Je li konačno počeo taj Treći svjetski rat?

'Hej Džo, jes' šenuo, kuda si s tim pištoljem krenuo', pjevao je nekadašnji svjetski megacar Rambo Amadeus, emanirajući Jimija Hendrixa u svojevrsnom proročanstvu ovotjednog razvoja događaja u nečemu što bivši šef ukrajinske vojske, sad već bez ustezanja, naziva – trećim svjetskim ratom. Odlazeći američki predsjednik, naime, baš je posljednje dane svog, sad već tehničkog mandata, odabrao za bombastično dopuštenje Ukrajini da koristi američko dalekometno oružje koje može gađati teritorij Rusije. Njegov izabrani nasljednik Donald Trump, zasad preko ljudi iz svog kruga, prilično je pošizio, jer mu to remeti imidž velikog mirotvorca kojim je namjeravao riješiti ukrajinsko-ruski konflikt, dakako, na štetu Ukrajine. NATO saveznici, što bi rekao Zoran Milanović, uglavnom su utekli od stola, a oni drčniji među njima poput Britanaca odmah stali u prvi red neizbježne eskalacije, pridruživši američkom sustavu ATACMS svoj Storm Shadow.

Vladimir Putin, možete pretpostaviti, službeno nije bio oduševljen, a neslužbeno je jedva čekao isprobati dosad još neisprobanu igračku u aktualnom ratu – raketni sustav srednjeg dometa pod nadimkom Lješnjak, koja može nositi raznovrsne bojeve glave. Rusi su, srećom, obavijestili Amerikance dan ranije o svojim namjerama putem sustava nuklearne suradnje, što je bilo dovoljno da se zapadna veleposlanstva u Kijevu odmah zatvore. Tako je ova epizoda demonstracije oružane sile, zasad, prošla bez težih posljedica, osim ako pitate Aleksandra Vučića. On, kaže, dobro zna Putina, pa je proglasio početak nuklearnog rata, te nemalo zabrinuo srpsku javnost tvrdnjom da ta zemlja ima šest puta manje skloništa od potrebnog, zbog čega će – pazite – svoje poslovne prostore državi morati ustupiti vlasnici praonica i teretana. Naš je dojam da je Vučić u niskom startu za sklonište zbog sadržaja naše sljedeće pričice.

Frka, a?

Suočen s optužbama o zataškavanju tragedije u Novom Sadu, gdje je početkom mjeseca u urušavanju nedavno renovirane nadstrešnice željezničkog kolodvora poginulo 15 ljudi, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je morao povući dosad nezabilježene poteze. U četvrtak je, naime, privedeno čak 11 osoba, uključujući i do sada najdražu Vučićevu dvorsku ludu, ministra infrastrukture Gorana Vesića koji je odstupio tek koji dan nakon tragedije, ali i likove poput šefice željezničkog infrastrukturnog poduzeća i projektante sporne obnove. Vesić nije jedina politička žrtva koju je Vučić položio na oltar narodnog bijesa: privedena je i njegova pomoćnica koja je upravo tog dana trebala biti unaprijeđena, a koji dan ranije pokunjeno je ostavku dao i sadašnji ministar vanjske trgovine i ministar infrastrukture u vrijeme sporne obnove Tomislav Momirović.

Ništa od ovoga, međutim, nije obuzdalo prosvjede oporbe koji su, čini se, ulovili momentum jači nego na prethodnim mobilizirajućim temama (uništavanje životne sredine radi iskopavanja litija, krađa izbora itd.), prije svega iz razloga što su ovdje u igri konkretni ljudski životi s imenima i prezimenima. Ne pomaže ni to što policija, u očajničkim Vučićevim pokušajima da narodu demonstrira kako država funkcionira, tu i tamo prekorači ovlasti štitovima odgurujući zastupnike i privodeći aktiviste, što netko reče, kao da unose badnjak u kuću. Bilo kako bilo, nije ni čudo što se Vučić brine oko skloništa – možda će mu uskoro uistinu i zatrebati.

