Iako je premijerka Jadranka Kosor, nakon bijega Ive Sanadera, zaustavila pad HDZ-a i povukla stranku prema vrhovima ljestvica popularnosti, izborni rezultati pokazuju da nije dobro postupila kad je za stranačkog predsjedničkog kandidata prihvatila Andriju Hebranga. Uostalom, to i nije bio njezin izbor nego Sanaderova ostavština - Hebranga je predložio za kandidata upravo bivši šef Sanader na izbornom saboru stranke na kojemu se oprostio od politike. No, samo 12 posto Hebrangovih glasova pisat će se kao poraz HDZ-a Jadranke Kosor, a ne HDZ-a Ive Sanadera.

Takav nedemokratski izbor predsjedničkog kandidata u najvećoj i najjačoj stranci, koja ujedno vlada parlamentom i Vladom, uzrok je što su se Hebrangu u kampanji suprotstavili donedavni stranački drugovi Nadan Vidošević i Dragan Primorac, koji i nisu imali priliku unutar stranke izboriti predsjedničke kandidature.

Njih su dvojica uložili mnogo u kampanju, kao nestranački kandidati osvojili su i respektabilan broj glasova - pogotovo Vidošević, međutim to očito nije bilo dovoljno da osvoje naklonost tradiciji sklonog hrvatskog biračkog tijela.

Glasovi koji su tradicionalno pripadali HDZ-ovim kandidatima tako su se rasuli na tri kandidata, ali je velik dio tog biračkog korpusa osvojio i populist Milan Bandić. On je (formalno) donedavno bio SDP-ovac kojega su na dužnost gradonačelnika doveli desni birači i ti isti desni birači mogli bi ga odvesti i na Pantovčak.

To zasigurno nije razlog za radost premijerke Kosor iako bi se Bandićevoj evenutalnoj pobjedi zasigurno radovali mnogi HDZ-ovci. Premijerki Kosor bit će lakše ako pobijedi staloženi i vrhunski obrazovani Ivo Josipović nego nepredvidljivi Bandić koji ima i nezajažljivu političku ambiciju i jasno izražene pretenzije prema Banskim dvorima. Kohabitacija je za Kosor, dakle, neminovna - pitanje je samo u kojoj će mjeri ta kohabitacija biti mučna, odnosno koliko će utjecati na (ne)stabilnost sustava.