Autori studije objavljene u časopisu Neuropsychopharmacology smatraju da bi se isti proces mogao primijeniti na ljude jer i mi imamo isti gen.

Rezultati bacaju novo svjetlo na molekularne temelje učenja i pamćenja pa bi se mogli koristiti u liječenju kognitivnih poremećaja uzrokovanih starenjem kao što je, primjerice, Alzheimerova bolest, ali i shizofrenija te PTSP.

U svojim eksperimentima, znanstvenici s University of Leeds' School of Biomedical Sciences promijenili su gen koji kod miševa inhibira aktivnosti enzima poznatog kao fosfodiestraza-4B (PDE4B) koji je prisutan u mnogim organima kralježnjaka, uključujući i mozak.

Testovi ponašanja otkrili su da su modificirani miševi kojima je blokiran PDE4B pokazali povećane kognitivne sposobnosti. Učili su brže, pamtili su dulje i bolje su rješavali složene zadatke od običnih miševa.

Primjerice, superpametni miševi bolje su prepoznavali druge miševe koje su upoznali dan ranije. Bili su brži u učenju lokacije skrivene platforme za bijeg u testu snalaženja u prostoru koji je poznat kao 'Morris water maze'.

No, zanimljivo je da su inhibirani miševi također pokazali niže razine traumatičnih sjećanja na strašne događaje nakon razdoblja od nekoliko dana.

Normalni miševi prirodno se boje mačaka, međutim modificirani su manifestirali niže razine reakcija na mačju mokraću što pokazuje da bi jedna posljedica inhibicije PDE4B mogla biti povećano prihvaćanje rizika. Dakle, možemo reći da inhibiranje PDE4B, unatoč tome što povećava kognitivne sposobnosti, nije poželjno za miševe u prirodi jer ih izlaže većoj opasnosti.

Znanstvenici su već počeli raditi na razvoju lijekova koji bi inhibirali PDE4B. Oni će se prvo testirati na životinjama kako bi se utvrdilo mogu li se provesti klinička ispitivanja na ljudima.

'Lijekovi koji bi djelovali na PDE4B u budućnosti bi mogli poboljšati živote osoba s neurodegenerativnim poremećajima i tjeskobom, a također bi mogli imati ulogu u ograničavanju traumatskih doživljaja', rekla je dr. Laura Phipps iz britanskog Alzheimer's Researcha.