Milanović je od početka invazije Rusije na Ukrajinu u veljači 2022. godine često bio zvijezda ruskih medija, a oni se često hvataju za svaku slamčicu da ukažu na napukline u zajedničkom stavu Zapada prema Kremlju.

Hrvatski predsjednik, ako i nije proruski igrač, svakako ga se ne može nazvati prijateljem Ukrajine. Osnovna poruka koju šalje je da se naša zemlja treba držati što dalje od toga rata i što manje miješati u njega, bez obzira na članstvo u NATO-u i Europskoj uniji. Naglašavao je da je Rusija nuklearna sila koju se ne može pobijediti na konvencionalan način.

Posebno za NATO mu je argument da Ukrajina nije članica te organizacije, kao takva nije hrvatski saveznik i posljedično nikakve obaveze prema Kijevu ne postoje. S Volodimirom Zelenskim nije se nijednom susreo od početka rata, a kada su ga recimo poslije sastanka članica NATO-a u Litvi u ljeto prošle godine pitali je li razgovarao s ukrajinskim predsjednikom, koji mu je također prisustvovao, odgovorio je protupitanjem: 'O čemu da razgovaram?'

Ukrajine se dotaknuo i na Facebooku u srijedu napisavši da su vremena vrlo opasna te da iz njih moramo izaći normalni i neoštećeni.

'Učinit ću sve da Hrvatsku zadržim što je moguće dalje od rata u Ukrajini i od bilo kojeg drugog rata. Naivan nisam, borbenosti u životu mi ne nedostaje, ali znam što mogu i što možemo te znam što ne možemo i nećemo', napisao je hrvatski predsjednik. Ako bi postao hrvatskim premijerom, kako najavljuje, Hrvatska bi se svrstala uz Mađarsku i Slovačku, države koje vode lideri neskloni Kijevu - Viktor Orban i Robert Fico.

Plenkovićeve prozivke

Za razliku od Milanovića, predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković žestoki je pobornik Ukrajine. Plenkovićeva simpatija prema toj državi datira još iz vremena u kojem je bio predsjednik parlamentarnog izaslanstva EU-a za Ukrajinu. Svoju odanost kao šef hrvatske Vlade iskazao je slanjem pomoći toj zemlji, a kanio je i dopustiti obuku ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj, što je stopirao upravo Milanović. Potom ju je pokušao provući kroz Sabor, ali nije uspio sakupiti dvotrećinsku većinu u njemu. Poraz je Plenković iskoristio, i od tada to neprestano čini, da prozove oporbu za simpatije prema Vladimiru Putinu i Rusiji. Protiv obuke Ukrajinaca u Hrvatskoj tada je glasao Domovinski pokret, s iznimkom Zlatka Hasanbegovića, dok Most, SDP i Možemo uopće nisu pristupili glasanju.

U intervjuu za HRT prije dva tjedna Plenković je naglasio da je Europska unija donijela stratešku odluku po pitanju pomoći Ukrajini - 50 milijardi eura za četiri godine - tako da uopće normalno funkcionira kao država.

'Imate Vladu koja godinama šalje vojnu pomoć, imali ste predsjednika i 54 opozicijska zastupnika koji su se manje-više okupili sada, koji su bili protiv toga i to treba jasno reći, dakle nisu htjeli pomoć žrtvi i to benignim participiranjem Hrvatske u misiji vojne pomoći Ukrajini, koja je uključivala par časnika u stožeru te misije, nekoliko naših časnika trenera, vojnika koji obučavaju Ukrajince i možda su ti neki Ukrajinci trebali doći. Čak ni to nisu htjeli napraviti, mahom iz nedostatka solidarnosti prema Ukrajincima ili pak zbog nekakvog političkog nastojanja da HDZ-ova vlada s partnerima nešto ne donese', kritizirao je Plenković političke protivnike.

Bez obzira na to što HDZ nedvosmisleno slijedi Plenkovića i Vlada snažno podupire Ukrajinu, zamjeraju im se neki grijesi iz prošlosti. Nino Raspudić im je prije koji dan poručio, odgovarajući na kritike na svoj račun, da je 'Grlić Radman mjesec dana prije agresije na Ukrajinu u Moskvi govorio o toploj Lavrovljevoj duši, a Kolinda se mokra grlila s Putinom četiri godine nakon što je Rusija anektirala Krim'.

Sve relevantne hrvatske stranke osudile su rusku invaziju na Ukrajinu odmah nakon njenog početka 24. veljače 2022. godine. Hrvatski sabor je već drugi dan od upada ruskih snaga u tu državu većinom od 133 glasa za, uz jednog suzdržanog zastupnika, usvojio Deklaraciju o Ukrajini, kojom najoštrije osuđuje ničim izazvanu agresiju Rusije na njen suverenitet, teritorijalni integritet i neovisnost. Suzdržana je bila Katarina Peović iz Radničke fronte.