Klimatski korak unatrag

Lijepo bi bilo kad bi svjetski čelnici, uz trgovinu oružjem i posljedičnu raspoloživost atomskih skloništa, malo više brinuli i o neposrednoj opasnosti koja se tiče svih nas, a zove se – klimatske promjene. Već dva tjedna, naime, drobe o tome na klimatskoj konferenciji COP29, koju su prigodno smjestili baš u Azerbajdžan, zemlju čiji predsjednik Ilham Alijev je poželio dobrodošlicu sudionicima konferencije na način da ih je sve prozvao za licemjerje, jer – nafta i plin su božji dar, što Europska unija dobro zna. Dva tjedna tako svjetski čelnici i njihovi izaslanici pregovaraju o 'new dealu' za financiranje borbe protiv klimatskih promjena, i zasad imamo dva potpuno nepomirljiva stava. Siromašnije zemlje bi htjele da bogati od 2025. godišnje izdvajaju najmanje trilijun dolara, dok bogati pristaju na taj iznos, ali nikako u kešu, već u 'različitim oblicima financiranja' – čitaj, kreditiranju sirotinje i zarađivanju na tome. Sporazum će sasvim izvjesno prešutjeti izbacivanje upotrebe fosilnih goriva, čime će svijet otići jedan korak unatrag u odnosu na prošli sastanak COP28 u Dubaiju. Ništa od toga ne sviđa se šefu UN-a Antoniju Guterresu, koji je u četvrtak još jednom zamolio pregovarače da se drže šire slike i pokušaju premostiti razlike. I taj će vapaj, čini se, ostati bez odgovora.

Lice s tjeralice

UN, čini se, više netko ne sluša, a jedna od rijetkih međunarodnih organizacija čiji potezi izazovu barem nekakvu reakciju jest Međunarodni kazneni sud (ICC). Dotični je ovog tjedna odlučio izdati nalog za uhićenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, a na istoj tjeralici nalazi se i bivši izraelski ministar obrane Yoev Gallant te nekoliko dužnosnika Hamasa. Traži ih se za obostrane ratne zločine evidentno konstatirane od prošlog listopada, kad se sukob u Gazi rasplamsao. Ovo hoće reći da bi Netanyahua bilo koja zemlja članica ovog suda, pa tako i Hrvatska, trebala uhititi stupi li na njezino tlo, a većina europskih zemalja, stidljivo doduše, najavljuje da će to i učiniti. Zanimljivo pitanje za naše predsjedničke kandidate, uzgred.

Izrael i SAD, naravno, ne priznaju nadležnost ovog suda, pa se Bibi Netanyahu može mirno šetati Petom avenijom sa svojim novim najboljim prijateljem Donaldom Trumpom. Istu vrstu gostoprimstva ponudio mu je i Viktor Orban, u najnovijoj epizodi pokazivanja zubi Europskoj uniji dok lijevom rukom trpa njezin novac u desni džep. Orban s takvom kamuflažom ima solidnog iskustva – na budimpeštanskim splavovima već mu godinama partija bivši makedonski premijer i bjegunac od tamošnjih vlasti Nikola Gruevski. Netanyahu se, pritom, već pobrinuo da 'pravda' bude obostrano zadovoljena – većini Hamasovih čelnika koje je ICC optužio za ratne zločine izraelska vojska je presudila po kratkom postupku.

Trumpovi bizarni likovi, druga tura

A kad mu Netanyahu dođe u goste, ne sumnjamo da će se priključiti Trumpu u igri odabira najbližih suradnika, kontinuirano otvorenom javnom natječaju za najodgovornike luđake na planeti koji više liči na reality show nego na politiku. Nakon što smo u prošlom Skeneru konstatirali prvi ešalon frikova koji uključuje antivaksera na mjestu ministra zdravstva i istetoviranog voditelja s Foxa kao ministra obrane, sad stiže i detaljniji elaborat ovog plana. Najprominentnija nova imena na popisu su Linda McMahon, žena koja je osnovala hrvačku ligu WWE – znate, ono s kečerima – a čiji će zadatak, među ostalim, biti ograničavanje nastave o rodnom identitetu i strukturalnom rasizmu te ukidanje vladinih ureda za raznolikost i inkluziju.

