Jučerašnji prosvjedi bili su, kako su objavile francuske vlasti, nešto nasilniji nego što se očekivalo: ozlijeđeno je 108 policajaca, privedeno tristotinjak građana, bacali su se Molotovljevi kokteli i tradicionalno palili automobili. Podrška predsjedniku Macronu manja je no ikada, a reagirala su i tržišta kapitala smanjivši kreditni rejting države jer vide 'potencijalni politički zastoj i društvene nemire'.

Je li Francuska ponovno na rubu kaosa ili tek usred uobičajenih previranja, upitali smo vanjskopolitičkog stručnjaka i analitičara Denisa Avdagića.

'Zasad se ne vidi bilo kakva ugroza za državu ili njeno funkcioniranje, premda prosvjedi traju već dugo i evidentno je da će se odvijati još neko vrijeme. Za Francusku to nije neobično, dapače: i prosvjedi 'žutih prsluka' i oni raniji, koje su vodili mladi iz predgrađa velikih gradova, odvijali su se u duljim vremenskim intervalima', kaže Avdagić za tportal.

Premda je formalni okidač bila Macronova mirovinska reforma, on smatra da su demonstracije rezultat i bijesa nakupljenog u duljem vremenskom periodu.

'Imali smo pandemiju koronavirusa, potom divljanje inflacije i golem rast cijena energenata te je iz hrvatske perspektive malo teže razumjeti situaciju zato što, za razliku od nas, ondje država nije intervenirala u cijene benzina, plina ili struje. Zbog višeg standarda u zapadnim državama linija 'dopustivosti' daleko je viša nego u srednjoj ili istočnoj Europi, no građani su ondje svejedno jako osjetili poskupljenja', smatra Avdagić te ga upozoravamo da je upravo Francuska snažno obustavila ili ograničila rast cijena hrane - dakle upravo suprotno od onoga što se dogodilo u Hrvatskoj.

'To je točno, ali treba uzeti u obzir činjenicu da energenti ondje imaju visok udio u potrošačkoj košarici i ključni su za prijevoz, grijanje, pa i ukupnu cijenu stanovanja. Naša država je to znatno snažnije kontrolirala - vidljivo je to po onim cijenama benzina koje bi teoretski bile na snazi da nije bilo regulacije - dok su se na džepu prosječnog Francuza ta poskupljenja znatno snažnije osjetila', smatra ovaj analitičar.

No aktualne prosvjede u toj zemlji, kaže, treba gledati dinamičnije: ondje je demonstriranje duga tradicija, za razliku od Hrvatske, gdje sindikati nisu uspjeli organizirati značajnija okupljanja čak ni za Prvi maj.

'Postoje spekulacije da su prosvjedi u Francuskoj barem dijelom rezultat nekih vanjskih utjecaja, no to apsolutno ne stoji: ondje postoji dovoljan broj unutrašnjih aktera koji su jako zainteresirani za to da profitiraju na njima, poput Marie Le Pen, kao najizglednije izazivačice Macronu, pa sve to treba uzeti s dozom opreza', dodaje Avdagić.

Sama mirovinska reforma i povećanje dobi za odlazak u mirovinu, kao okidač za prosvjede, po njemu je također dio 'igara moći' i predstavlja Macronov potez kojim želi dokazati da i dalje ima kontrolu ili čak dominaciju u važnim društvenim i političkim procesima - pogotovo zato što on zapravo nema značajnu političku infrastrukturu jer je njegova stranka de facto formirana oko njega samoga.

'I sada smo tu gdje jesmo: teško je očekivati da će prosvjedi uskoro završiti, no jednako tako ne treba očekivati ni njihovo intenziviranje ili neke nove vrhunce. Za to bi se morao naći neki novi i neki konkretan politički povod, a čisto sumnjam da ga imamo na horizontu', zaključuje Avdagić.