Dnevna doza ludila Donalda Trumpa

Donald Trump u aktualnom mandatu na dnevnoj bazi u eter izbacuje ideje koje bismo tek koji dan ranije smatrali suludima, a kad mu netko objasni zašto su neprovedive, odmah je zatrpa novom, podjednako blesavom idejom. Izuzmemo li trakavicu oko trgovinskog rata koju ćemo obraditi u posebnoj priči, uvjerljivo najluđa ideja tjedna jest ona o izgradnji rivijere na mjestu srušene Gaze, za što je prethodno, u suradnji s njegovim prvim gostom u Bijeloj kući Benjaminom Netanyahuom, naumio trajno raseliti sve Palestince iz pojasa oko kojega se ratuje već 70 godina.

Svijet je, treba li reći – poludio, spominju se pojmovi poput Putina II, etničkog čišćenja i Nürnberškog procesa, a ideja nije sjela niti pojedinim susjedima Palestine, solidno naoružanima i raspoloženima za daljnje čerupanje uništenog Bliskog istoka. Prije nego što su iz Bijele kuće reterirali i omekšali ideju tvrdnjom da je Trump mislio raseliti Palestince samo dok traje obnova, žao nam je što nismo čuli bi li 'Gaza rivijera' bila poslovna prilika za nekog od njegovih donatora iz hotelijerskog sektora, ili – zašto da ne – njegovog zeta Jareda Kushnera, koji sličan projekt, još ljepši i još noviji 'Beograd na suhom', planira u srpskoj prijestolnici.

No čak i ako oko Gaze blefira – a čini se da upravo to čini – Trump iz šešira izbacuje još par kosti za medijsko glodanje: SAD je izveo iz Svjetske zdravstvene organizacije i UN-ovog vijeća za ljudska prava, Ukrajinu bi riješio tako da bi u zamjenu za vojnu pomoć iz nje izmuzao rijetke metale (čime je razbjesnio Olafa Scholza), a dok se to ne riješi ne da joj više oružja. Na domaćem terenu riješio bi se Ministarstva obrazovanja, za što su mu pametni ljudi lijepo objasnili da mu treba podrška Kongresa, dok u međuvremenu ekipi iz novog ministarstva Elona Muska daje faraonske ovlasti. A pošto računa da će ga netko zbog svih ovih ideja ovoga puta zapravo ubiti, ostavio je i jednu posthumnu naredbu: ako me ubiju, kaže, uništite Iran. Malo li je za jedan tjedan?

Trump tuče carinama, Kinezi uzvraćaju još žeće, a Europa maše 'briselskom bazukom'

Počelo je. Srećom ne lete projektili i avioni, već carine i protucarine. Trump je krenuo u trgovinski rast s Kinom uvevši joj dodatne carine od deset posto. Kina je odmah uzvratila udarac, najavivši carine od 15 posto na američki ugljen i ukapljeni prirodni plin te od deset posto na sirovu naftu, poljoprivredne strojeve i veće automobile. Usto je zaprijetila i istragom protiv Googlea zbog sumnje u kršenje antimonopolskih zakona. Iako je Trumpov glavni cilj oslabjeti Peking, novi američki predsjednik nije stao samo na Kini. Na tapetu su i Kanada i Meksiko, ali su u zadnji tren uspjeli izboriti jednomjesečnu odgodu uvođenja američkih carina od 25 posto. Trumpa jako žulja krijumčarenje droga i ilegalna migracija preko južne i sjeverne granice SAD-a, pa su njegovi susjedi sada, u strahu od Trumpove čelične ruke, brže-bolje obećali da će uložiti više napora na granicama.

A kako stvari stoje, u Trumpovu skupom pohodu neće ostati neokrznuta ni Unija. U zraku vise carine i na europsku robu, kojima Trump želi prisiliti Dansku da preda Grenland i pritisnuti EU da odustane od prisile protiv američkih tehnoloških kompanija. EU pak sprema još jaču odmazdu svojim asom u rukavu – tzv. instrumentom protiv prisile (Anti-Coercion instrument – ACI) – koji se među EU dužnosnicima popularno naziva 'bazukom'. Bruxelles njome namjerava gađati američku ahilovu petu – njihove tehno grdosije. Trump carinama želim zatvoriti trgovinski deficit SAD-a s ostatkom svijeta od trilijuna dolara. No kritičari smatraju da u trgovinskim ratovima nema dobitnika, i da će mu se ovo kad-tad obiti o glavu.

