Baš kao što nam može naškoditi, stres također igra ključnu ulogu u jačanju imunološkog sustava, stvaranju veza u mozgu koje poboljšavaju mentalne performanse i izgradnji otpornosti potrebne za neke životne situacije. Upravo to pokazao je znanstveni rad američkog psihijatra Firdausa Dhabhara, profesora na Sveučilištu u Miamiju, koji je proučavao vezu između kratkotrajnog stresa i imunološkog sustava u stanju 'borbe ili bijega', piše britanski Guardian. Sredinom 1990-ih stres se gotovo unisono smatrao lošim, ali Dhabharu, tadašnjem istraživaču na Sveučilištu Rockefeller u New Yorku, to je bilo nelogično - iz darvinističke perspektive, instinkti preživljavanja naših životinjskih predaka bili su izbrušeni opetovanim suočavanjem s opasnošću.

'Reakcija na stres prilikom borbe ili bijega ključna je za preživljavanje. Gazeli je potrebna kako bi pobjegla iz čeljusti i kandži lava, baš kao što je lavu potrebna da uhvati svoj obrok. Majka priroda dala nam je ovaj odgovor kako bi nam pomogla da preživimo i napredujemo, a ne da nas ubije', kazao je Dhabhar.

U proteklih 20 godina Dhabhar i drugi stručnjaci pokazali su da 'napadi' kratkotrajnog stresa mogu pomoći u suvremenom svijetu. Naprimjer, napetost prije utrke pomaže u pripremi kardiovaskularnog i mišićno-koštanog sustava sportaša za optimalnu izvedbu, a stres zbog brige o djeci može rezultirati većom produktivnošću roditelja prilikom rada od kuće u odnosu na samce. Blagi do umjereni fizički i mentalni stres potiču proizvodnju interleukina u krvi, aktivirajući imunološki sustav i čineći ga sposobnijim za borbu protiv infekcija. Pokazalo se i da blagi svakodnevni stres kod trudnica može utjecati na razvoj potomka u utrobi, a takva djeca imala su naprednije razvojne vještine do dobi od dvije godine u usporedbi s djecom majki koje su uživale u relativno opuštenoj, nestresnoj trudnoći.

U siječnju 2017. francuski biciklist Robert Marchand dospio je na naslovnice postavivši svjetski rekord u svojoj dobnoj skupini na velodromu u Saint-Quentin-en-Yvelinesu. Mjesec ranije Marchand je napunio 105 godina. Natjecateljskim biciklizmom ozbiljnije se počeo baviti nakon umirovljenja, u dobi od 68 godina, a u vrijeme postavljanja rekorda pokazalo se da ima aerobni kapacitet za tjelovježbu usporediv s muškarcima u dobi od 42 do 61 godine, pola stoljeća mlađim od njega. Znanstvenici smatraju Marchanda oglednim primjerom onoga što je moguće ako se i u starosti nastavi primjenjivati ​​podnošljiv stres na mišiće, krvne žile i srce.

'Mišić koji nije aktiviran stvarno brzo propada na mnogo načina', kaže Casper Søndenbroe, znanstvenik sa Sveučilišta u Kopenhagenu koji proučava ljudski neuromuskularni sustav, dodajući da mišići trebaju podražaj kako bi održali ravnotežu. Andy Philp, voditelj programa biologije starenja na Institutu Centenary u Sydneyju, objašnjava da će odrasli muškarac, provede li pet do sedam dana ležeći neaktivan u bolničkom krevetu, izgubiti oko pola kilograma mišićne mase. Razlika između 30-godišnjaka i 80-godišnjaka je u tome što se tijelo mlađe osobe može mnogo brže oporaviti i regenerirati izgubljene mišiće.

Vježbanje ne opterećuje samo mišiće: to je i vježba za središnji živčani sustav, pa čak i um. Postoji dvosmjerna interakcija između mišića i živaca koji izlaze iz leđne moždine. Kada se kontrahiraju, mišići šalju signale natrag prema motornim neuronima, dugim i vretenastim stanicama koje kontroliraju kretanje, održavajući ih aktivnima i učinkovitima. Povećan protok krvi pomaže u uklanjanju tau proteina – povezanih s Alzheimerovom bolešću – iz mozga i cerebrospinalne tekućine te stimulira neurone da proizvode neurotrofični faktor koji potječe iz mozga i štiti susjedne moždane stanice.

Poznato je to da se veličina mozga smanjuje po stopi od oko pet posto po desetljeću nakon 40. godine života, s tim da se ta stopa povećava nakon 70. godine. Međutim smanjenje mozga usporava se kod starijih ljudi koji redovito rade aerobne vježbe, poput brzog hodanja, trčanja, plivanja i vožnje bicikla.

Istraživanja su otkrila i važnost uključivanja povećane mentalne stimulacije u dnevnu rutinu; smatra se da su zaposlenici u 50-im i 60-ih godinama otporniji na kognitivno urušavanje od onih koji odu u ranu mirovinu. Iako nastavak rada ili volontiranja sa skraćenim radnim vremenom, kao i pokušaj učenja nove vještine u osmom i devetom desetljeću može zvučati nepotrebno stresno, ova vrsta aktivnosti može održati mozak mladim. Smatra se da kratki stresni događaji potiču matične stanice u mozgu na proliferaciju u nove živčane stanice, što rezultira poboljšanim mentalnim performansama.

Timovi znanstvenika diljem svijeta planiraju pokušati iskoristiti blagotvorna svojstva umjerenog stresa u cijelom području medicine, naprimjer u poboljšanju zacjeljivanja i oporavka nakon operacije. Istraživači su pokazali da to može povećati sigurnost i učinkovitost cjepiva, dok je ranije ove godine kliničko ispitivanje, koje je provela britanska institucija Guy's & St Thomas' Charity, otkrilo da tjelovježba može poboljšati učinkovitost kemoterapije, kao i poništiti neke njezine štetne učinke.