René Heiden, vlasnik trgovine mješovitom robom u Berlinu, uzima u ruke dvije staklene teglice jogurta s police svog dućana i nabraja obližnje supermarkete u koje se mogu vratiti prazne. On izbjegava jednokratnu ambalažu i promovira boce za višekratnu upotrebu. Upravo takav model smanjenja otpada doživljava procvat u Njemačkoj. Ipak, ne ide sve glatko, piše Guardian.

'Potreban vam je niz različitih pakiranja kako bi potrošaču bilo što prikladnije', kaže Heiden. Boca za ulje, na primjer, treba imati tanko grlo i mali grlić kako bi ulje lakše kapalo. U takvu bocu 'nikada ne biste stavili jogurt'. Marmelada i namazi, s druge strane, najbolje funkcioniraju u cilindričnim staklenkama koje nož može do kraja ostrugati.

Njemačka je već dugo predvodnica u recikliranju, ali možda su još impresivniji tamošnji napori da ponovna uporaba ambalaže zaživi u punom opsegu. Tri omiljena njemačka pića – pivo, voda i mlijeko – pokrivena su nacionalnim depozitnim shemama, što znači da su staklene boce u cijeni proizvoda, a povrat novca ostvaruje se njihovim povratom. Sada se taj koncept širi i na druge artikle. 'Sve je više proizvoda koji koriste ambalažu za višekratnu uporabu', kaže Heiden, koji je na zid svoje trgovine Samariter Unverpackt montirao dozatore žitarica koje kupci pohranjuju u vlastite posude i vrećice.

Problem s kojim se Heiden i drugi pokušavaju uhvatiti u koštac je gomila smeća koje zagađuje vodene tokove, ubija divlje životinje i – nakon što se plastika raspadne na sitne čestice – infiltrira se u ljudske organe. U 2021. prosječni Nijemac proizveo je nevjerojatnih 651 kg otpada, a Njemačka je te godine stvorila 64 posto više plastičnog otpada nego dva desetljeća ranije. Većina je spaljena.

Problem s ambalažom u Europi širi se paralelno sa konzumerizmom, a zemlje diljem Azije zatvorile su svoje luke za brodove pune zapadnog smeća. EU cilja smanjiti ambalažu za pet posto do 2030., 10 posto do 2035. i 15 posto do 2040. Recikliranje je jedna od opcija, ali recikliranje plastike je problematičan proces; a Europa još od 2008. promovira prevenciju i ponovnu uporabu ambalaže. Ipak, aktivisti upozoravaju da su pravila nedorečena i pozivaju ne samo na strože propise, već i na promjenu kulture.

'Najbolja ambalaža je ona koju ne proizvedete', kaže Nathan Dufour iz kampanje Zero Waste Europe. Ako je stvarno potrebna, primjerice iz higijenskih razloga, 'tada to pakiranje mora ostati u opticaju što duže'. U njemačkoj shemi depozita, boce koje kupci vraćaju u supermarkete čiste se i ponovno pune, a iza toga stoji savez tvrtki koje su pristale standardizirati i dijeliti svoju ambalažu. Neke od tih praksi sežu daleko u prošlost: Milch Mehrweg Pool – 'Milk Reuse Pool' ili MMP – pokrenula je njemačka mliječna industrija 80-ih godina, a formaliziran je 90-ih. Proces nije tekao glatko, nakon 2008. organizacija je raspuštena, a sustav je nastavio funkcionirati na 'autopilotu' do 2022. kada je ponovno aktiviran kao Mach Mehrweg Pool ('Make Reuse Pool'). Sada se radi na jačanju suradnje među članicama i povećanju učinkovitosti, a sustav je proširen na drugu hranu i piće. 'Sustavi za višekratnu upotrebu najučinkovitiji su ako dobro posloženi i ako se puno koriste u svim regijama', kaže Julia Klein, bivša inženjerka iz Siemensa koja vodi MMP.

U tu shemu uključena je i tvrtka za trgovinu kavom Truesday, čije se smeđe boce nalaze se na policama Heidenove trgovine. Kako bi smanjio plastični otpad, osnivač tvrtke Henning Reiche odlučio je zrna kave prodavati u MMP bocama, što pomaže i u marketingu. Smeđe staklo štiti grah od sunčeve svjetlosti, ali kupci ipak mogu vidjeti kroz njega. 'To je lijep simbol transparentnosti koju želimo izraziti cijenom', kaže.

Temeljem brojki iz industrije mineralne vode, MMP procjenjuje da prosječna boca u njegovom bazenu traje oko 50 ciklusa. Proces standardizacije znači da boce mogu koristiti sve tvrtke u grupi, tako da se prazne boce moraju odnijeti najbližem kupcu. Time se smanjuju troškovi prijevoza, ali i emisije. Postoje i troškovi. Staklene boce teže su od ambalaže za jednokratnu upotrebu, što povećava emisije iz transporta, a možda će im trebati skupa oprema za čišćenje koja nedostaje malim tvrtkama. Heiden, vlasnik Samariter Unverpackta, kaže da im treba i više vremena za obradu u dućanu.

Zemlje koje nemaju njemačku infrastrukturu za obradu boca – i kulturu oko povrata ambalaže – mogle bi dvojiti oko izgradnje takvog sustava. 'Shvatila sam da je to potpuno drugačija priča za europske zemlje koje počinju od nule', kaže Klein. Robne marke ne znaju koje naljepnice i strojeve koristiti, supermarketi nemaju mjesta za dodatne sanduke, a potrošači nisu navikli vraćati praznu ambalažu. Ipak, novi sustav nudi priliku da bude učinkovitiji od njemačkog, dodaje Klein. 'Ako gledate iz druge perspektive, nema toliko smisla nositi prljave staklenke i boce natrag u dućan. Dugoročno, puno više smisla imalo bi prikupljanje ambalaže za višekratnu upotrebu po kućama', zaključila je Julia Klein.