Putin vraća ruski pandan Euroviziji s obiteljskim twistom

Ni drugom velikom diktatoru, kojega bi Charlie Chaplin ipak nešto lakše fizički odglumio, ovog tjedna nije bilo dosadno. U blagom predahu od crnih ekonomskih i ratnih tema, Vladimir Putin odlučio je još malo proširiti utjecaj 'ruskog svijeta' reinkarniranjem Intervizije. Riječ je o natjecanju za najbolju pjesmu koje se od 1960-ih do 1980-ih održavao kao odgovor istočnog bloka na Euroviziju. Intervizija se, kaže Putin, reinkarnira s ciljem 'razvoja međunarodne kulturne i humanitarne suradnje', a oni koji na njoj žele pjevati mogu dolaziti iz bilo koje zemlje, dokle god njihove pjesme ne vrijeđaju nikoga te promoviraju obiteljske i duhovne vrijednosti.

Na Interviziji će, kažu Putinovi suradnici, pjevati kompletna reprezentacija zemalja BRICS-a, dakle, Brazil, Kuba, Kina i Indija, a najavljuje se da bi ukupno moglo sudjelovati dvadesetak zemalja. Obzirom da BRICS okuplja pola svjetske populacije, nazire se neslućeni potencijal u zaradi od televotinga, koja bi nedvojbeno pomogla načetom ruskom proračunu. Ipak, najzanimljivija je otvorenost ka drugim zemljama, što znači da se mogu prijaviti i izvođači iz zemalja koje sudjeluju i na Euroviziji. Srbi, recimo, predlažu – Karleušu. Ne sumnjamo da kandidata iz korpusa 'obiteljskih i duhovnih vrijednosti' ima i kod nas.

Opet pucnjave, od Švedske do Bruxellesa

Švedska se u srijedu oporavlja od najsmrtonosnije masovne pucnjave u povijesti zemlje nakon što je 10 osoba i njihov osumnjičeni napadač ubijeno u centru za obrazovanje odraslih u gradu Örebru. Niti tri dana nakon što je 35-godišnji Rickard Andersson, rođen kao Jonas Simon, kojeg policija sumnjiči za napad, zapucao na osobe u centru, nije jasno zašto je to učinio. U neuobičajeno detaljnim izvještajima, švedski mediji prenose svjedočanstva susjeda koji ga opisuju kao povučenog, šutljivog mladića koji nije završio niti osnovnu školu, a na dostupnim fotografijama ne gleda u kameru.

Premijer Ulf Kristersson obećava kako će 'doći vrijeme kad ćemo znati što se dogodilo', no inzistira na tome kako je počinitelj djelovao sam, bez ideološkog motiva. Javnost je, s druge strane, podjednako bijesna na vlast za koju sumnja da kamuflira sve češće ideološki motivirane napade u zemlji, kao i na tabloide koji objavljuju niz kontradiktornih informacija, povezujući napadača s različitim skupinama. Imajući u vidu da su svjetski mediji tek dan kasnije zabilježili još jednu pucnjavu iz automatskih oružja, ovoga puta u Bruxellesu kod stanice podzemne željeznice Clemenceau, srećom u tom slučaju bez žrtava, dojam je da su pred Europom opet nemirna vremena.

Misteriozni potresi drmaju Santorinijem

Santorini i okolni grčki otoci pogođeni su ‘neviđenim’ nizom potresa, poznatim kao seizmički roj – iznenadni porast seizmičke aktivnosti na određenom području. Otprilike tri četvrtine od 15.000 stanovnika otoka napustilo je domove nakon što su vlasti proglasile izvanredno stanje zbog potresa magnitude 5,2, najsnažnijeg do sada, koji je pogodio otok u srijedu. U četvrtak su zabilježeni novi, ali slabiji potresi. ‘Grupe’ potresa zbunile su znanstvenike jer se ne uklapaju u očekivani obrazac i ne slijede jak početni udar. Stručnjaci smatraju da je riječ o fenomenu koji je grčki premijer nazvao ‘ekstremno i zamršenim geološkim fenomenom’. ‘Ovo je doista bez presedana, nikada nismo svjedočili ovakvoj pojavi u modernim vremenima u Grčkoj’, izjavio je dr. Athanassios Ganas, direktor istraživanja Nacionalnog opservatorija u Ateni.

