Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović najavila je da će pomilovati Huanita Luksetića, osuđenog na dvije godine zatvora zbog uzgoja kanabisa za medicinske potrebe. Tim povodom tportal je napravio kraći pregled dosadašnjih pomilovanja u njezinu mandatu, a bilo ih je šezdesetak
Uglavnom je riječ o manjim kaznama za kaznena djela krivotvorenja isprava i novca, prijetnji, prijevara, prometnih nesreća, nanošenja tjelesnih ozljeda, krađa, zlouporabe opojnih droga i zloupotrebe u gospodarskom kriminalu. No neka imena izazvala su veliko negodovanje javnosti.
Jedno od pomilovanja koje je izazvalo skandal odnosi se na Leona Sulića, bivšeg vlasnika tvrtke Croatia bus i donatora HDZ-a, koji je 2007. godine osuđen na kaznu od sedam godina zatvora zbog gospodarskog kriminala teškog 15,5 milijuna kuna. Kasnije mu ju Vrhovni sud smanjio kaznu na pet godina, a četiri godine kasnije nepravomoćno je osuđen na dvije godine zatvora jer se raznim malverzacijama na štetu tvrtke domogao stana u vrijednosti višoj od 589 tisuća kuna.
Predsjednica ga je pomilovala 2016. godine od neizdržanog dijela izrečene kazne zatvora u trajanju od godine i 10 mjeseci zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju.
Drugo sporno ime je Danko Seiter, bivši član Uprave Karlovačke banke, koji je isto osuđen zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju. Seiter i još njih devetero proglašeni su krivima 2009. godine zbog zlouporabe položaja i opraštanja kredita poduzetniku Nikoli Hanželu, inače najvećem donatoru predsjedničke kampanje Kolinde Grabar Kitarović. Neodsluženi dio kazne zatvora u trajanju od godinu dana zamijenjen mu je uvjetnom osudom, a razlog je bilo narušavanje zdravlja.
Ipak, najviše negodovanja javnosti izazvalo je pomilovanje Vanje Goldbergera, nekadašnjeg službenika u Saboru i savjetnika u uredu Vladimira Šeksa, koji je u to vrijeme bio savjetnik predsjednice za ustavna i pravna pitanja. Goldberger je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije i pol godine zbog zlouporabe opojnih droga i nedozvoljenog držanja oružja, koja je odlukom predsjednice zamijenjena uvjetnom osudom.
Vladimir Šeks tražio je od Komisije za pomilovanje da predloži predsjednici pomilovanje svojeg savjetnika, što je kasnije rezultiralo raspuštanjem te komisije i ostavkom Šeksa, a on je priznao da je utjecao na Komisiju.
Prošle su tri godine od raspuštanja Komisije, a nova još uvijek nije formirana. Prema zadnjem odgovoru iz Ureda predsjednice, koji je tportal uputio 2017. godine, stoji kako Zakon o pomilovanju ne sadrži nikakve rokove za donošenje odluke ni odredbe o Komisiji za pomilovanje. Također naglašavaju kako predsjednica može donijeti odluku o pomilovanjima i bez Komisije.
Zakon o pomilovanju
Prema Zakonu o pomilovanju, predsjednik Republike Hrvatske daje pomilovanja osuđenim osobama za kaznenopravne sankcije koje su izrečene od sudova u Republici Hrvatskoj ili koje se izvršavaju u Republici Hrvatskoj te za njihove pravne posljedice.
Pomilovanjem se daje potpuni ili djelomični oprost od izvršenja kazne, zamjenjuje se izrečena kazna blažom kaznom ili se primjenjuje uvjetna osuda, daje se prijevremena rehabilitacija, ukida se ili određuje kraće trajanje pravne posljedice osude, sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti ili protjerivanje stranca iz zemlje.
Kako bi osoba mogla dobiti pomilovanje, mora poslati molbu Ministarstvu pravosuđa, a ono je onda dostavlja predsjedniku sa svim izvješćima i podacima relevantnim za odluku.
Iako je riječ o manjim kaznama, najviše dvije do tri godine zatvora, predsjednica je pomilovala i Miroslava Čolovića, osuđenog na zatvor od 13 godina i jednog mjeseca zbog krađe, teške krađe, razbojništva, oduzimanja tuđe pokretne stvari, prijevare i krivotvorenja isprava. Kazna mu je umanjena za šest mjeseci. Čolović je bio i na popisu za pomilovanje 2010. godine, ali tadašnji predsjednik Stjepan Mesić nije prihvatio njegovu molbu.
Podsjetimo, predsjednica je najavila kako će pomilovati Huanita Luksetića, osuđenog na dvije godine zatvora zbog uzgoja kanabisa za medicinske potrebe, jer smatra da je njegovo zdravlje od nemjerljive važnosti u cijelom tom slučaju.
Županijski sud u Osijeku i Općinski sud u Rijeci donijeli su istu presudu prema kojoj se Luksetića osuđuje za kazneno djelo uzgoja indijske konoplje u krugu obiteljske kuće za proizvodnju i prodaju marihuane iako se on branio tvrdeći kako je uzgajao konoplju isključivo zbog svojeg zdravlja jer boluje od multiple skleroze.