Sigmund Freud je u knjizi 'Civilizacija i njeno nezadovoljstvo' iz 1930. skovao termin 'narcizam malih razlika'. Upravo to se intenzivno od 90-ih godina događa na Balkanu. Stanovnici tih država su samo prije nekoliko desetljeća slušali istu glazbu, dijelili jela za stolom, navijali za isti sportski tim, pjevali istu himnu, pričali međusobno razumljiv jezik. I danas ti stanovnici pričaju međusobno razumljiv jezik, ali im politika određuje koja je čija riječ, je li se kaže Banija ili Banovina. Ti isti stanovnici danas slušaju istu glazbu, ali se određuje tko će gdje pjevati kako bi se očuvao identitet.

Ovim državama, a pri tome se misli na politiku, nije bitno što su jednom tvorile jednu državu. Sada im je jedino bitno da pronađu minorne razlike po kojima se razlikuju.

Studenti i ostali ljudi u Zagrebu, Splitu i Osijeku su oni koji ne traže komadiće povijesti po kojima se razlikuju oni i stanovnici Srbije. Podrška srpskim studentima je iskazana petnaestominutnom tišinom i porukom da ‘solidarnost ne poznaje granice.’ Zagrebački skup su organizirali studenti s Filozofskog fakulteta i Fakulteta političkih znanosti.

‘Mislim da smo poslali jaku poruku da nasilje prema studentima, bilo kome, nije prihvatljivo. Solidarizirali smo se, poslali poruku da se ljudska prava moraju poštivati, i vlastima u Srbiji da ono što se tamo događa nije prihvatljivo', rekao je Andrej Mitić iz Studentskog zbora FFZG.

Mogli su se vidjeli transparenti na latinici i ćirilici s natpisima ‘Ona se budi, ‘Jedan svijet, jedna borba’, ‘Komšije uz vas smo’, ’Živela revolucija’, ‘Mostovi umjesto sukoba’, ‘Svi smo mi ispod nadstrešnice’ te ‘Zajedništvo’ ispisano ćirilicom.

'Od početka sve pratim. Ovo je prvi put da smo se privatno dogovorili da vide da nisu sami i da imaju međunarodnu podršku', rekla je studentica Mia s Filozofskog fakulteta.

Domagoj Fuk s FPZG-a rekao je kako je njihova glavna poruka da solidarnost ne poznaje granice te je zahvalio studentima i građanima koji su u ‘velikom broju’ iskazali podršku solidarnosti kolegama u Srbiji. ‘Šaljemo im poruku mira, da smo svi zajedno u ovome te da ne odustanu u svojim zahtjevima jer, istina će pobijediti’, rekao je Fuk.

Na trgu je od 11:52 vladao muk. Mogao se čuti pokoji lavež pasa, nekoliko truba nestrpljivih vozača iz obližnje Palmotićeve ulice te točno u podne test sustava za uzbunjivanje. Djeca u kolicima i na ramenima roditeljima nisu ispustila niti glasa. Kada je kazaljka dotakla sedmu minutu iza dvanaest sati, zrakom se prolomio gromoglasni pljesak.

'Ovdje smo došli organizirati skup solidarnosti s kolegama u Srbiji jer stvarno vjerujemo da je naša dužnost to napraviti. Jako smo impresionirati s količinom ljudi koji su došli. Hvala Severini što nas je stavila na story i hvala studentskom zboru Filozofskog fakulteta što su se s nama udružili', rekao je Alan iz Kluba studenata Fakulteta političkih znanosti.

'Došao sam da pružim podršku. Niti kod nas stanje nije puno bolje pa se nadam da će doći i do nas', rekao je Ivan.

Danas se srpski studenti nalaze u Novom Sadu do kojeg su u četvrtak krenuli pješice. Na njihovom putu su ih ugostili građani nudeći im hranu, piće i smještaj. Ipak, ponudili su im ono najvažnije – podršku. U Novom Sadu, gdje se prije točno tri mjeseca dogodila nesreća, su blokirali tri ključna mosta, Most slobode, Žeželjev i Varadinski.

'Logično mi je da sam ovdje jer vjerujem u akademsku solidarnost i u solidarnost općenito. Taknulo me sve što se događa. Lijepo mi je da smo se svi okupili', ispričala je studentica Vedrana s Fakulteta političkih znanosti.

‘Tu sam zbog naše djece. Sva djeca koja se bore za bolje danas i sutra su naša djeca’, rekla je jedna gospođa koja je došla sa svojom kćeri.

Kao što je pjeva Milan Mladenović i kao što ga je citirao predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, 'ovo je kuća za nas, ovo je kuća za svu našu decu.'