Radnice pulske Arene u tjednu hrvatskih prosvjeda protiv novih rješenja radnog zakonodavstva nisu mogle suspregnuti suze. Pola godine nisu primile ni kune i teško da im bilo kakva rješenja, osim plaća na računu, mogu pomoći. Zaposlenicima hotela Lipa u Lipiku, na drugom kraju Hrvatske, više ni suze ne mogu pomoći, jer su zanijemjeli, razočarani i očajni zbog situacije u kojoj su se tuđom krivnjom našli. Na njihovim računima plaće nema 25 mjeseci, što je neslavni rekord ne samo na hrvatskim nego na mnogo širim prostorima, piše Al Jazeera Balkans
Procjenjuje se da u Hrvatskoj 'na crno' radi svaki dvadeseti zaposleni radnik. Isto toliko ih, po procjenama sindikata, ne dobiva plaću, odnosno prima 'minimalac'.
Zbog nereda i štete koja se nanosi radnicima, poslodavcima i društvu u cjelini, Hrvatska se ove godine konačno odlučila uhvatiti u koštac sa svim oblicima nepoštivanja prava radnika, te još oštrije kažnjavati one koji ne poštuju zakon.
Statistike, naime, pokazuju kako su najčešći oblici kršenja prava radnika zapošljavanje bez ugovora o radu i bez prijave na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, rad na temelju prividnih ugovora, kršenje propisa o radnom vremenu, isplaćivanje plaće ili njezinog dijela 'na ruke', ali i nezakonito zapošljavanje stranaca.
Socijalna neosjetljivost vlasti
Uz aktualne prijepore o izmjenama Zakona o radu, te najave puno radikalnijih mjera protiv Vlade koju smatraju socijalno neosjetljivom, hrvatski sindikati ne propuštaju upozoriti na sve pogubnosti prakse rada 'na crno' i neuplaćivanja doprinosa, kako za same radnike tako i za državu. Posebice to stavljaju u kontekst deficita, koji postoji u sustavima zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.
'U Hrvatskoj se mirovinskim doprinosima trenutno pokriva tek nešto više od polovice izdataka za mirovine i to se koristi kao argument za daljnju privatizaciju mirovinskog sustava. No istina je i to da bi taj deficit bio daleko manji kada ne bi bilo rada 'na crno' i kada bi se iz računice maknule mirovine stečene po posebnim propisima, koje bi trebalo financirati iz općih poreza', ukazuje Darko Šeperić, stručni suradnik za europske integracije i savjetnik za socijalnu politiku u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH).
Smatra i to kako su 'nedovoljni napori države da se zakoni provode u praksi jedan od uzroka stanja javnih financija, potrebe za stalnim zaduživanjem i, kada to više ne ide, rezanjem socijalnih prava'. 'Znatno je lakše stalno pisati nove zakone i tvrditi da se tako provode reforme, umjesto ozbiljno se uhvatiti u koštac s problemom vladavine prava', kaže Šeperić.
Jaz između zakona i provedbe
Za Predraga Bejakovića, znanstvenog savjetnika na Institutu za javne financije, 'neshvatljivo je i nemoguće da netko radi i ne prima plaću u državi u kojoj postoji vladavina prava'. 'To je pokazatelj koliko je država slaba, jer zašto ćete plaćati poreze za nekakvu državu koja ne ostvaruje svoje osnovne zadatke?', pita Bejaković.
Svjestan je da položaj radnika u Hrvatskoj 'sigurno nije dobar', ali ukazuje na 'veliki implementacijski jaz' koji postoji između zakonske zaštite zaposlenosti i njezine primjene u praksi.
'To što imamo jako visoku zaštitu zaposlenja ne znači da se ona poštuje u životu. Svjestan sam važnosti sindikata, no oni se protive minornim promjenama Zakona o radu, jer su one gotovo zanemarive. Puno je bitnije koliko se provodi i poštuje ne samo taj zakon, nego i svi drugi zakoni. To što imamo dobar zakon ništa ne znači. Bitnija je primjena zakona, a tu smo stručnjaci za naći razlog zašto nešto ne uraditi', kritizira Bejaković.
Više o ovoj temi možete pročitati ovdje
