Mišljenje pravne službe je bilo da MAN može sudjelovati u natječaju, ali da se odnosi između MORH i Auto Hrvatske trebaju prije toga regulirati.

Eljuga je sudjelovao na dva sastanka Povjerenstva, na jednom pripremnom i jednom redovnom. Na pitanje kako je saznao za pripremni sastanak, Eljuga je odgovorio da se njegov ured nalazi odmah do ureda predsjednika Povjerenstva Milana Sučića kojeg viđa više puta dnevno, pa su se vjerojatno sreli na hodniku kada ga je ovaj obavijestio da će imati pripremni sastanak.

'Što bi bilo da ga niste sreli na hodniku?' upitala je začuđena sutkinja svjedoka, na što je ovaj ogovorio: 'Pa onda bi me nazvao telefonom.' Eljuga je rekao i da mu je bilo čudno što su se, kada je dobio zapisnik na potpis, u njemu nalazili podaci o dva sastanka, ali kako je sve što je on govorio bilo korektno uneseno, na kraju ga je potpisao.

Zanimljiv je bio i dio iskaza svjedoka u kojem je on prepričavao kako je na zadnjem sastanku Povjerenstva došlo do žučne rasprave između predsjednika Milana Sučića i članova Povjerenstva iz tehničkog dijela koji su tražili poništenje natječaja i izdvojena mišljenja. Sam svjedok je također uključio u raspravu o tehničkim karakteristikama vozila koja bi se tražila u natječaja, tj. samo je tražio da se preciznije označi vrsta i tip vozila koji se traži. 'Ako u natječaju napišete da tražite Golf trojku, onda vam to vozilo može isporučiti samo proizvođač tog vozila, čime se u neravnopravan položaj stavljaju ostali proizvođači', rekao je Eljuga.

Svjedok je rekao i da Povjerenstvo nikad nije završilo s radom zbog nesuglasica koje su nastale. 'Nismo znali što dalje', rekao je svjedok.

Prije Eljuge je svjedočio general Slavko Barić, zamjenik načelnika Glavnog stožera RH, koji se na kraju svoga kratkoga iskaza začudio što su ga uopće zvali. On je konstatirao da je nabava nebojnih vojnih vozila bila prioritet za nabavu te godine, ali ništa drugo o tome ne zna pa čak ni je li se u to vrijeme sastao s ministrom Rončevićem.