Santorini se nalazi na tzv. Helenskom vulkanskom luku, nizu otoka vulkanskog podrijetla. No, značajnija erupcija nije zabilježena još od 1950-ih, što trenutnu situaciju čini još nejasnijom. Stručnjaci primjećuju velik broj potresa unutar malog područja, ali bez jasnog slijeda glavnog potresa i naknadnih udara, objašnjava dr. Ganas. Ističe da je sve počelo prošlog ljeta, kada su znanstvenici primijetili znakove buđenja vulkana na Santoriniju. U siječnju su se pojavili prvi ‘valovi’ slabijih potresa, a prošlog tjedna aktivnost je eskalirala. Od nedjelje su zabilježene tisuće potresa, a najsnažniji se dogodio u srijedu. ‘Nalazimo se usred seizmičke krize’, upozorava dr. Ganas.

Dr. Margarita Segou iz Britanskog geološkog instituta opisuje ovu aktivnost kao ponavljajuće ‘pulseve’ potresa. Prema njezinim riječima, ovakvo ‘rojno ponašanje’ znači da nakon snažnijeg potresa, primjerice magnitude četiri, ‘seizmičnost se pojačava na jedan do dva sata, nakon čega se sustav ponovno smiruje’. Koliko će trajati? Nemoguće je predvidjeti. Stručnjaci se nadaju da je potres u srijedu, koji se dogodio tijekom noći, bio najjači u nizu. No seizmolozi priznaju da je teško dati konačnu procjenu. Vlasti upozoravaju da bi aktivnost mogla potrajati tjednima. I dalje nije jasno predstavlja li ovaj niz potresa predznak jačeg udara ili zaseban seizmički događaj.

Zapad sam sebe sabotira

Zapadne tvrtke opet šuruju s Rusijom unatoč sankcijama. Zabranjeno voće uvijek je slađe, pa su zapadni brodari zaradili milijarde prodavši svoje stare brodove koji sada plove u zloglasnoj ruskoj floti u sjeni – sjeni koju su nedavno čelnici NATO zemalja nazvali najvećim sigurnosnim rizikom na sjevernom krilu saveza. Međunarodna istraga nekoliko medijskih kuća pokazala je da moguće čak trećina brodova ruske mračne flote, njih oko 230, prvotno bila u vlasništvu zapadnih kompanija. Rusi svojom flotom u sjeni zaobilaze zapadne sankcije tako što, primjerice, s njih pumpaju rusku naftu na druge, nesankcionirane i manje sumnjive brodove na pretovarnim točkama u otvorenom moru. A taj obrazac se manje-više koristi u svim zabranjenim transakcijama s Rusijom – nema izravnog poslovanja, ali ima onog preko trećih zemalja. Naravno, zapadni brodari kažu da nisu imali pojma da će brodovi otići pod Putinovo okrilje jer su ih inicijalno prodali drugim zemljama, poput Turske i Kine.

Iako je Zapad već neke od tih brodova identificirao i sankcionirao, ruskoj mračnoj floti inače je podosta teško ući u trag jer je mahom čine brodovi bez međunarodnih certifikata, zapadnog osiguranja i s nejasnim vlasništvom. Ti brodovi usto su i rizični za okoliš jer je većina njih vrlo stara i loše održavana, a prema navodima sigurnosnih stručnjaka, aktivno sabotiraju i energetske i telekomunikacijske kabele položene na dno Baltičkog mora, iako to još uvijek nije dokazano.

Baltik prekida energetsku ovisnost o Moskvi i strepi od odmazde

Litva, Latvija i Estonija povući će povijesni potez. Ovaj vikend u potupnosti će isključiti iz ruskog elektroenergetskog sustava BRELL, a već u nedjelju sinkronizirati s europskom mrežom UCTE. Time će okončati desetljeća dugu energetsku ovisnost o Moskvi. Hrabar potez jer Rusi ih sigurno neće pustiti bez osvete.

Baltičke države poduzele su niz mjera kako bi se zaštitile od mogućih sabotaža i kibernetičkih napada. Stručnjaci procjenjuju da je vjerojatnost ozbiljnih tehničkih problema niska, ali ne isključuju pokušaje destabilizacije iz Rusije. U posljednje dvije godine cyber napadi na Estoniju su značajno porasli, a slični pokušaji ometanja očekuju se i ovog vikenda. Baltičke vlade i energetski operateri ističu da su pojačali nadzor i sigurnosne protokole.

