Po Cvrtilinim riječima, postoji nekoliko razloga zašto odabiru aerodrome kao poligone za terorističke napade. Prije svega, zračne luke su izrazito pogodne za terorizam budući je u njima velika koncentracija i cirkulacija ljudi sa svih strana svijeta te je veća šansa da će posljedice zbog potencijalnih žrtava iz različitih dijelova svijeta pogoditi više zemalja. Primjerice, napad u podzemnoj željeznici poruka je usmjerena lokalnoj vlasti, a napad na aerodrom podiže događaj na međunarodnu razinu, a samim time privlači i sve svjetske medije.

Pored toga, ističe tportalov sugovornik, napad na aerodrom teroristima pogoduje budući da može imati i ekonomski utjecaj jer može izazvati privremenu obustavu letova što nije nezanemariv udar na gospodarstvo, a samim udarom na odabrani aerodrom teroristi mogu dalekosežnije udariti na gospodarstvo čitave zemlje u kojoj se zračna luka nalazi jer se ona u tom slučaju smatra nesigurnom za putovanje, a samim time i za gospodarska ulaganja.

Prema Cvrtili, nije nezanemariv i cilj terorista da napadom izvrgnu osiguranje aerodroma poruzi, osobito u onim državama koje se diče visokom razinom osiguranja na javnim mjestima.

'Kada teroristi iskoriste slabosti zračne luke i pritom ubiju desetke ljudi oni zapravo udaraju na povjerenju koje ljudi imaju u vlastima i sigurnosnim organima. Pritom od napada naprave veliku predstavu i postižu ishodišni cilj koji je psihološke naravi, a to je strah i nepovjerenje pa su stoga zračne luke postale simboličke bojišnice', kaže Cvrtila.

Stručnjak za sigurnost ističe kako su zračne luke izuzeto ranjive iako se čini kako su one u potpunosti pod nadzorom sigurnosnih službi jer ulaganja u sigurnost nikad dosta budući da učinkovita rješenja za zaustavljanje terorizma na aerodromima postoje.

No za takvo što treba ulagati prilično veliku svotu novca, napominje Cvrtila dodajući kako je nakon nedavnih napada na aerodrom u Bruxellesu hrvatska policija uputila sigurnosnim službama na zagrebačkom i ostalim hrvatskim aerodromima naputak o dodatnim mjerama sigurnosti poput opsežnijih kontrola i ophodnja.

'Takvo što nije zasigurno dovoljno, a kao jedan od pozitivnih primjera kako trebaju funkcionirati antiterorističke aerodromske mjere jest Izrael koji bi kao meta islamističkih terorista bio dragulj u kruni', no takvo što je nemoguće upravo zbog niza vidljivih i nevidljivih sigurnosnih mjera koje u potpunosti izoliraju bilo kakve terorističke pokušaje. Izraelski je primjer prokušan, ali i skup, no njime bi se morale voditi sve ostale države koje su visoko na popisu terorističkih ciljeva. Pored toga, vlasti imaju pravne mehanizme da utječu na vlasnike i koncesionare aerodroma da ulože više novca u sigurnost jer je upravo sigurnost ključna točka povjerenja korisnika', ističe Cvrtila koji zaključuje kako tome ide u prilog činjenica kako su aerodromi zatvorena sredina koju je puno lakše kontrolirati nego primjerice neki gradski trg s pokrajnjim ulicama u kojima se teroristi mogu izgubiti u mnoštvu nakon akcije.