Tu je i legendarni dr. Oz, televizijska figura koja godinama prodaje maglu od lijekova za sve i svašta u svojoj televizijskoj emisiji, a on će nadzirati vladine agencije koje će, sasvim je sigurno, otežavati starijima i hendikepiranima pristup javnom zdravstvu. S druge strane, netko u republikanskom kampu imao je dovoljno pameti da Trumpa natjera da odustane od imenovanja Marka Gaetza za ministra pravosuđa, tipa koji se tako izvukao od parlamentarne istrage da je plaćao seks s maloljetnicama pod obostranim utjecajem droga. Veselo društvance, nema što.

Elon Musk, vjerni psić u svemiru

'Ne mogu ga otjerati. Ali volim kad je ovdje', rekao je Donald Trump u šali prošlog tjedna na gala večeri na Floridi o Elonu Musku. Usporedivši ga de facto s kućnim ljubimcem, Trump je, čini se, premostio sve ranije razlike sa svojim novim najbližim suradnikom, kojeg je imenovao za koordinatora za učinkovitost vlade, posao koji će Musk evidentno morati raditi 'u fušu' jer milijarderova tvrtka SpaceX ima unosne ugovore s američkom vladom, pa bi njegovo pravo zapošljavanje bio eklatantan primjer sukoba interesa. Musk je, sjećamo se, u prvom Trumpovom mandatu pobjegao iz ekonomskog savjeta Bijele kuće nakon što je SAD izašao iz Pariškog klimatskog sporazuma. Danas ni to više nije problem: 'Ako za 50 do 100 godina budemo pretežito održivi, mislim da će to vjerojatno biti OK', kaže Musk na tu temu 2024.

Prije nego što još jednom zavapite na temu jadna nam majka tko vlada svijetom, pogledajte novu epizodu bromanse: Trump u utorak osobno uveličava šesti pokušaj lansiranja rakete Starship u bazi svog kućnog ljubimca u Teksasu, dok mu Musk u društvu velikih dečki iz Senata demonstrira kako će raketa uz pomoć mehaničke ruke u svemiru upecati pojačivač Super Heavy. Plan propada, jer Super Heavy neobjašnjeno bućne u Meksički zaljev, no testni let nije baš u potpunosti propao jer je Starship uspio u svemiru kresnuti jedan od svojih famoznih Raptor motora. Ako vam se sve ovo čini kao ne pretjerano uzbudljiva video igra, bez brige, niste jedini. Srećom, vjerojatno niste ni američki porezni obveznik pa vas ne mora biti pretjerano briga što je u zadnjih 15 godina SpaceX od američke vlade inkasirao skoro 20 milijardi – da, milijardi – dolara.

Roboti govore kineski

A dok se veliki dečki preko bare igraju svemirske utrke, mijenja se i novi svjetski robotski poredak. Izvješće Međunarodne udruge robotike (IFR), pokazalo je da se Kinezi ubrzano penju na svjetskoj rang ljestvici robotizacije. Kina je, naime, odnedavno treća na globalnoj ljestvici, s 470 robota na 10.000 radnika, čime je pretekla Njemačku i Japan, a sudeći po godišnjoj stopi rasta od pet posto, uskoro bi mogla i u sam vrh. Globalni lider na ovoj top ljestvici i dalje je Južna Koreja s 1.012 robota na 10 tisuća radnika, a na drugom je mjestu Singapur sa 770 robota. Zanimljiv je podatak da su se u top 10 uvalili i naši susjedi Slovenci, koji s Danskom dijele osmo mjesto s 306 robota na 10 tisuća radnika. Ovo je i jedna od rijetkih statistika u kojoj SAD, čija je industrija lani u prosjeku imala 295 robota na 10 tisuća radnika, na jedvite jade upada u globalnih top 10 – za njih taj nehumani posao ionako obavljaju kineski roboti. Svjetski prosjek iznosio je lani 162 robota i premašile su ga, među zemljama EU-a, i Nizozemska, Austrija, Italija, Češka, Slovačka i Francuska, pokazuje izvješće. Pitate se gdje je Hrvatska? I mi – nismo je našli u izvješću.