‘Najveći rizik nije samo isključenje iz ruskog sustava, već nastavak povezanosti s njim’, naglasio je Kalle Kilk, čelnik estonskog elektroenergetskog operatora Elering. Odvajanje od Rusije nije samo tehnički, već i politički i sigurnosni potez. Nakon što su 2004. godine ušle u Europsku uniju, Litva, Latvija i Estonija nastojale su uskladiti svoje elektroenergetske mreže s europskim sustavom, no proces je ubrzan nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. Strah od moguće ruske agresije potaknuo je dodatne investicije, a EU je za projekt izdvojila više od 1,2 milijarde eura. Proces desinkronizacije započet će u subotu ujutro u Litvi i završiti u Estoniji, a tijekom vikenda provest će se testovi frekvencije i napona. U nedjelju poslijepodne baltičke države konačno će se povezati s europskom mrežom.

Pred ludim svijetom svi bježe u mirnu 'zlatnu luku'

Kažu da je kap mudrosti vrjedniji od oceana zlata. Ali kako se politička vrhuška glavnih svjetskih igrača u nedostatku mudrosti i dalje očigledno jako trudi potpirivati geopolitičke napetosti, zlato je već neko vrijeme najsigurnije utočište za mnoge ulagače. Cijene zlatnih poluga prošle su godine srušile rekord 40 puta, a 2025. trebala bi postati nova 'zlatna godina', pokazalo je izvješće Svjetskog vijeća za zlato.

Globalna potražnja u posljednjem je tromjesečju 2024. porasla na novi maksimum. Ukupno su u 2024. kupljene 4974 tone zlata, a najveći kupci su središnje banke koje su treću godinu zaredom u svoje rezerve uložile više od tone zlata. I dok je zlato kao investicija mahom rezervirana za one dubljeg džepa, prodaja zlatnog nakita pala je 11 posto jer je kupovna moć građana i dalje na niskim granama.

Cijene zlata pumpa i velika glad Rusa za žutom kovinom. Ruski potrošači gomilaju rekordne količine, dok rastuća inflacija i stroge sankcije smanjuju vrijednost rublje. Prošle godine građani Rusije su kupili 75,6 metričkih tona plemenitog metala, što predstavlja skok od šest u odnosu na 2023. i 62 posto više u odnosu na 2021., neposredno prije izbijanja rata u Ukrajini.

U Njemačkoj na rubu kolapsa još jedna industrija

Nijemcima u zadnje vrijeme u gospodarstvu sve ide ukrivo. Građevina, automobilska industrija, kemijska industrija... negativni trendovi kud god se okreneš. Zato ne čudi što je u banani i još jedan sektor - reciklaža tekstila. Nekad profitabilan i održiv biznis pomalo se urušava. Karitativne organizacije i privatni prerađivači sve češće odustaju od prikupljanja i obrade rabljene odjeće, dok se kontejneri za tekstil masovno uklanjaju s ulica. Razlog je jednostavan – prerada postaje financijski neisplativa, a nova pravila dodatno otežavaju situaciju.

Europska unija uvela je 1. siječnja 2024. obavezno odvojeno prikupljanje tekstila, no provedba se pokazala problematičnom. Među građanima vlada konfuzija, a dezinformacije dovode do pogrešnog odlaganja otpada. Kvaliteta prikupljene odjeće značajno je opala, što otežava proces reciklaže i povećava troškove.

Nekada su tvrtke i organizacije poput Crvenog križa i Caritasa mogle prodavati rabljenu odjeću za daljnju upotrebu, no sada moraju plaćati do 150 eura po toni kako bi se materijal obradio ili zbrinuo. Zbog toga se mnoge povlače iz sustava, a najteži udarac stigao je kada je najveći njemački centar za sortiranje rabljene odjeće, Soex, proglasio stečaj. Ostali veliki igrači, poput Texaida, bore se za opstanak. Procjenjuje se da se oko 60 posto prikupljenog tekstila koristi u second hand trgovinama, dok ostatak završava kao industrijske krpe. Prava reciklaža, u kojoj se stari materijal pretvara u nove tkanine, još nije tehnološki ni financijski održiva. Tekstili izrađeni od mješavine vlakana dodatno kompliciraju obradu, čineći cijeli proces preskupim za industrijsku primjenu. Stručnjaci upozoravaju da je sustavu hitno potrebna financijska podrška kako bi opstao. Jedna od mogućnosti je uvođenje proširene odgovornosti proizvođača, koja bi obvezala modne i tekstilne tvrtke da snose dio troškova reciklaže.