Aktualna manjinska vlada socijaldemokrata i zelenih i dalje čvrsto zastupa švedsku neutralnost, no sve je više Šveđana koji vjeruju da je opcija pridruživanja vojnom savezu ispravna čak i po cijenu gubitka neutralnosti, na koju je ta skandinavska zemlja poprilično ponosna.

Rasprava o pridruživanju zapadnom obrambenom savezu u švedskom društvu zahuktava se posljednjih godina zbog ruskih vojnih provokacija u Baltičkom moru i iznad njega. Sve učestalije provokacije Kremlja ponukale su NATO-ove obrambene strukture da preispitaju planove za slučaj ruskih vojnih intervencija i moguće novo otvaranje blokovske krize po uzoru na Hladni rat. Američke vojne analitičare pritom posebno zabrinjava to da NATO nije u potpunosti u stanju braniti Litvu, Latviju i Estoniju, baltičke države koje bi zbog specifičnog geografskog položaja mogle predstavljati glavni uzrok sukoba s Moskvom.

Strah od Rusije na sjeveru Europe potaknut je ruskom vojnom intervencijom u Ukrajini, što je s pravom pokrenulo sigurnosne dvojbe jer Rusija već neko vrijeme u svojoj Kalinjingradskoj oblasti na baltičkoj obali gomila krstareće rakete Iskander dometa 500 kilometara, koje mogu nositi konvencionalnu ili nuklearnu bojevu glavu. Prijeteće su i ruske najave o otvaranju zračne baze u Bjelorusiji dok približavanje ruskih borbenih zrakoplova švedskom zračnom prostoru sve više postaje svakodnevnica.

Da postoji realna opasnost, govori i slučaj iz 2014. godine, kada je ruska podmornica 'zalutala' u vode ispred Stockholma. Stoga ne čudi to da je švedski parlament ovih dana usvojio povećanje od 40 posto proračuna za obranu za razdoblje 2021.-2025. Riječ je o najvećem povećanju švedskog obrambenog proračuna u posljednjih 70 godina, kojim se do 2025. želi doći do godišnjeg iznosa od 11 milijardi dolara.

Procjenjujući opasnost od eskalacije sukoba na Baltiku, vojni analitičari ističu da ruska intervencija na Baltiku ne bi bila jednostrana te da bi se NATO spremno suprotstavio hibridnom ratu, što je taj savez prema svojim odredbama dužan i učiniti. Kako Švedska nije članica NATO-a, s pravom preispituje vlastitu sigurnost i je li doista najsigurnija izvan vojnoblokovskih podjela.

Podijeljeno švedsko društvo

Intenzivirana rasprava o ulasku u NATO podijelila je Švedsku, koju u rujnu 2022. godine očekuju parlamentarni izbori. Aktualna manjinska vlada koju čine Socijaldemokrati te Zelena stranka i njihovi saveznici iz stranke Ljevica odlučno se protivi ulasku u Sjevernoatlantski savez ističući kako je upravo neutralnost temelj švedskog društva. S druge strane, četiri tradicionalno savezničke stranke desnog centra – Umjerena stranka, Liberali, Centristi i Kršćanski demokrati - podržavaju priključenje vojnom bloku naglašavajući da Švedska treba sigurnost obrambenih jamstava koje nudi članstvo u NATO-u.

Švedski desni centar po tom je pitanju odnio prvu pobjedu prošloga tjedna, kada su krajnje desno orijentirani nacionalisti iz Švedskih demokrata odbacili svoj prethodni stav i podržali prijedlog za usvajanjem tzv. opcije NATO, koja dopušta pridruživanje te zemlje savezu u nekom trenutku u budućnosti. Parlament je glasao za prijedlog s 204 glasova dok je vojnu neutralnost podržalo 145 zastupnika.

Parlamentarni zastupnik Liberalne stranke Allan Widman pojasnio je za Politico da pitanja obrane dosad nisu bila prioritetna na parlamentarnim izborima te da promjena stava među dosadašnjim čvrstim pobornicima neutralnosti iz redova Švedskih demokrata značajno mijenja naglasak predstojećih parlamentarnih izbora. Glasajući za tzv. opciju NATO, Widman je naglasio da ona ne obavezuje Švedsku u pridruživanju, ali da se u širem smislu smatra pokretom u tom smjeru. Pritom je podsjetio da je Finska, koja je izravno na udaru Rusije, još prije 25 godina prihvatila tu opciju i istovremeno ostala izvan NATO-a. S druge je strane švedska ministrica vanjskih poslova Ann Linde ocijenila potporu parlamenta potezom koji će imati 'značajne negativnosti za švedsku sigurnost'.

Švedsko pristupanje NATO-u bio bi velik odmak u politici jer bi se njime okončala dva stoljeća službene neutralnosti te zemlje. Švedska naime nije formalno stala na stranu u ratu otkako je Napoleon pokorio gotovo čitavu Europu, a posljednjih godina nastojala je ostvariti diplomatsku ulogu nepristranog međunarodnog arbitra, istodobno razvijajući bliže partnerstvo s NATO-om.

