Banalnost zla i čerupanje Sirije

Ako je ikada postojao moderni vladar koji je utjelovio opis Hannah Arendt o 'banalnosti zla', onda je to sigurno bio Bašar al Asad, zapisao je The Telegraph u portretu palog sirijskog lidera. Oni koji su odrasli na ovim prostorima, a nisu skloni Josipu Brozu Titu, povlačili su neke druge paralele – dinastija Asad vladala je Sirijom, državom slične veličine kao bivša Jugoslavija, gotovo pedeset godina, a Bašar i njegov otac preklapali su se s Titom i u prilično okrutnim metodama obračuna s političkim protivnicima.

Bilo kako bilo, cijela iluzija čvrste ruke koja drži Siriju na okupu, trgujući sa svjetskim silama te se pred sam kraj vladavine potpuno podavši Vladimiru Putinu, raspala se u roku od deset dana. Toliko je, naime, trebalo džihadističkoj skupini Hajat Tahrir al Šam da se, mic po mic, primakne Damasku, nakon što je Asad dobio garancije da će mu Putin dati azil. Kao i svaki pali diktator, ukrcao se u zrakoplov i pobjegao svom zaštitniku, ostavivši narodu da iz njegove palače iznosi pozlaćene kanapee i ostale opipljive memorabilije na njegov okrutni režim.

Oporavak od njega bit će dugačak i bolan, a prema onome što zasad znamo o Abu Mohamadu al Golaniju, vođi pobunjenika koji je preuzeo poluge vlasti od civilne vlade, kojega je Tvrtko Jakovina nazvao 'rebrendiranim teroristom', Siriji se ne piše ništa pretjerano ružičasto. Pobunjenici zasad tvrde da žele dobre odnose sa svima, no već u prvim danima jasno je da glasna šutnja Zapada zapravo znači puštanje Turske i posebno Izraela da budu udarna igla u čerupanju onoga što je ostalo od Sirije.

Jedini glasovi koje zasad čujemo iz zapadnih, posebno europskih zemalja, jest ekspresna i prilično nehumana blokada izdavanja azila sirijskim građanima, u nadi da će se vratiti i krenuti obnavljati zemlju. No ako se scenarij građanskog rata po uzoru na Libiju i posljedične podjele Sirije na interesne zone velikih sila ipak ostvari, nove migrantske kolone mogle bi krenuti i prema Zapadu. A onda ćemo vidjeti što je Europa naučila iz 2015.

Gospodarski odjeci Asadova pada: Cijena kruha u Siriji luduje, Nijemci u strahu za zdravstvo, Hrvati se nadaju povratku bogatih naftnih polja

Pad režima Bašara al Asada uz geopolitičke implikacije ima i gospodarske posljedice, i to ne samo za Siriju. Tamošnjim stanovnicima zasigurno najteže padaju nestašice kruha. Od početka ofenzive pobunjenika njegova cijena u gradovima poput Idliba i Alepa porasla je za čak 900 posto.

Asadov odlazak otvorio je vrata povratka za milijune Sirijaca koji su izbjegli u druge zemlje. Njih oko milijun živi u Njemačkoj i ako ih se većina odluči vratiti kući, odrazit će se to na njemačko tržište rada. Jedan od sektora u kojem je prisutnost Sirijaca ključna jest zdravstvo. Među zaposlenima se nalazi oko 5800 sirijskih liječnika te igraju važnu ulogu, posebno u manjim njemačkim gradovima. Gerald Gaß iz Njemačkog udruženja bolnica upozorava da bi njihov povratak u Siriju pogoršao nedostatak medicinskog osoblja: 'Ako liječnici napuste Njemačku, zdravstveni sustav će to osjetiti.'

Urušavanje Asadova režima i izgradnja novog sustava vlasti pozorno se prate i u Hrvatskoj. U pustinji u središnjem dijelu Sirije, oko 250 kilometara od Damaska, Ina u svom vlasništvu ima bogata naftno-plinska polja. Nekad su joj donosila prihod od čak 65 milijuna dolara mjesečno, sve dok se kompanija odlukom vlade Zorana Milanovića nije 2012. povukla 'zbog više sile' nakon što je izbio građanski rat u Siriji, kada se Hrvatska svrstala uz oporbu Bašaru al Asadu. Poslije povlačenja Ine postrojenja je preuzela sirijska vojska, a 2016. godine i pobunjenici iz Islamske države. Hrvatska se sad nada povratku polja čim se u Siriji uspostavi normalna struktura vlasti.

