Sudeći prema tradicionalnom izboru magazina Time, svijet se nakon 2010. i virtualne stvarnosti, u 2011. vratio u 'stvarnu' stvarnost. I dok je Timeova osoba 2010. godine bio osnivač Facebooka Mark Zuckerberg, a vrlo je blizu bio i internetski aktivist Julian Assange, godinu dana poslije to je postao anonimni prosvjednik. Ogorčen, borben, često krvav.

Od buntovnika u zemljama koje je prodrmalo Arapsko proljeće preko nezadovoljnika u Grčkoj Španjolskoj do zagovornika političkih i ekonomskih promjena u srcu New Yorka i Moskve. Čak je i inače prosvjednički inertna Hrvatska tom izboru dala vlastiti obol kratkotrajnim marševima i okupljanjima. Koga će Time proglasiti osobom godine 201.? Zapravo, po čemu ćemo pamtiti godinu koja upravo počinje?

Nedovršena priča

Iz sadašnje se perspektive 2011. čini nedovršenom pričom. Stoga i prosvjednici i dalje imaju razloga za nezadovoljstvo. Arapsko proljeće kojim su (ne)očekivano kronološki i započele demonstracije diljem svijeta sve je samo ne dovršen proces. Osobito zahtjevi za demokratizacijom u najvećim arapskim zemljama.

Jug prezadužene Europske unije kojemu će se uskoro pridružiti i Hrvatska u vjerojatno najtežem mogućem trenutku, čekaju ili teški rezovi ili teški lomovi. A nekoć suprotstavljene supersile u novoj godini biraju nove-stare predsjednike suočene s mogućnošću da iz zasad neartikulirane oporbe izrastu pravi izazivači. Svim je tim prosvjedima zajedničko da funkcionirajuću demokraciju 21. stoljeća više ne zadovoljava samo jamčenje koliko-toliko slobodnih i poštenih izbora.

Izbori se u rukama nemalog broja obnašatelja vlasti i uzurpatora pri vlasti često pretvaraju u bianco mandat koji u političkom, ekonomskom i društvenom smislu u potpunosti zanemaruje stvarne životne potrebe onih koji imaju pravo izbora. Iako su zahtjevi prosvjednika u Kairu, Madridu, New Yorku i Moskvi u mnogo čemu posve različiti, zajedničko im je da ih postavljaju oni koji se nalaze u najvećem raskoraku između onoga što trebaju i onoga što mogu.

Niska očekivanja

Taj će jaz obilježiti i 2012. godinu, a produbiti bi ga mogla, ciljano ili ne, poneka rasjeklina u međudržavnim odnosima, poglavito na najtrusnijim područjima. Bliski istok je u tom smislu dvostruko trusan teritorij, unutar pojedinih država i među njima, a ni istok i jugoistok Azije s personalnim i faktičnim promjenama vlasti u Sjevernoj Koreji Kini Mianmaru i na Tajvanu neće biti odveć statični.

U takvoj konstelaciji snaga i protagonista svijet u 2012. dobiva 2011. na kvadrat. Pretpostavljena kakofonija zbivanja grupirat će se oko tri teme: politike, ekonomije i sigurnosti. U sva su tri scenarija očekivanja toliko nisko da svaki pomak naviše može predstavljati ugodno iznenađenje. No, hoće li ih uopće biti?

IZBORI U 2012: Najvažniji sljedeći izbori u svijetu održavaju se 6. studenoga 2012. To su, naravno, američki predsjednički izbori (i istodobno izbori za Predstavnički dom Kongresa SAD-a) na kojima Barack Obama dokazuje koliko je ostvario od vlastite pobjedničke krilatice iz 2008. 'Yes, We Can'. Neće mu biti nimalo lako. Osobito okupe li se republikanci oko relativno suvislog kandidata koji neće rastjerati birače centra. Obamina pobjeda (ili pobjeda njegova suparnika) mogla bi puno više utjecati na 2013. nego što će blokirajuća kampanja i sve oko nje utjecati na 2012.

Rezultati ruskih i francuskih predsjedničkih izbora u ožujku i travnju dat će odgovor na pitanje kakav tip vodstva danas odlikuje Europu 'od Atlantika do Urala'. I ima li takvo vodstvo alternativu. U institucijama ili na ulici.

Za Hrvatsku će biti važni i izbori u Srbiji koji bi nakon dvanaest godina kombiniranja raznih postmiloševićevskih opcija na vlast mogli dovesti postšešeljevce Tomislava Nikolića. U svakom će slučaju novolegitimirana vlast u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji dati čistu situaciju.

SUKOBI U 2012: Arapsko proljeće koje je u različitom intenzitetu usijalo situacije od Maroka do Bahreina granut će još jednom u 2012. Ovaj put oko ishoda izbora i konstituiranja vlasti u Egiptu i Libiji, a najviše oko pokušaja da se i Sirija približi egipatskom ili libijskom ishodu događaja.

Najviše brine mogućnost izbijanja sukoba između potencijalnih regionalnih nuklearnih sila Izraela i Irana, osobito jer obje zemlje uskoro čekaju novi izbori, što utječe na koheziju trenutačne vlasti: Likudove koalicije u Izraelu i konzervativaca u Iranu.

Nešto slično Arapskom proljeću može se pojaviti u nizu zemalja subsaharske Afrike, nedvojbeno najtežem mjestu na život na svijetu koje već desetljećima, podalje od pravog interesa međunarodne zajednice, muče ratovi, autokracije i zastrašujuće socijalno-zdravstveno stanje.

Nova kolektivna vlast u Sjevernoj Koreji predvođena 'izvrsnim vođom' najveća je pak nepoznanica na Dalekom istoku koju će u prvom redu kontrolirati Kina.

Na 'Najbližem istoku' Kosovo će i dalje biti čvorna točka konflikta, pri čemu bi moguća nova, desnija vlast u Beogradu mogla odigrati završni potez. Kakav, ovisit će isključivo o njoj.

GLOBALIZACIJA U 2012: Do prije deset-petnaest godina slabo utjecajni Kina, Indija, Brazil, Turska i Južnoafrička Republika danas su prvorazredni globalni i/ili kontinentalni igrači. To će još više doći do izražaja u 2012. godini. U kineskoj godini zmaja pretpostavljeni novi kineski čelnik Xi Jinping trebat će potvrditi da je zemlja nepovratno postala pravi svjetski politički i ekonomski zmaj. To ne znači samo upravljanje vlastitom silom, nego i upravljanje vlastitim mogućnostima utjecaja na druge. Od komunikacija do zajedničkih vrijednosti.

Upravo će se time baviti Turska u interkontinentalnoj regiji Bliskog istoka i Sjeverne Afrike te južnije Južnoafrička Republika kao najutjecajnija afrička zemlja.

Može li se u tako disperziranoj globalnoj utakmici naći mjesta i za posrnulu Europsku uniju? Može, počnu li se današnji Europljani napokon ponašati u skladu sa svojim mogućnostima. Zato je najvažniji događaj za Europu u 2012. suočavanje s vlastitim potencijalima. I kada su ograničeni, treba ih realizirati. Isto vrijedi i za Hrvatsku koja u siječnju 2012. obilježava dvadeset godina međunarodnog priznanja. Koliko smo mi potencijala iz 1992. realizirali?