Needle spiking, zastrašujući čin ubrizgavanja droge iglom u noćnom izlasku, fenomen je koji se ujesen prošle godine pojavio u Velikoj Britaniji te se u međuvremenu proširio na nekoliko zemalja. Tisuće je prijavljenih slučajeva, a u gotovo svima nije pronađena ilegalna supstancija u tijelu žrtve nakon prijavljenog incidenta. Mnoge žene diljem Europe zbog straha sada izbjegavaju izlaske. U Velikoj Britaniji je ta tema čak ušla u saborsku raspravu, a u Nizozemskoj je u srpnju prvi put zbog needle spikinga osuđen muškarac na pet mjeseci zatvora
Needle spiking, nova i puno opasnija alternativa podmetanju droge u piće, društveni je fenomen koji podrazumijeva navodne ubode injekcijom uz ubrizgavanje štetnih supstancija u noćnim klubovima bez pristanka druge osobe. Žrtve koje su većinom žene i tinejdžeri izašli bi s prijateljima u noćni klub i, unatoč tome što nisu konzumirali velike količine alkohola ni druge supstancije, osjetili bi vrtoglavicu, imali poteškoće pri hodanju, probleme s ravnotežom, osjećaj mučnine, povraćanje, zamagljen vid, osjećaj dezorijentiranosti, amneziju ili slične simptome. Otišli bi u bolnicu te sutradan na tijelu otkrili točkicu ili modricu za koju su pretpostavili da je mjesto uboda.
Prvi slučajevi needle spikinga pojavili su se u Velikoj Britaniji i Irskoj ujesen prošle godine, a tijekom ove godine zabilježene su stotine slučajeva i u Francuskoj, Škotskoj, Belgiji, Švicarskoj i Njemačkoj. Posljednja država u kojoj su se pojavili slučajevi misterioznih uboda iglom je Španjolska, u kojoj policija od početka kolovoza istražuje njih pedesetak.
Prema podacima britanske policije, samo od rujna 2021. do siječnja 2022. prijavljena su ukupno 1382 incidenta. Nekoliko muškaraca je i privedeno, ali nijednom nije dokazana krivnja.
Zabilježeni su i slučajevi u kojima je žrtva ubodena prljavom iglom, ali joj nije ubrizgana nijedna psihoaktivna tvar. Britanke zbog rastućeg broja slučajeva koncem godine pokrenule su online peticiju, koju je potpisalo preko 170.000 ljudi, apelirajući na vladajuće da uvedu obaveznu kontrolu gostiju prilikom ulaska u noćne klubove na razini cijele države. Tema je ušla u saborsku raspravu te je odlučeno da (još) nema potrebe za takvim zakonskim promjenama.
Posljednjih mjeseci francuska policija obradila je 400 slučajeva i u skoro svima toksikološki nalazi žrtava nisu pokazali prisutnost štetnih tvari. Ipak, u Nizozemskoj je u srpnju ove godine službeno potvrđen prvi slučaj u kojem je 31-godišnjak osuđen na pet mjeseci zatvora. Očevidac je vidio kako osuđeni muškarac ubada djevojku u bedro, nakon čega su kod njega pronašli nekoliko injekcija heroina i kokaina. I u ovom slučaju žrtva nije osjetila ubod.
Zoe Zanias, pjevačica benda Linea Aspera, sama je, kako navodi, bila žrtva needle spikinga u svjetski poznatom njemačkom klubu Berghainu u Berlinu koncem svibnja. Imala je probleme s disanjem i kolabirala je. Na njezinim objavama na društvenim mrežama bezbroj je komentara u kojima ljudi navode slična iskustva.
Ultratanke igle lako dostupne na internetu, neke supstancije jako brzo izađu iz tijela
Na ovu temu razgovarali smo s pročelnikom Zavoda za dualne poremećaje Klinike za psihijatriju Vrapče Ivanom Ćelićem, dr. med., spec. psihijatrije – adiktologom. On objašnjava da supstancija ubrizgana iglom može brzo djelovati jedino u slučaju intravenske primjene, što je u ambijentu noćnog kluba gotovo nemoguća misija. Ipak, intramuskularno ubrizgavanje u ovim okolnostima jest moguće, ali izaziva sporiji i manje predvidiv početak djelovanja.
