Je li moguće da se Jevgeniju Prigožinu ostvari želja i da preuzme potpun nadzor nad ruskim vojnim sektorom i ministarstvom obrane, kao što je u svojoj analizi u ponedjeljak napisao Institut za ratne studije, ističući da je to njegov cilj. Božo Kovačević kaže da je Rusija u stanju u kojem je sve moguće.

'Prigožin je čovjek iz bližeg Putinova kruga, ali nije dio formalnih državnih struktura. Već sama činjenica da je uloga grupe Wagner tako velika u ratu u Ukrajini govori da ruska vojska ne funkcionira. Eventualni angažman Prigožina u državnoj službi, ministarstvu obrane, izazvao bi otpor jer ionako postoji napetost između vojske i Wagnera', smatra Kovačević.

U čemu je problem? Grupa Wagner od ministarstva obrane dobiva sve što joj je potrebno i dobro je opremljena, za razliku od regularne vojske kojoj nedostaju i najosnovnije potrepštine, objasnio je. Katkad im nedostaje hrane, katkad uniforme, a logistika je općenito loša. Vjeruje da bi animozitet regularne vojske prema skupini Wagner i instaliranje Prigožina u ministarstvo obrane rezultirali produbljivanjem tih sukoba.

A Prigožin ni na terenu nije ostvario ono što je obećao - Bahmut je još uvijek izvan dosega, a vagnerovci su ušli tek u rudarski gradić Soledar. Kovačević kaže da to treba sagledati kao općenitu nesposobnost Rusije da ostvari svoje političke ciljeve. Mišljenja je da su ti ciljevi preambiciozni i nerealni s obzirom na položaj Rusije u sustavu međunarodnih odnosa.

'Na koncu konca, jedini argument koji Rusija ima za svoje zahtjeve da joj se prizna status globalne sile je činjenica da raspolaže nuklearnim oružjem. Ni po kojem drugom kriteriju Rusija ne spada u tu kategoriju država. S obzirom na to da je izvela invaziju na Ukrajinu u veljači prošle godine, prekoračila je sve crvene crte. Do sada je Zapad smišljao diplomatske načine, a katkad i otvoreno varao Rusiju, ne bi li joj pokazao gdje joj je mjesto', kaže nam bivši diplomat i političar.

Rusija se ne miri s redefiniranjem svog međunarodnog položaja, poduzela je vojnu avanturu i, kako kaže naš sugovornik, jedini način da se rusko vodstvo urazumi je da ruska vojska doživi poraz na bojnom polju.

'To je sada prilično jasna pozicija Zapada', dometnuo je.

No koliko je uopće čvrsta pozicija ruskog predsjednika Vladimira Putina 11 mjeseci nakon početka invazije na Ukrajinu? Nije to više onaj isti nedodirljivi vladar kao prije. Tko bi ga i na koji način uopće mogao smijeniti? Jasno je da putem izbora to nije moguće.

'U Rusiji nema jasno profiliranih opozicijskih lidera. Putinova je vlast 20 godina uporno radila na onemogućavanju artikulacije bilo kakve opozicijske politike. Ako bi i došlo do promjena, to bi mogao biti samo rezultat nekog udara unutar tih struktura vlasti', argumentira Kovačević te dodaje da je teško reći tko bi mogao biti organizator toga.

Sada se Rusija umnogome oslanja na vojsku i obećano je da će joj na raspolaganju biti neograničeni financijski resursi. 'To znači da će vojska postati moćnija nego što je bila, ali na osnovi javno dostupnih podataka nije moguće predvidjeti što bi se moglo dogoditi u Rusiji ni kad bi Putin mogao otići s vlasti', navodi stručnjak.

Koji su mogući scenariji za Putinov odlazak? Bivši političar i diplomat smatra da je takav razvoj situacije moguć samo iz unutrašnjeg kruga, jer svima dugima do sada je bilo onemogućeno bilo kakvo normalno djelovanje.

'Teorijski postoji i druga mogućnost - budući da je desetljećima onemogućavano djelovanje bilo kakve opozicije, sva opozicijska djelatnost odvija se u podzemlju i u takvim okolnostima moguća je jedino revolucija. No koja bi to snaga bila u Rusiji, teško je pretpostaviti', poručuje.

Objasnio je da je Putin svoju vlast zasnivao na prešutnom dogovoru s ruskom srednjom klasom, što čini nekoliko desetaka milijuna ljudi. Dok je njima dobro, spremni su tolerirati sve njegove vanjskopolitičke avanture. Sada je cijena tih avantura postala prevelika, kaže, i zato možemo očekivati da će društveni sloj koji je bio osnova podrške režimu uskratiti mu potporu jer posljedice rata osjetit će ponajprije oni.

'Neće više imati mogućnost za zaradu kao dosad, neki od njih morat će ići u vojsku, što ne žele, i sve teže će im biti putovati u inozemstvo, u kojem su donedavno bili cijenjeni gosti, a sada će biti diskriminirani gosti', poručuje Kovačević.

I kad bi došlo do smjene Putina, ne bi to bilo ono što se očekuje na Zapadu - vjerojatno bi došao netko gori od njega, Nikolaj Patrušev ili netko sličan, smatraju neki analitičari.

Kovačević kaže da je Patrušev blijeda Putinova sjena i njegov vjerni pratilac. Znamo da je Patrušev, kad je Putin postao premijer 1999. godine, zamijenio ga na mjestu direktora FSB-a. 'Patrušev je dio Putinove pratnje iz Sankt Peterburga i sve što je postigao, postigao je zahvaljujući Putinu. Nisam siguran da Patrušev kao sadašnji tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost ima takav utjecaj, no ništa nije isključeno', navodi.

Kovačević smatra da će, ako ode, Putin otići zbog toga što nije uspio u ostvarivanju deklariranih vanjskopolitičkih ciljeva, a tko god da ga zamijeni, imat će manju moć nego što ju je Putin imao dosad.

'Kad ruska politička elita osvijesti da je izgubila u Ukrajini, tada će kazna za Putina biti smjena, kazna zbog neuspjeha, ali to ne znači da će onaj koji ga naslijedi, tko god bio, moći ostvariti te ciljeve', zaključio je.