aktivnu ulogu na bojišnici, što je zanimljivo kada se ima u vidu da je Al-Kaida Iraka, iz koje je nastao ISIL, koristila žene kao samoubojice. Ženama se u ISIL-u dozvoljava da se bore jedino ako vođe proglase fatvu u kojoj im to nalažu jer je situacija u kalifatu postala očajna. Međutim, neudane žene u dobi od 18 do 25 godina sudjeluju u ženskim brigadama Al-Khanssaa i Umm Al-Rayan u Raki i Mosulu. Riječ je o moralnoj policiji koja osigurava da se žene odijevaju u skladu sa šerijatskim zakonima. Prije uključenja u te brigade, žene prolaze jednomjesečnu obuku.
Glavna uloga žena je davanje logističke podrške i davanje podrške udajom za borce. Njihova je primarna uloga preuzimanje brige o suprugu i rađanje nove generacije džihadista. Važno je naglasiti da je koncept majčinstva i inače vrlo važan u islamu. Neudanim ženama se nalaže da žive smještene s drugim ženama u Al-maqaru – tamo žive samo neudane žene i udovice. Ohrabruje ih se da se što prije udaju. Mnoge se udaju i prije dolaska u Siriju – bilo je primjera kada je to obavljeno preko Skypa. Prema ideologiji ISIL-a, žene se mogu udati već u dobi od devet godina.
Kada oženjeni borac dođe s obitelji, daje im se kuća – obično konfiscirana lokalnom stanovništvu koje je ili izbjeglo ili je protjerano. ISIL smatra da žene ne mogu biti dobre majke ako nemaju osnovno obrazovanje pa djevojke prolaze osnovno obrazovanje tijekom kojeg uče o vjeri te vještine poput šivanja i kuhanja. Žene ne smiju napuštati kuću bez muške pratnje rođaka ili supruga, osim ako imaju naročito dobar razlog: ako studiraju teologiju ili su liječnice ili učiteljice. Vjeruje se stoga da glavninu vremena provode u kući, često u društvu drugih žena. Ako žena izgubi supruga, očekuje se da se ponovo uda nakon tradicionalno propisanog razdoblja od četiri mjeseca i deset dana (iddah). Za neke se žene vjeruje da imaju aktivnu ulogu pri online regrutiranju. Nemoguće je, međutim, provjeriti stoje li iza tih profila zaista žene.
Što djevojke iz Europe motivira da napuste dom i priključe se takvoj ideologiji?
Mislim da ne postoji jedan zajednički razlog. Neke od njih iznimno su pametne i po tome se ističu u svojim školama. Druge su manje sretnog podrijetla. Neke su djeca imigranata, a druge su konvertiti na islam. Vezano za moja istraživanja u Skandinaviji, zanimljive su dvije stvari. Kao prvo, djevojke obično odlaze iz istih gradova i postoje primjeri regrutiranja djevojaka u stvarnom životu. Kao drugo, mnoge od njih upravo su prošle kroz neku životnu krizu koja je završila njihovim prihvaćanjem ekstremnije interpretacije islama. To, međutim, ne objašnjava zašto su morale poduzeti tako radikalan korak da odu.
Regrutira ih se na različite načine, pri čemu važnu ulogu imaju društvene mreže. Postoji specifična propaganda usmjerena upravo na žene u kojoj se naglašava kako je zadaća dobrih muslimana da emigriraju u kalifat. Nakon što je 2014. Abu Bakr al-Bagdadi proglasio kalifat povećao se broj žena koje su krenule iz Europe. U propagandnom magazinu Dabiq objavljuju se članci usmjereni na žene u kojima se objašnjava zašto bi trebale krenuti na teritorij pod kontrolom ISIL-a. Postoji i posebna medijska fondacija usmjerena na žene – al-zawra'a. Ona objavljuje informacije sa savjetima za one koje se spremaju za put u Siriju, video snimke s prikazima rata, vježbi, učenje šivanja, prve pomoći i pripreme hrane. Najvažnije je to što su žene aktivne na društvenim mrežama u kojima glorificiraju život u ISIL-u.
Važnu ulogu igra i osobni online kontakt – lako je stupiti u dodir s ljudima koji regrutiraju putem interneta. Obično započnu komunicirati na otvorenim platformama prije nego se presele na zatvorene platforme, kao što je KIK i privatni chatovi na Facebooku i Skypu.
Drugi vid je regrutiranje u stvarnom životu. Brojne Šveđanke regrutirane su kroz osobne kontakte. Iz Skandinavije ide nekoliko kategorija: neke sa supruzima, a ponekad i djecom, neke s prijateljima i braćom, a neke same. Prema istraživanjima baziranima na društvenim mrežama vidimo i druge razloge: djevojke odlaze jer se osjećaju društveno ili kulturno izolirane u Europi i osjećaju da se muslimani u Europi progone. Privlači iz osjećaj pripadanja zajednici sestara u kalifatu, ideja o romansi te ideja kako je religijska obaveza žene da pomogne u izgradnji 'utopijske islamske države' – kalifata.
Dolazi li do razočarenja, odnosno mogu li se vratiti kada se razočaraju?
Da, postoje saznanja da se neke žele vratiti u Europu. Neke su izgubile vjeru u kalifat, druge su izgubile muževe. Treba imati na umu i da je kompletni teritorij pod nadzorom ISIL-a sada ratna zona, koju bombardiraju brojne države. Napustiti teritorij pod nadzorom ISIL-a je teško, ali postoje priče o ženama koje su se vratile. Navodim primjer žene iz Norveške koju je njen muž zajedno s petero djece odveo na teritorij pod ISIL-om suprotno njenoj volji. Djeca su joj se razboljela i kad je suprug došao s bojišnice i vidio kako su mu bolesna djeca odlučio ih je prebaciti preko granice u Tursku.
Kakav je položaj djevojaka i žena iz Sirije i Iraka koje su ostale u svojim domovima koji su sad pod kontrolom ISIL-a?
Njihovi životi su se drastično promijenili nakon što ISIL osvojio to područje. One sada moraju slijediti pravila koje im je nametnu ISIL, što, između ostalog, znači da moraju nosti nikab da bi izašle iz kuće te da su prisiljene prekinuti školovanje, posebno na razini fakulteta. Neki su svjedočili o tome kako ISIL-ovci upadaju u stanove i uništavaju njihove dipome. Drugi svjedoci navode kako su djevojke prisilno udavane za borce ISIL-a, pod prijetnjom smrću. Posebna su priča žene Yazidi nad kojima su počinjena zvjerstva poput tjeranja u seksualno roblje i slično.
