Dva tjedna nakon početka ruske ofenzive raste zabrinutost da se ruske snage pripremaju na napade na ukrajinske gradove koji su dosad izbjegli njihovu agresiju, piše agencija France Presse.

Ruska artiljerija i rakete napadaju prijestolnicu Kijev, ali i regionalne centre poput Harkiva, Mariupolja i Černihiva.

Tamošnji stanovnici, ali i oni u južnom lučkom, strateški važnom gradu Odesi sad se pripremaju na mogući kopneni napad.

„Rusi se još uvijek suzdržavaju u odnosu na ono što mogu činiti“, rekao je Michael Kofman, stručnjak za rusku vojsku u američkom Centru za pomorske analize (CNA).

„No prilično sam zabrinut da bi se to zapravo moglo pretvoriti u manju ili slabiju verziju Groznog“, kazao je, referirajući se na rusku ofenzivu na prijestolnicu separatističke Čečenije devedesetih godina prošlog stoljeća. 

„Sumnjam da će pokušavati sravniti gradove kao u Čečeniji, ali bi svejedno moglo biti velikog razaranja ako pokušaju osvajati gradove“. 

Lance Davies, stručnjak za obranu na Kraljevskoj vojnoj akademiji Sandhurstu u Velikoj Britaniji, rekao je da su terenske operacije u neprijateljskim gradovima „zloglasno teške“. 

„Urbane operacije najgora su noćna mora za vojne snage, zapovjednike i političke čelnike“, naglasio je. 

„Vjerojatnost da zaglavite u brutalnim borbama od kuće do kuće je gotovo zajamčena, a napad na Kijev zahtijevao bi veliku predanost resursima i ljudstvu i, što je još važnije, ruske snage ušle bi u bliski kontakt s pravno zaštićenim civilnim stanovništvom i kritičnom infrastrukturom“, dodao je. 

Resursi

Nagađa se ima li Rusija uopće resurse potrebne za zauzimanje i držanje urbanih područja u Ukrajini, te jesu li ta zemlja i predsjednik Vladimir Putin spremni prihvatiti rast broja žrtava.

Francuski vojni izvor rekao je France Presseu da je pravilo da napadačke snage moraju nadmašiti braniteljske deset naprema jedan jer branitelji imaju prednost što poznaju teren. 

Obrambene snage također mogu imati koristi od prednosti u visini lokalnih zgrada, čime ruski tenkovi i druga oklopna vozila postaju ranjiva na napade odozgo. 

"Bilo bi samoubojstvo poslati tenkove u urbana područja", rekao je Alexander Grinberg iz izraelskog think-tanka JISS.

"Ne mogu manevrirati niti se kretati... Za osvajanje gradova treba vam profesionalno, jako motivirano pješaštvo".

Između 2016. i 2017., iračkoj vojsci bilo je potrebno osam mjeseci da izbaci nekoliko tisuća džihadista Islamske države u Mosulu nakon što su preuzeli kontrolu nad gradom.

Povijest urbanog ratovanja

John Spencer iz Instituta modernog ratovanja na američkoj vojnoj akademiji West Pointu rekao je da je borba u gradovima relativno moderan fenomen. 

U antici i srednjem vijeku vojske su radile opsade gradova, borbe su se obično vodile na njihovim utvrdama, a stanovništvo se predavalo zbog gladi.

Nakon toga borbe su se vodile između vojski na otvorenim prostorima, a ne u naseljenim područjima.

"Tek u Drugom svjetskom ratu zapadne vojne formacije doživjele su teške i česte borbe u gradovima", rekao je.

Majka takvih bitaka bila je borba za ruski grad Staljingrad (danas Volgograd) 1942. i 1943. godine između sovjetskih i nacističkih snaga, u kojoj je, prema procjenama, poginulo oko dva milijuna ljudi.

Mnogi Ukrajinci su se prijavili u postrojbe teritorijalne obrane i spremaju se pridružiti borbi.

"Svaka kuća, svaka ulica, svaka kontrolna točka će odolijevati do smrti ako je potrebno", napisao je gradonačelnik Kijeva, bivši boksački prvak Vitalij Kličko na Instagramu.