Povijesni sporazum mijenja trgovinsku kartu svijeta

S Bliskog istoka odlazimo u Latinsku Ameriku. Europska unija postigla je povijesni trgovinski sporazum s državama Mercosura – Brazilom, Argentinom, Paragvajem, Urugvajem i Bolivijom – nakon čak 25 godina pregovora. Sporazum, koji čeka ratifikaciju zemalja članica EU-a, uspostavlja jednu od najvećih zona slobodne trgovine na svijetu, obuhvaćajući više od 700 milijuna ljudi i oko 20 posto globalnog BDP-a. Središnja točka ovog sporazuma je 'bijelo zlato', odnosno litij, ključni resurs za europsku zelenu tranziciju. Latinska Amerika, predvođena Čileom i Argentinom, kontrolira 35 posto svjetske opskrbe litijem i posjeduje više od polovice globalnih rezervi ovog neophodnog metala za baterije električnih vozila, pametne telefone i prijenosna računala. Za Uniju, koja trenutačno ovisi o kineskim sirovinama, ovaj sporazum predstavlja priliku za diversifikaciju opskrbe i smanjenje rizika od prekida lanca nabave.

Unatoč strateškim prednostima, sporazum izaziva podjele. Francuska i Poljska strahuju od utjecaja na europsku poljoprivredu zbog ukidanja carina na proizvode iz zemalja Mercosura, što bi moglo pojačati konkurenciju i ugroziti domaće proizvođače. No njemačka industrija pružila mu je snažnu podršku, istaknuvši njegovu važnost za pristup ključnim sirovinama poput litija i bakra, presudnima za obnovljive izvore energije i elektromobilnost. Geopolitički aspekti također su odigrali ulogu u postizanju ovog sporazuma. Dok Kina intenzivira svoje trgovinske i investicijske aktivnosti u Latinskoj Americi, EU nastoji učvrstiti svoj utjecaj u regiji. Prema analitičarima, ovim potezom Unija ne samo da osigurava pristup kritičnim resursima, već šalje snažnu poruku o važnosti multilateralne suradnje u suočavanju s globalnim izazovima.

Argentinski ljubitelj motornih pila 'reže' inflaciju dok mu siromaštvo buja

Ostajemo u Južnoj Americi, točnije u Argentini. Prva godina predsjedničkog mandata Javiera Mileija, 'argentinskog Trumpa', glasnog libertarijanca i ljubitelja motornih pila, donijela je velike promjene u zemlji gauča. Dok se gospodarstvo stabiliziralo i inflacija srozala na jednoznamenkaste vrijednosti, posljedice njegovih reformi ostavile su duboke ožiljke na društvu. Milei je tijekom kampanje obećavao radikalne promjene – ukidanje poreza, dolarizaciju ekonomije i raskid s političkim elitama. No realizacija reformi naišla je na oštre kritike. Mjesečna inflacija, koja je dosezala 25,5 posto, sada je pala, ali uz cijenu rasta siromaštva, masovnih otkaza i sve skupljih osnovnih usluga.

Poduzetnici poput Mariana Lopeza, vlasnika srednjeg poduzeća u Lanúsu, osjetili su olakšanje. 'Posao se pokreće polako, ali sigurno', kaže Lopez, ističući pozitivne promjene nakon početnih poteškoća izazvanih ukidanjem subvencija i devalvacijom pezosa. No za najsiromašnije slojeve reforme su bile razorne. Stopa siromaštva dosegla je 53 posto, a javni službenici masovno su gubili poslove. Mileijev mandat dodatno je polarizirao zemlju. Oštra retorika prema medijima, političkoj ljevici i manjinama povećala je društvene tenzije. Unatoč kritikama, njegovi pristaše ističu da su reforme nužne kako bi Argentina napokon stala na 'zdrave noge'.

Kava obara sve rekorde

Iz Latinske Amerike stiže još jedna globalno važna vijest. Brazil se sve do listopada borio s najgorom sušom u posljednjih 70 godina. Kiša je konačno pala, no vlažnost tla je i dalje niska, što se odrazilo na proizvodnju kave. Brazil je najveći izvoznik arabice, pokriva oko 42 posto svjetske proizvodnje, a s njegovih plantaža dolazi i četvrtina kave robusta. Suša i poplave, na drugom kraju svijeta, poharale su i Vijetnam, najvećeg izvoznika robuste.

