Zvijezda financijera Wagnera Jevgenija Prigožina počela je padati nakon mjeseci strelovitog uspona zato što nije ispunio obećanja o zauzimanju Bahmuta vlastitim snagama, navode stručnjaci iz Instituta za ratne studije (ISW)
Putin se vjerojatno okrenuo Prigožinu i njegovom navodnom savezniku, brutalnom generalu ruske vojske Sergeju Surovikinu, zvanom general Armagedon, kako bi nastavio s ratnim naporima da osvoje Ukrajinu i slome volju te zemlje i njenih zapadnih podupiratelja da nastave rat nakon što je konvencionalna vojska pretrpjela katastrofalne neuspjehe, a bilo je malo nade da se što značajnije može promijeniti u jesen i ranu zimu 2022. godine.
Očito je Putin tada odlučio dati priliku Prigožinu i Surovikinu da pokažu što mogu učiniti s mobiliziranim zarobljenicima s jedne strane te brutalnom zračnom kampanjom protiv ukrajinske civilne infrastrukture s druge strane, navodi se u izvještaju ISW-a.
Oba su pokušaja propala jer su Prigožinovi napori za zauzimanje Bahmuta doživjeli klimaks bez rezultata, a Surovikinova zračna kampanja postigla je tek nešto više od pukog nanošenja patnje ukrajinskim civilima, pritom trošeći većinu preostalih ruskih zaliha preciznih projektila.
vezane vijesti
Čini se da je Prigožin vjerovao dok je doživljavao zvjezdani uspon da može izazvati Valerija Gerasimova, načelnika glavnog stožera ruske vojske, pa čak i Sergeja Šojgua, ministra obrane, i preuzeti kontrolu nad ruskim vojnim poslovima. Sada se čini da su te nade bile varljive. Putin se možda osjećao ugroženim Prigožinovim usponom i netaktičnim samopotvrđivanjem.
U ISW-u smatraju da je Putin odlučio odustati od oslanjanja na Prigožina i njegove neregularne snage te se ponovno pouzdati u Gerasimova, Šojgua i konvencionalnu rusku vojsku.
Početkom prosinca Putin je počeo recentralizirati kontrolu nad ratnim naporima pod rusko ministarstvo obrane. Ukrajinski i odabrani dužnosnici Kremlja također su izvijestili da se priprema pokrenuti drugi val mobilizacije pričuve kako bi proširio ruske oružane snage...
Takve reforme i imenovanja označavaju značajan zaokret u naporima Kremlja da rekonstruira svoju konvencionalnu vojsku i smanji upotrebu neregularnih formacija na prvim crtama.
Putinova odluka da se usredotoči i osloni na konvencionalne ruske snage marginalizira Prigožinovu paravojsku iako ta frakcija nastavlja doprinositi ruskim ratnim naporima u Ukrajini. Putin se vjerojatno obratio Prigožinovim neregularnim snagama kako bi prebrodio razdoblje nakon kulminacije neuspjeha ruske konvencionalne vojske nepromišljenim i skupim zauzimanjem Sjeverodonecka i Lisičanska.
Prigožin je vjerojatno zamišljao da će mu njegovi napori u Ukrajini nastaviti davati vojnu i političku moć u Rusiji. Prigožinovo zapovjedništvo nad borbama za Bahmut i blizina Putinu vjerojatno su mu dali lažni osjećaj da može iskoristiti pobjedu u Bahmutu, u pozadini vojnih neuspjeha ruskog ministarstva obrane, kao alat za pregovaranje za vlastite komercijalne ciljeve - legalizaciju plaćeničkih aktivnosti Wagner grupe u Rusiji, širenje njegove političke moći unutar Kremlja ili čak smjenjivanje Šojguovih ovlasti.
Putin nikada nije u potpunosti popustio Prigožinovim preporukama ili zahtjevima tijekom ovog prijelaznog razdoblja i vjerojatno je uvijek planirao vratiti ga na njegovo mjesto nakon što se ruska konvencionalna vojska dovoljno poboljša da podnese teret nastavka rata.
Putinovo okretanje Prigožinu ima pozitivne i negativne implikacije na rusku vojnu kampanju u Ukrajini. On sada marginalizira te se distancira od grupe plaćenika koju je teško kontrolirati i koja se sastoji uglavnom od nediscipliniranih osuđenika kojima se zapovijeda na najbrutalniji način.
Marginalizacija ljudi poput Prigožina, koji je dao pogubiti ljude maljevima i okolo ih dijeli kao dar, dobra je stvar.
Povratak utjecaja profesionalnih vojnih časnika vjerojatno sugerira smanjenu vjerojatnost da će Putin popustiti pred luđim zahtjevima krajnje desne proratne frakcije, a što bi moglo smanjiti ionako malu vjerojatnost pojave neke iracionalne ruske eskalacije.
Ali ponovna pojava profesionalne ruske vojske također je zabrinjavajuća, jer Prigožin nikada ne bi mogao uspostaviti moćan i održiv nacionalni vojni aparat.
No nikada nije dobro imati ljude poput Prigožina u blizini centra moći, tako da je pozitivna svaka naznaka da ga se povlači.
Prigožin ipak još nije otišao i vjerojatno neće trajno napustiti Putinov krug. A mogao bi ponovno ustati ako Gerasimov i njegovi prijatelji još jednom iznevjere predsjednika. No Prigožin je sada očito sve više istrošena snaga u najužim krugovima Kremlja, i to je dobro.
