Kao posljedica degradacije ekosustava koji stanovništvu osiguravaju pitku vodu i hranu, sudjeluju u globalnom ciklusu vode, vodom opskrbljuju druge dijelove prirode i važan su izvor bioraznolikosti, polovica čovječanstva Zemlje suočit će se s problemima povezanima s vodom do 2030. godine.

Bogate zemlje uništavaju rijeke

Studija grupe znanstvenika objavljene u rujnu u časopisu Nature pokazuje da oko 80 posto ljudi na svijetu živi u područjima gdje su rijeke devastirane. 'Rijeke širom svijeta uistinu su u kriznom stanju', kaže Peter B. McIntyre, koautor studije i profesor zoologije na američkom Sveučilištu Wisconsin-Madison.

McIntyre tvdri da su načini devastacije rijeka slični u različitim dijelovima svijeta: širenje industrijske poljoprivrede, razvoj industrijskih postrojenja, prekrajanja riječnih tokova, kemijska zagađenja te zagađenja koja su posljedica pogoršanja kvalitete drugih dijelova okoliša, tla i zraka: 'Zaprepastilo nas je da se neke od najugroženijih svjetskih rijeka nalaze u najrazvijenijim zemljama - SAD-u i Europi.'

Autori studije upozoravaju da se, paradoksalno, na devastacije rijeka u cijelom svijetu troše velika financijska sredstva i resursi, ali investicije se u konačnici ne isplate. 'Sada znamo, financijski je mnogo učinkovitija zaštita rijeka jer nas sanacije koštaju mnogo više. Doslovce je jeftinije zadržati ove ekosustave nego ih uništiti, pa izmišljati inženjerska rješenja', objasnio je koautor studije Charles J. Vörösmarty, stručnjak za globalne vodene resurse sa Sveučilišta u New Yorku. Pozitivan je primjer, navodi, New York gdje je tijekom 80-ih shvaćeno da je jeftinije zaštititi i poboljšati stanje šuma i močvara Catskill i Delaware nego potrošiti šest do osam milijardi dolara na sustav za pročišćavanje otpadnih voda.

Siromašnima nestaju izvori hrane

Zbog pogubnog odnosa prema rijekama, štete će se sve više vidjeti u slatkovodnom ribarstvu i to će u nerazvijenim zemljama imati velike socijalne i zdravstvene posljedice, upozoreno je u petak izvještajem UN-ova programa za okoliš (UNEP) predstavljenim na konferenciji zemalja potpisnica Konvencije o zaštiti bioraznolikosti, 22. listopada u Nagoyi u Japanu. U izvještaju se procjenjuje da se iz rijeka u cijelom svijetu godišnje izlovi preko 30 milijuna tona ribe, a ta hrana u pojedinim dijelovima svijeta ljudima osigurava i do 40 posto potreba za bjelančevinama. Dvije trećine te ribe služi kao hrana stanovništvu u najnerazvijenijim zemljama Azije, četvrtina Africi, a manji dio bogatijima. Slatkovodno ribarstvo osigurava 60 milijuna radnih mjesta, a na više od polovici poslova zaposlena je ženska radna snaga. Takvi podaci, navode u UNEP-u, dokazuju koliko je važno očuvati stabilnost riječnih ekosustava kako bi se spriječila glad u nerazvijenim zemljama.

Međutim, ako se nastavi dosadašnji tempo uništavanja rijeka do 2030. godine, polovica stanovništva suočit će se s velikim problemima, ističe se u drugom UNESCO-ovom izvještaju objavljenom početkom godine. Kao primjer, Globalni pregled o bioraznolikosti (GBO-3), također promoviran na konferenciji u Nagoyi, tvrdi da je do 1985. godine u Europi i Sjevernoj Americi isušeno između 56 i 65 posto kopnenih vodenih sustava koji su bili pogodni za intenzivnu poljoprivredu. U sjevernoj Grčkoj od 1930. godine, u samo sedamdeset godina, isušeno je dvije trećina močvara, a u Španjolskoj 60 posto tih ekosustava važnih za pročišćavanje vode, obranu od poplava, navodnjavanje, ribarstvo, očuvanje bioraznolikosti, razvoj turizma.

