Dječji i adolescentski psihijatar Domagoj Štimac iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba kazao je za Hinu da se stručnjaci suočavaju s time da društvo premalo i nepravovremeno reagira na počinitelje obiteljskog nasilja.

"Unutar sustava taj problem nisu dovoljno ozbiljno shvatili", ističe.

Institucije bi trebale odreagirati da se takva tragična događanja s tragičnim posljedicama ne dogode

Problem je u tome i što, naglašava, kada netko bude optužen, procesi su predugački te traju dvije ili tri godine ili se eventualno ne podiže optužnica, primjerice za emocionalno ili verbalno nasilje. "Time kao društvo dajemo poruku da se takvo zlostavljajuće ponašanje može nastaviti. Društvo daje poruku djeci da ih ne zaštićujemo", upozorava Štimac.

Institucije bi, poručio je, trebale odreagirati da se takva tragična događanja s tragičnim posljedicama ne dogode.

Iz udruge B.a.B.e. izrazili su zgroženost sinoćnjim zločinom na Kajzerici gdje je ubojica oduzeo život dvojici muškaraca, trima ženama i 10-godišnjem djetetu, a nakon toga se prilikom uhićenja ubio. Dijete, koje je jedino preživjelo, ubojica je navodno imao s jednom od ubijenih žena. Sve žrtve bile su obiteljski povezane.

B.a.B.e.: Radi se o mizoginiji i femicidu

"Od Daruvarca do sinoćnjeg zločina u Zagrebu gotovo svakodnevno možemo pratiti u medijima brojne slučajeve zlostavljanja, premlaćivanja i prijetnji ženama. Riječ nije o izoliranim incidentima, pojedinačnim osobnim razmiricama, nego je riječ o odnosu društva prema ženama. Radi se o mizoginiji i femicidu, odnosno o zločinima iz mržnje naspram žena. Ljubomora nikako ne može biti opravdanje i motiv za ubojstvo šest osoba, između kojih je i desetogodišnje dijete", naglasila je za Hinu Svjetlana Knežević iz B.a.B.e.

Iz udruge upozoravaju da kada se javno mnijenje vodi tezom da je nasilje privatna stvar ili izoliran incident, kada se opravdava nasilnik i pronalazi isprika za nasilničko ponašanje, zapravo pristajemo na to nasilje te kao društvo ne zauzimamo nultu toleranciju prema nasilju.

"Nasilna ponašanja trebaju naići na nepokolebljivu osudu cijelog društva, a žrtve se treba osnažiti, a ne nametati im dodatni osjećaj krivnje i srama, provlačiti ih kroz dugotrajne procese i izvrgavati sekundarnoj viktimizaciji", poručuju B.a.B.e.

Ta udruga ističe da je nasilje prema ženama nedopustivo kršenje ljudskih prava koje treba bili oštro sankcionirano.

Nužna je međusektorska suradnja, bolja koordinacija politika i integracija politika i strategija

Knežević je poručila da je, kako bismo kao društvo odgovorili na nasilje, osim edukacije na svim razinama, nužna međusektorska suradnja, bolja koordinacija politika i integracija politika i strategija; ulaganje više resursa u borbu protiv nasilja prema ženama – od financijskih do ljudskih.

Zbog toga je, naglašava od iznimne važnosti što prije, ali i što kvalitetnije, implementirati Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja prema ženama i nasilja u obitelji.

Hrvatska, ističe, nema čitav niz mjera koje Konvencija zahtijeva. Kao primjer navodi to da nam nedostaje sustavna edukacija o rodnoj ravnopravnosti i nenasilju u obrazovnom sustavu - osvještavanje o rodnoj ravnopravnosti, senzibiliziranje za problematiku nasilja prema ženama, podizanje svijesti cijelog društva kako je nasilje prema ženama i obiteljsko nasilje nedopustivo kršenje ljudskih prava te kao društvo moramo oštro i bez iznimke osuđivati svako nasilničko ponašanje.

Aktualna pozicija odvraća žrtvu od prijavljivanja nasilja

Knežević naglašava i da žrtve koje se obraćaju udruzi vrlo često ukazuju na manjkavosti sustava. Tvrde kako nedostaje kvalitetna i uhodana suradnja među institucijama i ustaljene prakse među relevantnim dionicima, pritužuju se na rad stručnjaka iz sustava.

"Aktualna pozicija odvraća žrtvu od prijavljivanja nasilja. Njoj se šalje poruka kako nasilje neće biti kažnjeno, a ukoliko bude kažnjeno – kazna će biti minorna. Dok će žrtva biti suoptuživana za preživljeno nasilje (često se pronalazi opravdanje za nasilnička ponašanja), stigmatizirana i okrivljavana, a široka socijala podrška da žrtva prebrodi preživljenu traumu vrlo često nedostaje", upozorava Knežević.

Podsjeća i da, "iako su podaci MUP-a o prijavljenom obiteljskom nasilju zaista porazni, moramo imati na umu kako vrlo veliki postotak obiteljskog nasilja ostaje neprijavljen.