Istovremeno, globalna potražnja za kavom ne prestaje rasti, posebno na tržištima poput Kine, gdje se potrošnja udvostručila u posljednjem desetljeću. Sve to u kombinaciji gurnulo je njene cijene na rekordne razine. Cijena zrna arabice, koja čini većinu svjetske proizvodnje, premašila je 3,44 dolara po funti, što je rast od preko 80 posto ove godine. Veliki brendovi poput Lavazze i Nestléa najavili su povećanje cijena zbog rasta troškova proizvodnje, a analitičari upozoravaju da bi one mogle potrajati. Ova situacija podsjeća na krizu iz 1977., ali sada dodatni pritisak stvara stalno rastuća potrošnja.

Zalando progutao About You

Nakon skeniranja 'teških' tema o cijenama, trgovačkim ugovorima i sirijskoj krizi idemo u šoping. Zagriženim online šopingholičarima sigurno nije promakla velika vijest. Zalando preuzima konkurenta About You! Transakciju vrijednu 1,1 milijardu dolara još trebaju odobriti njemačka regulatorna tijela. Zalando, osnovan 2008. u Berlinu, vodeća je europska online modna trgovina s ponudom od preko 6000 brendova i prisutnošću na 25 europskih tržišta te oko 50 milijuna kupaca. Lani su natukli 10,14 milijardi eura prihoda.

S druge strane, About You, osnovan 2014., privukao je 12 milijuna aktivnih korisnika zahvaljujući personaliziranim preporukama i značajci 'Style Edit'. Iza ove akvizicije stoji danski milijarder Anders Holch Povlsen, vlasnik modne grupacije Bestseller, koja obuhvaća brendove poput Jack & Jones, Vero Moda i ONLY. Holch Povlsen posjeduje oko 10 posto udjela u Zalandu te 19,7 posto u platfomi About You. Također je najveći dioničar britanskog internetskog modnog trgovca ASOS, s udjelom od preko 25 posto. Europsko tržište online mode jedno je od najbrže rastućih u e-trgovini. Prema podacima CBCommercea, prihodi sektora su 2022. porasli na približno 122 milijarde dolara, a uz godišnji rast od 10 posto, do 2025. vrijednost bi mogla doseći 149,34 milijarde dolara. Zalando od ove akvizicije očekuje operativnu dobit od oko 100 milijuna eura godišnje te poboljšanje korisničkog iskustva.

Trump i Musk – gospodari svijeta

Šopingom bi se mogli počastiti i Donald Trump i Elon Musk, dvojica aktualnih gospodara zapadnog svijeta koje dobre vijesti ne prestaju sustizati. Musk je tako ovog tjedna postao prvi čovjek u povijesti čije je pojedinačno bogatstvo premašilo 400 milijuna dolara. Njegovo bogatstvo uvećala je insajderska prodaja dionica tvrtke SpaceX, što mu je povećalo neto vrijednost imovine za otprilike 50 milijardi dolara u jednom potezu - na 439,2 milijarde dolara. Trumpa je pak u četvrtak časopis Time proglasio osobom godine, obrazloživši to činjenicom da je drugi put izabran za predsjednika Sjedinjenih Država nakon više sudskih presuda i nakon što je izbjegao dva pokušaja ubojstva.

Američki predsjednik i njegov vjerni psić, kako ga i sam Trump zove, imali su više prilika da proslave uspjehe – prva je bila u Trumpovom odmaralištu Mar-a-Lago na Floridi, gdje im se početkom tjedna pridružio njihov europski prirepak Viktor Orban. Druga je bila u Parizu, na otvorenju obnovljene katedrale Notre Dame, koju je Musk slikao, a Trump je imao nešto pametnija posla. O tome više u sljedećoj priči.

Živjela Notre Dame, živjela Republika

Trima udarcima pariškog nadbiskupa Laurenta Ulricha žezlom po vratima i projekcijom riječi 'Merci' na pročelju katedrale, nakon pet godina otvorena je obnovljena Notre Dame, biser svjetske sakralne baštine. O obnovi teško stradale crkve, iza koje je stajao cijeli svijet, pisali smo više u prošlotjednom Skeneru, a ovoga tjedna rezimirajmo glamurozno okupljanje koje je, u pravom elitističkom duhu s francuskim šarmom i daškom estradizacije, organizirao ponosni Emmanuel Macron.

Iako je odlazeća američka administracija iz logičnih razloga poslala tek prvu damu Jill Biden, stvarna zvijezda demonstracije novog svjetskog poretka bio je gorespomenuti Donald Trump, kojeg je Macron prije otvaranja posjeo uz Volodimira Zelenskog na sastanak u Elizejskoj palači. Uz Trumpovu konstataciju da 'svijet pomalo luduje', Macron se uz pomoć Notre Dame ipak izvukao iz neugodne situacije na domaćem terenu. Naime doslovno dan ranije pala mu je vlada, a novi premijer Francis Bayrou predložen je tek tjedan dana kasnije. 'Neka dugo živi pariška Notre Dame, neka dugo živi Republika i neka dugo živi Francuska', rekao je Macron otvarajući katedralu. Tako mu Bog pomogao.

