Dva dana nakon krvavog pohoda Tima Kretschmera (17) po njemačkim gradovima Winnendenu i Wendlingenu u kojima je, uključujući ubojicu, život izgubilo 16 ljudi, domaći mediji preplavljeni su 'ekskluzivnim svjedočanstvima' Hrvata koji su s pomahnitalim mladićem ostvarili ikakav kontakt
Jutarnji list ekskluzivno donosi priču 34-godišnjeg stolnotenisača Marka Habijanca pod naslovom Trenirao sam monstruma. Habijenec je od 2000. do 2003. godine trenirao Tima u Winnendenu. 'Na treninzima i turnirima Tim nije smio izgubiti. Nakon poraza znao je bacati rekete, plakati i kroz suze govoriti da će se ostaviti stolnog tenisa. Teško ga je bilo uvjeriti da je to samo igra i da se ne radi samo o sportu, priča Marko, koji je Tima upoznao 1998. godine, kada je sportsku karijeru odlučio nastaviti u Njemačkoj.
Vijest o masakru u Winnendenu, gradu u kojem je nekada živio, Marka je zatekla u Velikoj Gorici gdje stanuje. Kada je objavljen identitet ubojice, doslovce mu se, ispričao je, sledila krv u žilama. Trebalo mu je nekoliko trenutaka da shvati da je njegov nekadašnji štićenik, odmila zvan Timy, zapravo hladnokrvni ubojica.
Timov otac Jorg pitao je sina što bi htio da mu roditelji poklone za Božić 2000, a mladac je poželio odigrati susret s Njemcem Timom Bollom, tada 19-godišnjim europskim prvakom. Marko je tada bio u Hrvatskoj, kamo ga je nazvao Timov otac i rekao da mu je već rezervirao avionsku kartu. Želio je da se vrati u Winnenden i organizira veliki ekshibicijski meč između Tima Bolla i njegova sina. 'Nisam mogao vjerovati. Tada mi je postalo jasno da taj mali može dobiti što god poželi', rekao Habijanec, koji je često s obitelji znao ručati kod bogatih Kretschmera. Živjeli su u ogromnoj vili, punoj puna oružja, pištolja i velikih puški, koje je Tim ozaren pokazivao Marku. 'Zgadio mi se život. Dijete od 10 godina nosi oružje. Pa kakav roditelj to može dopustiti?' pita se Marko.
Tim je kući dovodio vršnjake s kojima bi gledao horor filmove. 'Dok bi ostali u strahu gledali film, Timy bi se smijao ili bi zezao prijatelje koji su za vrijeme nekih krvoločnih scena svoje oči pokrivali rukom. I to sve uz dozvolu Timovih roditelja. Možda je i to jedan od razloga za krvoproliće', komentira Marko.
Tim je Marku govorio da je bolji od drugih dječaka na treningu. Kada se Marko požalio Timovoj majci, onda je odgovorila da, ako njezin sin ima takav stav, ona se s njim slaže jer je Tim sigurno u pravu. Marko je jednom prilikom odveo Tima u lunapark, no dječak se nije želio voziti se u autićima ili na vrtuljcima. 'Za njega je vrijedilo, što opasnije, što veće sprave, što brže, to bolje. Meni je od silnih vrtnji bilo zlo, a on je htio još. To mu je bilo zabavno', kaže Marko.
Pod naslovom Hrvatski učenik Dominik: S ubojicom sam igrao ping-pong, Slobodna Dalmacija donosi priču o 17-godišnjem učeniku s hrvatskim državljanstvom koji se u vrijeme pokolja nalazio u u srednjoj školi preko puta 'škole smrti'.
'Igram stolni tenis kao što je to igrao i Tim, pa smo znali na turnirima zajedno igrati. Putovali smo istim autobusom u školu, on je stanovao dva kilometra odavde. Tim je uvijek bio miran, nije puno govorio i uvijek je bio veseo. Na jednom turniru je postao njemački juniorski prvak u stolnom tenisu. Uvijek bio odličan u sportu, u školi manje. Ne znam što ga je spopalo', ispričao je Dominik J., ekskluzivno za Slobodnu.
Večernji list donosi priču Hrvat Danijel: Igrao sam poker s monstrumom. Svjedočanstvo je to 19-godišnjeg Danijela Duvnjaka, nogometaš Zrinskog iz Waiblingena i bivšeg učenika 'škole smrti'. On je prije četiri mjeseca s prijateljima otišao na partiju pokera kod Tima, koji im je tom prilikom pokazao trezor s očevim pištoljima, za koji Danijel kaže da je bio zaključan.
'Bio je ljubazan domaćin te večeri kad smo kod njega kartali, ali i pili. Častio nas je, ali nije puno pričao. Pamtim ga kao urednog i suzdržanog mladića koji se oblačio sasvim normalno kao i mi. Gubio je u pokeru, ali se znao radovati kad bi dobivao, iako nismo igrali za neki novac. Više je to bila zabava i druženje nego kartanje radi novca', kaže Danijel.