SDP, Most, Možemo, Domovinski pokret...

Dakle, poput drugih relevantnih hrvatskih stranaka, SDP je stao uz Ukrajinu. S time da se predsjednik SDP-a Peđa Grbin morao suočavati i s pitanjima da komentira proruske stavove Milanovića, kojeg se nerazdvojno povezuje sa SDP-om kao njegova dugogodišnjeg čelnika, a kojemu prema najnovijem razvoju događaja, čini se, samo privremeno čuva stolicu.

Grbin je isticao da je Rusija napala Ukrajinu kao što je Srbija svojedobno napala Hrvatsku, a na pitanja o Milanoviću nije volio odgovarati. U jednom od posljednjih važnijih istupa o Ukrajini, Grbin se krajem veljače usprotivio opciji da hrvatski vojnici idu ratovati u Ukrajinu nakon što je francuski predsjednik Emmanuel Macron najavio tu mogućnost.

'Vojna pomoć, u smislu naoružanja, da, ali da šaljemo naše ljude da tamo ginu, apsolutno ne i treba jasno reći da je to potpuno neprihvatljivo', poručio je Grbin.

Most je već na svojim službenim stranicama objavio izborni program. Na 61 stranici gustog teksta nadugo i naširoko bave se raznim temama, ali nijednom riječju ne spominju jednu od najvećih svjetskih kriza - rat u Ukrajini - što dovoljno govori o tome koliko im je stalo ili bitno to pitanje. Generalno osuđuju rusku invaziju na Ukrajinu, ali fokus im je na implikacijama na Hrvatsku. Nikola Grmoja već je na samom početku ruske agresije upozoravao da se možemo osloniti samo na zapadne zemlje. 'Hrvatska treba ulagati u vojsku i ratno zrakoplovstvo. Ne možemo se osloniti na izvore energenata iz samo jednog izvora', istaknuo je u veljači 2022. zastupnik Mosta.

Kandidat Mosta za premijera Grmoja više se ratom u Ukrajini bavio praćenjem toka novca, što im je inače jedna od glavnih preokupacija. U javnost je plasirao priču o sumnjivoj nabavi granata preko tvrtke registrirane u Hrvatskoj, pritom optuživši neke poznate poduzetnike, a potom je tvrdio da mu se prijetilo zbog toga.

Platforma Možemo također je izbjegla glasanje i raspravu o ukrajinskim vojnicima u Hrvatskoj. Tada su u Sabor uputili prijedlog da Hrvatska treba doprinijeti u onim područjima u kojima ima specifična iskustva u odnosu na druge zemlje: u razminiranju, pružanju medicinskih znanja vezanih za kontekst ratnih i postratnih djelovanja, osiguranju i zaštiti osoba i vlasništva na oslobođenim područjima, pravovremenom i adekvatnom osiguravanju mjesta ratnih zločina, obuci vezanoj za međunarodno humanitarno pravo, ljudska prava i zaštitu civila (posebno žrtava rodno uvjetovanog nasilja) te jačanju kapaciteta Ukrajine u kibernetičkoj sigurnosti.

Stav Možemo od početka agresije Rusije na Ukrajinu je da se Hrvatska treba solidarizirati s Ukrajinom i Ukrajincima te im pomoći unutar svojih mogućnosti i kapaciteta.

U Domovinskom pokretu nisu pak pretjerano zainteresirani za rat u Ukrajini. Stav bi im se mogao podvući pod nazivnik da optužuju Plenkovića zbog toga što u turbulentnim vremenima više vodi brigu o Ukrajini nego o vlastitoj državi i narodu.

Penava je ne jednom prilikom poručio da mu je žao što 'tema Ukrajine zasjenjuje i dominira nad puno važnijim temama' za Hrvatsku. Smatra da 'čelne pozicije u ovoj državi zauzimaju ljudi koji tim pozicijama nisu dorasli'. Ali su, recimo, na platformi rata u Ukrajini objeručke prihvatili ideju o povratku vojnog roka.

'Ne promoviramo militantnu politiku, nego domoljubni, domovinski duh. No ne živimo više u onom svijetu otprije pet godina. Rusija je napala Ukrajinu. Svi će uvoditi vojni rok i pripremaju se za rat. Mislim da moramo biti spremni jer smo okruženi susjedima koji su takvi kakvi jesu', kazao je nedavno drugi čovjek stranke Mario Radić.