Samo dronovi Zelenskog spašavaju

A Bog, pa ni Donald Trump, baš i nisu od pomoći Volodimiru Zelenskom. Ne samo što od Trumpa nije dobio uvjerljiva obećanja o nastavku potpore Ukrajini u ratu s Rusijom, već je od njega u inauguralnom intervjuu s Timeovom osobom godine dobio packu zbog korištenja američkih projektila za napade duboko na ruski teritorij. Dok Trump forsira brzo rješenje ukrajinske krize, šef kabineta Zelenskog otvoreno govori da Ukrajina nije spremna za početak pregovora s Rusijom jer joj manjka oružja te nema sigurnosna jamstva i međunarodni status koji traži. S druge strane, Rusi jačaju ofenzive u Doneckoj oblasti, a na piku im je ovog tjedna još jedan strateški važan grad - Pokrovsk, koji nemilice napadaju rojevima krstarećih projektila, pa je možda, dok ovo čitate, već i pao.

Jedina nada Ukrajincima jest činjenica da, barem zasad, dobro stoje na terenu modernog ratovanja. Dronove štancaju kao kifle, pa je u oči upao podatak da je u prvih 11 mjeseci ove godine ministarstvo obrane Ukrajine prebacilo Oružanim snagama više od 1,2 milijuna dronova raznih vrsta, a njih još 100.000 stići će do kraja prosinca. Tamo gdje ima dovoljno, ima i viška, pa su Ukrajinci sa 150 dronova potajno počastili i sirijske pobunjenike. Rusi, s druge strane, također prijavljuju da su u posljednja tri mjeseca ispalili četiri puta više dronova i projektila na Ukrajinu nego u isto vrijeme prošle godine. No stvar je u tome da ruska vojska tijekom napada lansira i rojeve 'lažnih' dronova, odnosno bespilotnih letjelica koje nisu naoružane, manje su i znatno jeftinije od, primjerice, kamikaze drona Šahid-136, ali ti mamci oponašaju radarski potpis Šahida kako bi zavarale ukrajinsku protuzračnu obranu. A kako izgleda kad dronovi napadaju dronove, pogledajte ovdje.

Interkonekcija razdora

A kako izgleda kad je američkoj administraciji nešto bitno pa svim silama nagazi na to, barem prije nego što dođe do velike čistke u diplomaciji koju je najavio Trump, možemo zaključiti iz priče koja se, nimalo periferno, tiče i Hrvatske. U četvrtak je, naime, Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH izglasao prijedlog zakona o Južnoj interkonekciji, odnosno o povezivanju plinskih mreža Hrvatske i BiH, iako ga nisu podržali zastupnici iz HDZ-a BiH jer sadrži odredbu po kojoj bi projekt trebala realizirati tvrtka BH Gas iz Sarajeva. Zakon predviđa izgradnju plinovoda od Zagvozda u Hrvatskoj pravcem ka Posušju u BiH, odakle bi se račvao prema Kupresu, Bugojnu pa do Travnika, odnosno Mostara. Izgradnja ovog plinovoda omogućila bi BiH opskrbu plinom preko LNG terminala na Krku, čiji su kapaciteti prošireni nakon ruske agresije na Ukrajinu upravo kako bi poslužio kao oslonac za energetsku stabilnost država regije koje su do tada kupovale plin uglavnom iz Rusije.

Američki veleposlanik u BiH Michael Murphy toliko je nagazio progurati taj zakon da je izravno napao predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića za opstrukciju propisa od, kako kaže, ključnog strateškog značenja. Čović je, naime, tražio da bosanskohercegovački operater ne bude tvrtka BH Gas, koju u potpunosti kontroliraju Bošnjaci, a ujedno je opterećena lošim upravljanjem i velikim dugovima, već da projekt provodi nova tvrtka čije bi sjedište bilo u Mostaru. Murphy se čak izravno uključio u sjednicu Zastupničkog doma kako bi ubrzao prihvaćanje zakona, što je podsjetilo na nesretni dojam koji ostaje iza svake ovakve situacije o Bosni i Hercegovini kao igrački zainteresiranih globalnih igrača. Čović je najavio 'prikladni odgovor' na ovu Murphyjevu tiradu, a živo nas zanima kako će to izgledati u državi koja očito ostaje – protektorat.