Stav Vrhovnog suda da zastara nije prepreka u njemačke zatvore dosad je otpravila bivše udbaše Josipa Perkovića i Zdravka Mustača te još nekolicinu hrvatskih državljana.

Kako je objavio Jutarnji list, Kos je predsjedao tročlanim Vijećem Vrhovnog suda koje je prošli mjesec odlučivalo o izručenju Austriji Ivana M. zbog niza teških krađa počinjenih u Austriji od 1985. do 1988.

Kosa su nadglasali kolege Miroslav Šovanj i Ranko Marijan pa će Ivan M. ipak završiti u Austriji, a Kosovo izdvojeno mišljenje možete pročitati ovdje.

Kos između ostalog smatra da domaće pravosuđe ne može izručivati hrvatske državljane jer to ugrožava njihovu pravnu sigurnost. U slučaju Ivana M. drži da je zastara nastupila još u lipnju 2007. i podsjeća da je Sabor u lipnju prošle godine izmjenama Zakona o pravosudnoj suradnji s članicama EU-a zastaru proglasio obaveznim razlogom neizvršavanja europskog uhidbenog naloga.

Svakako valja spomenuti da je sudac Kos suprug Jadranke Kos koja je predsjedala Vijećem Županijskog suda u Velikoj Gorici koje je pak zbog zastare odbilo izručiti Zdravka Mustača. Kos je također predsjedao vijećem koje je oslobodilo Vinka Sindičića, ključnog svjedoka u slučaju Perković, optužbe za ubojstvo Brune Bušića.

Zlata Đurđević, profesorica s katedre Kazneno procesno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, zajedno s još nekolicinom svojih kolega upozorava da je Vrhovni sud u slučaju Perković i Mustač postupio suprotno zakonu. Također navodi da praksa EU-a pokazuje da nijedna članica ne izručuje bezuvjetno svoje državljane.

'Petnaest država članica u svom implementacijskom zakonodavstvu propisalo je nastupanje zastare kaznenog progona prema domaćem pravu u slučaju kada postoji jurisdikcija za kazneni progon protiv tražene osobe te države kao obligatorni razlog za odbijanje predaje, a trinaest država kao fakultativni razlog. Među državama koje ne predaju građane, ukoliko je prema njihovom pravu nastupila zastara, jesu Austrija, Francuska, Grčka, Italija, Mađarska, Nizozemska, Njemačka, Slovenija i druge.

Prema istraživanju sudske prakse tih država EU-a, sudovi odlučuju sukladno nacionalnim zakonima i ne predaju građane bez obzira o kojoj se vrsti kaznenog djela radi. Nigdje sudovi nisu odlučili da se za 32 kategorije kaznenih djela za koja se ne provjerava obostrana kažnjivost ne primjenjuje nacionalno pravo odnosno ne provjerava zastara. Tumačenje Vrhovnog suda, prema kojem zastara nije procesna pretpostavka, već materijalno-pravna pretpostavka i dio pojma obostrane kažnjivosti, nepoznata je u međunarodnom i poredbenom pravu te je protivna ranijoj praksi Vrhovnog suda kao i hrvatskom Ustavu', navela je Đurđević.