Na nedavnom sastanku Europskog vijeća, zemlje eurozone odlučile su uvesti mehanizam protiv neplaćanja duga. Čini se da se priprema ugovor o tom pitanju. Analitičari smatraju da je to loša odluka koja će još više oslabiti eurozonu jer će pretvoriti financijsku krizu u endemsku karakteristiku, na vrlo sličan način mehanizmu vrste tečaja koji je postojao u EU-u prije donošenja eura
Taj je mehanizam o tečaju zapravo bio krhak institucionalni dogovor koji je često dovodio do kriza. Razlog slabosti je poznat. Zemlje članice su dogovarale vrste tečaja, ali su ga mogle svaki čas promijeniti i devalvirati valutu.
Ta je situacija stvorila prostor za stalne spekulacije. Često su, na primjer, postojali dobri razlozi da bi tržišta povjerovala da će jedna ili više država devalvirati svoje valute ili da će plaće i cijene biti u nedosluhu s drugima u grupi.
Ali svaki puta kad se očekivala neka devalvacija, centralna bi banka dotične države povisila kamatnu stopu, što je bilo jako skupo za proračun zemlje. Kao posljedica, cijena održavanja fiksnog tečaja se povećavala, što je sve češće dovodilo do deprecijaciju valute. Taj je sustav propao, ali plan za uvođenje sistema protiv neplaćanja duga dovodi do povećanja motivacije za spekulantske poslove.
Kada se države založe da će investitori imati posla s vladama koji bi mogle smanjiti bonove koje treba naplatiti, dogodit će se da će kamatne stope tih bonova povisiti. Na to upozorava predsjednik Europske centralne banke, Jean-Claude Trichet. Zatim, kada se države slože da će u teškim razdobljima devalvirati bonove (što je drugo ime za restrikcije), nastat će spekulativna dinamika vrlo slična onoj s dogovornim tečajem. Naime, kada investitori predvide poteškoće neke vlade u plaćanju, prodavat će bonove i to će dovesti do povećanja vrste kamatnih stopa, što se već događa u posljednjih 18 mjeseci.
Cilj mehanizma je zamijeniti financijsku pomoć, ali se zapravo otvaraju vrata spekulacijama. Kada se opcija devalvacije pretvara u političko oružje i zamjenjuje bilateralnu financijsku pomoć, spekulativna se dinamika čini nezaustavljivo: bonovima se povećava kamatna stopa, što vraćanje duga čini sve težim. To mijenja omjer troškova i koristi kod plaćanja duga u cijelosti i povećava iskušenje da se devalviraju bonovi. Investitori povećavaju prodaju bonova i tako se ulazi u začarani krug.
Eurozona samo može preživjeti ako postoji volja da se financijska pomoć daje u vremenima krize. Analitičari vide izlaz u jačanju Europskog fonda za financijsku stabilnost ili, još bolje, pretvarajući ga u Europski monetarni fond, kao što predlažu Daniel Gros i Thomas Mayer.