Tko to tamo presijeca kablove?

A u tjednu za nama vratila se i praksa industrijskih sabotaža, za koju je u kontekstu aktualnih globalnih sukoba popularno iznositi međusobne optužbe. Nepoznat netko je, naime, presjekao podvodne podatkovne kablove između Finske i Njemačke te Švedske i Litve. Kablovi su presječeni u isključivom morskom gospodarskom pojasu Švedske, a švedski tužitelji su u utorak započeli preliminarnu istragu zbog sumnje na moguću sabotažu. Dio europskih zemalja, među kojima prednjače Njemačka i Poljska, tvrde da je riječ o sabotaži, ne precizirajući izvor, ali jasno pokazujući prstom na Rusiju. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov, naravno, odbacuje te optužbe, riječima kako je 'apsurdno kriviti Rusiju za sve bez ikakvog razloga'. Ovo je jedna od rijetkih situacija gdje Rusi realno mogu biti u pravu, a za pravo im daje prethodna sabotaža u rujnu 2022. Riječ je, sjećate se, o eksploziji plinovoda Sjeverni tok, za koje su čak i Amerikanci na kraju okrivili – Ukrajince.

Hajdemo u planine

Vijest koja vas je prošlog tjedna najviše zaintrigirala u gospodarskom svijetu, a ujedno i oborila rekorde čitanosti, jest eksplozija rasta francuskog lanca trgovina sportskom opremom Decathlon, koji je najavio žestoku ekspanziju na njemačko tržište. Decathlon će do kraja 2027. otvoriti više od 60 novih trgovina u Njemačkoj do kraja 2027. godine, te se, po modelu 'jednom kriza, drugom prilika', useliti u ispražnjene poslovne prostore u središtima njemačkih gradova. Decathlon trenutno u Njemačkoj ima 86 trgovina, a za dvije godine trebao bi ih imati više od 150. Otvaranje novih trgovina i modernizacija postojećih lokacija tražit će do 100 milijuna eura ulaganja i vjerojatno otvaranje tisuća novih radnih mjesta, rekao je šef Decathlonovog njemačkog poslovanja Arnaud Sauret. Ako netko voli planinarenje, onda su to Bavarci, pa ne čudi da je Decathlon bacio oko na dućane u samom centru Münchena, gdje će se useliti u susjedstvo ultraluksuznih brendova. Tako sport i razonoda postaju nova muza konzumerizma.

Humani sprovod za papu

Iako se kreće u invalidskim kolicima, papa Franjo posljednjih mjeseci djeluje znatno vitalnije, kao da se otresao zdravstvenih tegoba koje ga povremeno prate. Ipak, čini se da je Vatikan već počeo pripreme za oproštaj od aktualnog pape. U još jednom pokušaju da ga predstavi kao 'uno di noi', najavili su da će papa Franjo odustati od stoljetne prakse pokapanja pokojnog pape u tri međusobno povezana lijesa od čempresa, olova i hrasta. Umjesto toga, Franjo će biti pokopan u jednom, pocinčanom drvenom lijesu. Njegovo mrtvo tijelo neće biti izloženo na vrhu uzdignute platforme u bazilici sv. Petra kako bi ga posjetitelji u Rimu mogli vidjeti, kao što je bilo s prijašnjim papama. Umjesto da bude pokopan s još 91 pokojnim papom u bazilici sv. Petra, Franjo je rekao da želi biti pokopan u rimskoj bazilici sv. Marije Velike, posvećenoj Majci Božjoj. U crkvu sv. Marije Velike papa Franjo se tradicionalno odlazi moliti prije i poslije svakog svojeg inozemnog putovanja.