Neutralnost na papiru

Za vrijeme Prvog svjetskog rata, u kojem je Švedska ostala neutralna, zemlja je prosperirala zahvaljujući svjetskoj potražnji za čelikom, kugličnim ležajevima i šibicama. Nakon rata ostvareni su uvjeti za društvenu socijalnu politiku, karakterističnu za suvremenu Švedsku. Ipak, zaokupljena strahom od tadašnjeg Sovjetskog Saveza i njemačkog ekspanzionizma, država se 30-ih godina prošlog stoljeća udružuje s drugim nordijskim zemljama u organizaciji zajedničke obrane.

Švedska je uspjela ostati neutralna i za vrijeme Drugog svjetskog rata iako su svi njezini susjedi bili uvučeni u njega i mahom okupirani. Koristeći svoju neutralnost, dodatno je prosperirala potpomažući obje zaraćene strane, osobito nacističkoj Njemačkoj, kojoj je prodavala čelik sve do kraja rata, kada Stockholm, suočen s porazom trgovinskog partnera, pojačava humanitarne akcije kojima spašava europske izbjeglice. Unatoč humanitarnim aktivnostima pred kraj rata, kritičari švedske neutralnosti smatraju da se kraljevina mogla znatno više oduprijeti nacistima, pa čak i po cijenu okupacije, koju su platile susjedne Norveška, Danska, Finska, Poljska i tri baltičke države.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata Švedska je iskoristila očuvanu industriju, socijalnu stabilnost i prirodne resurse za daljnje proširenje industrije i opskrbu obnove Europe nakon rata. Pritom je 1949. godine odbacila poziv u NATO i time postavila temelje svoje politike neutralnosti koja seže do danas. Ta je politika ostala neupitna tijekom čitavog Hladnog rata, ali se 90-ih godina počelo raspravljati o mogućem ulasku u savez. Iako su se vladajuće stranke opirale ulasku u NATO, švedski vojnici sudjelovali su u NATO-ovim operacijama u Bosni i Hercegovini, na Kosovu i u Afganistanu putem Partnerstva za mir, u koje se Švedska uključila 1994. godine. Iako je prije petnaestak godina polovica Šveđana bila protiv priključivanja NATO-u, a druga polovica bila za ili neodlučna po tom pitanju, prošlotjedno glasanje u parlamentu signalizira nove prepirke oko punog ulaska u savez.

Calle Hakansson, analitičar švedskog Instituta za međunarodne poslove, ističe kako njegovu zemlju s obzirom na sve veću polarizaciju između Zapada i Rusije očekuje sveobuhvatnija politička rasprava o eventualnom članstvu u vojnom savezu te da su argumenti obje strane već jasni. Prema Hakanssonu, otpor socijaldemokrata temelji se na dugotrajnom uvjerenju da država prosperira od svoje neutralnosti, a pritom ne treba smetnuti s uma kako je Švedska među najvećim europskim proizvođačima oružja.

Analitičar dodaje da švedski ministar obrane Peter Hultqvist u posljednje vrijeme učestalim vježbama usko surađuje s NATO-om, ali i na svakom koraku naglašava švedsku neutralnost, smatrajući da bi ulazak u savez predstavljao nepotrebnu antagonizaciju s Rusijom i riskirao destabilizaciju ionako napete sigurnosne situacije duž europskog istočnog krila.

Avanturistički eksperiment ili sigurnosno ničija zemlja

Hultqvist je krajem ljeta ocijenio da Švedska ne želi avanturistički eksperimentirati s vlastitom sigurnosnom politikom dok Widman iz bloka koji je za NATO smatra da aktualna strategija ostavlja Švedsku u 'sigurnosnoj ničijoj zemlji', a koju Rusija smatra dijelom europskog sigurnosnog sustava, ali bez jamstva NATO-a za uzajamnom obranom, što je vrlo opasna pozicija.

Iako je javna podrška članstvu u NATO-u u Finskoj i nadalje niska te stabilna, ona u Švedskoj raste iz dana u dan. Prema istraživanju Instituta SOM iz Göteborga, potporu i protivljenje ulasku u NATO podjednako iskazuje po 30 posto ispitanika dok je preostalih 40 posto neodlučno. Usporedbe radi, 1994. godine ulasku u NATO protivilo se 48 posto Šveđana dok je njih 15 posto podržavalo priključenje savezu. Švedski politički analitičari smatraju da će se ovo ključno pitanje razvijati usporedo sa sposobnostima suparničkih strana da uvjere glasače u svoje stavove uoči predstojećih izbora u rujnu 2022. godine. Ukoliko se blok za NATO snađe na biralištima i s vlasti zbaci lijevi centar, moguć je i referendum o tom pitanju, dodaju stručnjaci.

Ulf Kristersson, čelnik Stranke umjerenih koja čini blok za NATO, još ranije najavio je da će Švedska postati članica NATO-a do isteka desetljeća dok je referendum po tom pitanju nazvao povijesnim događajem za neutralnu državu koja bi ulaskom u vojni savez ažurirala i modernizirala svoj sigurnosni stav. O stavu Šveđana na referendumu ponajviše će ovisiti budući ruski potezi koji su i inicirali javnu raspravu. Budući da je strah opravdan u tolikoj mjeri da Švedska iz godine u godinu povećava obrambeni budžet i otvara vojne baze u područjima koja su dosad bila isključivo rezervirana za turizam, poput otoka Gotland, ne bi čudilo da Šveđani odustanu od višestoljetne neutralnosti.