'Moguće je da se uporabom manje igle, posebice u velikoj gužvi u kafiću, ne osjeti ubod, ali je zato potrebno puno više vremena da bi se ubrizgala neka supstanca. Postoje ultratanke igle, koje su i lako dostupne na internetu, dok se i u našim ljekarnama mogu nabaviti inzulinske šprice od 0,3 ml do 1 ml u kojima može biti sasvim dovoljno droge koja bi mogla ozbiljno utjecati na ponašanje neke osobe, osobito ako nema nikakvo iskustva uzimanja droga', kaže Ćelić.
Od droga koje se na ovaj način zloupotrebljavaju na prvom mjestu je istaknuo tzv. droge za silovanje poput GHB-a, koji je u tekućem obliku, ili hipnotika rufija (flunitrazepama), tablete koja se relativno brzo i jednostavno otapa u tekućini. Najveći problem kod ovih dviju supstancija jest što se već nakon 12 sati eliminiraju iz organizma te nisu sastavni dio klasičnih testera na droge. Da bi se detektirale, potrebne su neke visokosofisticirane metode poput tekućinske ili plinske kromatografije, a koje su dostupne u velikim bolnicama, poput kliničkih bolničkih centara.
Druga su skupina, objašnjava Ćelić, ilegalne droge koje se i inače intravenski zlorabe, poput heroina, kokaina i metamfetamina, koje se kemijskom analizom mogu utvrditi i pet do sedam dana nakon primjene. S obzirom na to kakve simptome imaju žrtve uboda iglom, pretpostavlja se da je riječ o drogama za silovanje.
'Tri najčešće droge za silovanje su rohypnol, GHB i ketamin. Osobe koje uzmu rohypnol postaju pospane, konfuzne i zaboravne, a mogu osjećati slabost, otežano disanje i nestabilnost na nogama. Već prije spomenuti GHB, koji dolazi u tekućem obliku, može biti osobito poguban ako se miješa s alkoholom. Osoba počne povraćati, dođe do usporenja rada srca i otežanog disanja', kaže Ćelić i dodaje da u većim koncentracijama može biti i fatalan.
Ketamin pak iskrivljuje percepciju vida i zvuka i čini da se osoba osjeća odvojeno od svoje okoline i sebe. Ćelić upozorava da je važno imati na umu da sve ove droge ljude čine ranjivima na način da narušavaju njihovu prosudbu, skraćuju vrijeme reakcije i zamagljuju njihovo razmišljanje.
Oprezno s moralnom panikom
Zbog fenomena needle spikinga sve je više mladih žena koje strahuju da bi noćni izlazak za njih mogao završiti kobno. Osim konzumiranja droga bez pristanka, pljačke ili seksualne traume koje se uopće ne sjećaju, postoji još jedna opravdana bojazan - to da je igla moguće zaražena HIV-om ili hepatitisom. Zbog svega toga mnoge žene izbjegavaju noćne izlaske. S obzirom na to da većina slučajeva naposljetku nije dokazana, mnogi stručnjaci govore i o svojevrsnoj moralnoj panici, odnosno društvenom fenomenu u kojem se u nekom društvu na temelju nekoliko izoliranih, preuveličanih ili na senzacionalističkih način protumačenih incidenata stvorilo ili nastoji stvoriti uvjerenje da mu prijeti smrtna opasnost.
'Neki tvrde da je fenomen 'bockanja iglom' bio prisutan od početka 20. stoljeća, kada se žene zastrašivalo da ne idu u kino. Tada su takve informacije bile objavljivane u tiskanim medijima, a danas se brzinom svjetlosti objavljuju na različitim društvenim platformama', napominje Ćelić, ali pritom naglašava da je zbog toliko prijavljenih slučajeva nužan ozbiljan pristup temi, bez širenja masovne histerije.
Prema saznanjima ovog specijalista psihijatrije, u Hrvatskoj zasad nije zabilježen nijedan slučaj, za razliku od podmetanja droga u piće radi seksualnog iskorištavanja.