Hrvatska ne uči na globalnim greškama

Zbog vlastitih pogrešaka Europska unija u Okvirnu direktivu o vodama (WFD) unijela je pravilo 'više prostora rijekama', koje nastoji provesti takvo upravljanje koje će postupno povratiti prirodne vodotokove. Međutim, stručni tim njemačkog Ministarstva okoliša nakon dvogodišnjeg istraživanja od 2007. do 2009. godine izvijestio je da provedbu te direktive u Hrvatskoj ometaju institucije kojima vlada zastarjelo razmišljanje usmjereno upravo na tehničko-građevinsko reguliranje rijeka. U tom izvještaju, objavljenom na stranici twinning projekta www.wfd-croatia.eu, osobito su kritizirali Hrvatske vode. Njemački stručnjaci preporučili su da 'zaštita voda mora postati prioritet Hrvatskih voda' te da 'renaturalizacija i reaktivacija naplavnih nizina mora biti integrirana u mjere zaštite voda'.

Unatoč toj preporuci, određene hrvatske institucije planiraju suprotno. Hrvatske vode od Ministarstva kulture tražile su dopuštenje za prekrajanje ušća rijeke Mure, zaštićenog ornitološkog rezervata Veliki pažut, kako bi se sačuvao dio željezničke pruge u susjednoj Mađarskoj. Podsjetimo, tportal je pisao da su, nakon što je sredinom godine Uprava za zaštitu prirode Ministarstva kulture odbila taj zahtjev, Hrvatske vode poslale novu studiju kojom tvrde da takav zahvat ima prevladavajući javni interes i da je, dakle, važniji od zaštite prirode. Hoće li Veliki pažut ostati nekanalizirano stanište brojnih rijetkih vrsta ptica, dabrova i zaštićenih biljaka, još je uvijek neizvjesno jer je studija je do kraja listopada na javnom uvidu.

Zaštita rijeka Mure, Drave i Dunava na čekanju

Ekološke nevladine organizacije upozorile su nedavno da su takvi i slični planovi mogući razlog pritiska na Ministarstvo kulture i odgađanja potpisivanja Deklaracije o uspostavi Prekograničnog rezervata biosfere Mura - Drava - Dunav. Kako je tportal prošli tjedan prvi objavio, tijekom konferencije o biološkoj raznolikosti u Nagoyi, Austrija, Mađarska, Srbija i Slovenija potpisat će tu deklaraciju, ali Hrvatska će svoj potpis odgoditi iako je zajedno s Mađarskom jedna od inicijatorica tog rezervata. Euronatur, WWF i Hrvatsko društvu za zaštitu ptica i prirode već su rekli da će ovo biti najveće jedinstveno zaštićeno područje prirode u Europi, a povjerenik EU-a za okoliš Janez Potočnik dao je potporu inicijativi rekavši da predstavlja mogućnosti za širenje regionalne suradnje između pet država.

Upitani o razlozima odgađanja, u Ministarstvu kulture tportalu su odgovorili da još uvijek traje 'interna procedura' u Hrvatskoj koja priječi potpisivanje deklaracije. Još, naime, nije proglašen Regionalni park Mura - Drava, koji bi bio hrvatska baza za ulazak u prekogranični rezervat. Međutim, nejasno je zašto još nije proglašen jer bliži se kraj 2010. godine u kojoj je trebalo doći do osnivanja ovog parka, koji se proteže od Varaždinske do Osječko-baranjske županije. U reguliranju gospodarskih aktivnosti regionalni park ne donosi nikakve novosti jer je isto područje već zaštićeno ekološkom mrežom, koja predstavlja viši stupanj zaštite prirode.

Skupocjeni hrvatski projekti na rijekama

S obzirom na načelo 'više prostora rijekama', treba reći da Agencija za vodne putove namjerava pokrenuti projekt produbljivanja i utvrđivanja rijeke Save u dužini od 385 kilometara, uključujući i područje Parka prirode Lonjsko polje.  U to država namjerava utrošiti 591 milijun kuna, a dodatnih 31,3 milijun kuna godišnje trošiti na održavanje. Radovima se želi povećati plovnost Save od Račinovaca (granice sa Srbijom) do Siska. Međunarodna organizacija za zaštitu prirode Euronatur već je upozorila da se ista količina robe, oko 200 tisuća tona godišnje, može prevesti vlakom, a da će povećanje plovnosti Save na međunarodnu razinu plovnosti doprinijeti razvoju bosanskih više nego hrvatskih luka.

Sukob između načela zaštite prirode i razvoja infrastrukture vidljiv je na još jednom megaprojektu. Kanal Dunav - Sava, kojim država želi povezati dvije rijeke i na to potrošiti gotovo milijardu eura, mogao bi nas koštati sušenja spačvanskih šuma, koje rastu istočno od Vinkovaca. Hrvatsko šumarsko društvo još 2006. godine upozorilo je da će gradnja kanala Dunav - Sava ugroziti opskrbu vodom te najveće šume hrasta lužnjaka u Europi, ali radovi su svejedno počeli prije tri godine.